Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-794/2023-4

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Ćosić, odvjetnici iz Novske, protiv tuženika Privredna banka d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Andreju Šooš Maceljski, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i ništetnosti, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj P-7/2022-23 od 19. travnja 2023., koja je ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj P-7/2022- 30 od 15. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj P-7/2022-23 od 19. travnja 2023., koja je ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj P-7/2022-30 od 15. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, poslovni broj P-7/2022-23 od 19. travnja 2023., koja je ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj P-7/2022-30 od 15. svibnja 2023. odlučeno je:

"I Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj [broj kredita] koji su 1. lipnja 2006. sklopili tužitelj VO i tuženik Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb da tužitelju EO isplati iznos od 1.121,90 eura1 /8.452,96 kuna uz zakonsku zateznu kamatu koja teče

- na iznos od 0,86 eura od 21. rujna 2006.

- na iznos od 0,23 eura od 24. listopada 2006.

- na iznos od 1,63 eura od 18. studeni 2008.,

- na iznos od 6,78 eura od 15. siječnja 2009.,

- na iznos od 7,10 eura od 17. veljače 2009.,

- na iznos od 4,00 eura od 18. ožujka 2009.,

- na iznos od 4,76 eura od 17. travnja 2009.,

- na iznos od 4,33 eura od 22. svibnja 2009.,

- na iznos od 3,32 eura od 17. lipnja 2009.,

- na iznos od 3,98 eura od 15. srpnja 2009.,

- na iznos od 3,77 eura od 26. kolovoza 2009.,

- na iznos od 3,70 eura od 17. rujna 2009.,

- na iznos od 2,81 eura od 12. listopada 2009.,

- na iznos od 3,95 eura od 20. studenog 2009.,

- na iznos od 3,37 eura od 14. prosinca 2009.,

- na iznos od 5,77 eura od 11. siječnja 2010.,

- na iznos od 7,06 eura od 9. veljače 2010.,

- na iznos od 6,65 eura od 10. ožujka 2010.,

- na iznos od 8,81 eura od 26. travnja 2010.,

- na iznos od 8,83 eura od 6. svibnja 2010.,

- na iznos od 12,89 eura od 10. lipnja 2010.,

- na iznos od 15,54 eura od 5. srpnja 2010.,

- na iznos od 16,52 eura od 20. kolovoza 2010.,

- na iznos od 18,21 eura od 22. rujna 2010.,

- na iznos od 17,18 eura od 13. listopada 2010.

- na iznos od 14,52 eura od 3. studenoga 2010.

- na iznos od 23,46 eura od 20. prosinca 2010.

- na iznos od 22,56 eura od 26. siječnja 2011.

- na iznos od 20,67eura od 16. veljače 2011.

- na iznos od 22,60 eura od 14. ožujka 2011.

- na iznos od 21,88 eura od 15. travnja 2011.

- na iznos od 27,23 eura od 25. svibnja 2011.

- na iznos od 29,60 eura od 13. lipnja 2011.

- na iznos od 36,40 eura od 16. srpnja 2011.

- na iznos od 30,40 eura od 27. rujna 2011.

- na iznos od 29,64 eura od 22. listopada 2011.

- na iznos od 28,88 eura od 17. studenoga 2011.

- na iznos od 29,39 eura od 7. prosinca 2011.

- na iznos od 31,98 eura od 4. siječnja 2012.

- na iznos od 33,85 eura od 29. veljače 2012.

- na iznos od 32,58 eura od 19. ožujka 2012.

- na iznos od 33,47 eura od 28. travnja 2012.

- na iznos od 32,96 eura od 7. svibnja 2012.

- na iznos od 33,89 eura od 6. lipnja 2012.

- na iznos od 32,74 eura od 6. srpnja 2012.

- na iznos od 32,83 eura od 27. kolovoza 2012.

- na iznos od 31,05 eura od 5. rujna 2012.

- na iznos od 32,76 eura od 22. listopada 2012.

- na iznos od 33,55 eura od 23. studenoga 2012.

- na iznos od 32,45 eura od 15. prosinca 2012.

