Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-602/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica NU, dipl. iur., protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2879/20-16 od 23. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2879/20-16 od 23. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Odbijaju se kao neosnovni zahtjevi tužitelja za isplatu 3.950,51 eur / 29.765,09 kn sa zatraženim zateznim kamatama računatim od 1. travnja 2020. do isplate, te za isplatu 5.230,12 eur / 39.406,33 kn sa zatraženim zateznim kamatama računatim od 15. veljače 2023. do isplate.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 1.312,50 eur sa zateznim kamatama računatim od 23. siječnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga označenih u čl. 353. st. 1., toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužitelj u izjavljenoj žalbi ne navodi određeno koja je to bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 3.950,51 EUR / 29.765,09 kn zajedno sa zatraženim zateznim kamatama od 15. veljače 2023. do isplate na ime naknade štete i to isplaćene invalidske mirovine (50 %) osiguraniku tužitelja ŠU kojem je priznato pravo na invalidsku mirovinu 50 % zbog bolesti i 50 % zbog ozljede na radu do koje je došlo 15. svibnja 2008. za razdoblje od 1. studenoga 2017. do 29. veljače 2020., te iznos od 5.230,12 EUR / 39.406,33 kn zajedno sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate na ime isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022.
7. U provedenom postupku utvrđeno je da je 15. svibnja 2008. došlo do prometne nezgode u mjestu [adresa] na lokalnoj cesti broj 22029 u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja ŠU, da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zaboku, Stalne službe u Klanjcu broj K-96/09 od 16. siječnja 2009. za kazneno djelo izazivanja predmetne prometne nezgode proglašen krivim osiguranik tuženika ĐU.
8. Polazeći od izloženog pravilno je postupio prvostupanjski sud kad je u konkretnom slučaju o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio uz primjenu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14
– dalje: ZOOP), te odbio tužbeni zahtjev.
8.1. Naime za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno kada su izvršene isplate mirovine (tako i Rev 553/2022, Rev 206/2022).
9. Odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju propisano je:
"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu."
10. Iz navedenog proizlazi da u slučaju kada se radi o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine da obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje i iznosa bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik kao osiguratelj štetnika.
11. Kako je u konkretnom slučaju razmjerni iznos invalidske mirovine koju potražuje tužitelj (50 %) za utuženo razdoblje osiguraniku tužitelja priznat kao ozljeda na radu, to se opravdano može zaključiti da u konkretnom slučaju ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
12. Tužitelj pak na kojem je teret dokaza nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem da bi dokazao da postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu sukladno odredbama čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a.
13. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tužitelja da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje: ZMO) kao kasniji zakon, s obzirom da je obveza tuženika kao osiguravatelja motornog vozila štetnika regulirana odredbama ZOOP-a kao specijalnog zakona.
13.1. Naime, osiguravajuće društvo nije štetnik već temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila ima samo obvezu u slučaju da su ispunjene zakonske pretpostavke naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe, vozača koji je prouzrokovao štetu i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
14. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Osijek, 12. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Katica Krajnović
