Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-1921/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Štefice Bukvić predsjednice vijeća, Krunoslave Dropulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Šimića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivana Šuti, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mraz, Šuti & partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. listopada 2024., poslovni broj P-10982/2023-9, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. listopada 2024., poslovni broj P-10982/2023-9.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. Ugovora o [broj kredita] od **.**.2007., ovjerenog kod Javnog bilježnika Vlasta Podgajski dana 11. srpnja 2007. godine pod brojem: Ov-14690/07, a koji glasi: „3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., [osobni identifikacijski broj], Magazinska cesta 69, Zagreb, da tužitelju AU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 489,83 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi koja je propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 30. listopada 2024. do po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz propisa čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 338. st. 4. ZPP-a, jer je sadržaj obrazloženja prvostupanjskog suda sukladan propisu članka 338. st. 4. ZPP-a.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno i istinito utvrđene su sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka **.**.2007., kojom je određeno plaćanje jednokratne naknade u iznosu od 3,30% od iznosa kredita.

9. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana **.**.2007. sklopili Ugovor o [broj kredita], a kojim Ugovorom je određeno plaćanje jednokratne naknade u iznosu od 3,30% od iznosa kredita.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je namjena kredita kojeg je tužitelj podigao kod tuženika, kupnja novog osobnog vozila, da su ga pripremljeni primjerci ugovora čekali u autokući, da u banci nije bio, da mu je u autokući samo rečeno da mora platiti i dodatne troškove glede kredita i to iznos od oko 3.600,00 kn. 11. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 – dalje: ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredbom st. 2. istoga članka da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

12. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

13. U provedenom postupku dokazano je i po mišljenju ovog suda da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o odredbi kojom je određena isplata jednokratnih troškova obrade kredita, da je navedena odredba bila unaprijed formulirana i bila dio tipskog ugovora kojeg je banka sklapala s potrošačima, te da tužitelj nije ni mogao pregovarati o spornoj odredbi ugovora i utjecati na njezin sadržaj, kao i da tužitelju nije razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade.

14. Kako je odredba čl. 3. Ugovora o jednokratnim troškovima obrade u iznosu od 3,30% iznosa kredita bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, niti je bio upoznat na što se točno navedeni troškovi odnose, to i ovaj sud smatra da se radi o nepoštenoj odredbi koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

15. Također je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni br. Rev 673/2023-2, od 13. veljače 2024. zauzeo stav da se o odredbi kojom se određuje naknada za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), posebice imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o promjenjivoj kamatnoj stopi, o valutnoj klauzuli, te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita).

16. S pravom je, stoga, prvostupanjski sud utvrdio da je predmetna odredba sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu ništetna i naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 489,83 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. srpnja 2007. pa do isplate (čl. 322. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO).

17. Odluka o zateznoj kamati, suprotno žalbenim navodima tuženika, u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetnu ugovornu odredbu ne može smatrati poštenim stjecateljem.

18. S pravom je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja s obzirom da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05. kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena i na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.1.2020.).

19. Ne prihvaćaju se žalbeni navodi tuženika da tražbina tužitelja nije dospjela i da je stoga tužba preuranjena i nedopuštena. Naime, kada je neka odredba ništetna, ista je ništetna od samog početka odnosno sklapanja ugovora, pa je tužitelj mogao podnijeti tužbu za utvrđenje ništetnosti, kao i posljedično za isplatu.

20. Pravilna je i u skladu sa čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) i odluka o parničnom trošku.

21. Dakle, s obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP- a).

Osijek, 12. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Štefica Bukvić