- na iznos od 32,56 eura od 14. siječnja 2013.

- na iznos od 31,33 eura od 12. veljače 2013.

- na iznos od 32,27 eura od 25. ožujka 2013.

- na iznos od 31,37 eura od 26. travnja 2013.

- na iznos od 29,97 eura od 1. lipnja 2013. i

- na iznos od 29,03 eura od 4. srpnja 2013. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i naknadi troškove postupka u iznosu od 1.506,62 eura /11.351,63 kuna uz zakonsku zateznu kamatu koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena teče od 19. travnja 2023. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), s prijedlogom da se preinači u skladu sa žalbenim navodima na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno i istinito utvrđene su sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

6. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

7. Među strankama nije bilo sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor – banka, 1. lipnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj [broj kredita] (dalje Ugovor) kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 10.957,95 CHF, s time da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan plaćanja.

8. Odredbom članka 81. stavka 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003. - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca

9. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

10. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenljivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena, te da tuženici nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

11. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09. i 78/12.) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđena u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Polazeći od izloženog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljiva i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP-a.

14. Temeljem nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka je utvrđeno da je razlika nastala uslijed promjene glavnice, zbog promjene tečaja švicarskog franka koji je vrijedio na dan isplate i isplaćenih anuiteta ukupno 1.121,67 EUR, a koju je vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima.

15. Stoga je prvostupanjski sud s pravom smatrajući ništetnim navedene odredbe Ugovora i prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.121,90 EUR/8.452,96 kn, a primjenjujući propis članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. - dalje ZOO), jer tužitelj ima pravo na vraćanje po pravilima stjecanja osnove i to zbog posljedica djelomično ništetnosti sukladno odredbi članka 324. ZOO-a.

16. Odluka o zateznoj kamati je sukladna propisu članka 1115. ZOO-a, jer se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

17. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (pravno shvaćanje sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022).

17.1. Kako je u ovom predmetu tužba podnesena 7. siječnja 2022., a sudska odluka kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača je postala pravomoćna 15. lipnja 2018. (valutna klauzula), to očito nije protekao zastarni rok iz propisa članka 241. i 225. ZOO-a.

18. S pravom prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima tuženika nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku za vrijeme kad je tečaj CHF u odnosu na hrvatsku kunu bio niži.

18.1. Naime, osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti restitucijskog zahtjeva kod ništetnih ugovora je da stranka takav svoj zahtjev pravilno postavi i istakne, što znači da postavi protutužbeni zahtjev ili procesno pravni prigovor radi prebijanja, odnosno materijalno pravni prigovor prijeboja (Rev 549/2023). U konkretnom slučaju tuženik nije postupio na taj način već je samo prigovorio nalazu i mišljenju financijsko knjigovodstvenog vještaka da je trebao uzeti u obzir i tzv. negativnu razliku za vrijeme kad je tečaj CHF u odnosu na hrvatsku kunu bio niži.

19. Tuženik, iako tijekom postupka i u žalbi ističe da se o odredbi koja se odnosi na valutnu klauzulu pojedinačno pregovaralo, to nije dokazao.

19.1. Naime, iz sadržaja tužbe proizlazi da je tužitelj kredit podigao u švicarskim francima i da je isti saznao za pravno utvrđenje iz citirane presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu pa je razvidno da se o valutnoj klauzuli u njegovom slučaju nije pojedinačno pregovaralo.

20. Sukladno propisu članka 81. točka 4. ZZP-a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj - ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačnoj pregovaralo, dužan je to i dokazati.

20.1. Dakle, dužan je dokazati da je banka unatoč tome što ih nije utvrdila konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom na drugi način dala odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje tog ugovora (Rev 161/2023).

20.2. Navedeno tuženik nije dokazao. Naime, nije niti predložio saslušanje djelatnika tuženika koji je sudjelovao u sklapanju konkretnog Ugovora.

21. Pravilna je i u skladu sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., dalje Tarifa) i odluka o parničnom trošku.

22. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP).

Osijek, 12. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš