Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-1378/2024-3
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Radovan, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Krišto, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. Zagreb, radi ništetnosti, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2091/2023-8 od 19. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2091/2023-8 od 19. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 12. točka 3. Ugovora o kreditu broj: 9013377016 sklopljenog između tužitelja ZO, kao korisnika kredita i tuženika Privredne Banke Zagreb d.d., kao banke, a koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kn.“.
II Nalaže se tuženiku Privrednoj Banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 458,01€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 14. ožujka 2008. g. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Privrednoj Banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.079,64 eur sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 19. lipnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bila počinjena koja od bitnih povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
6. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu broj 9013377016 od 11. veljače 2008. sadržane u članku 19.3., a u svezi administrativne naknade, kao i zahtjev za povrat plaćenog iznosa po navedenoj osnovi.
8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 11. veljače 2008. sklopili ugovor o kreditu broj 9013377016 kojim je odobren kredit u iznosu 95.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a člankom 12. točkom 3. se tužitelj obvezao platiti administrativnu naknadu 0,50 % jednokratno na iznos odobrenog kredita,
- da je namjena kredita bila kupnja stambenog objekta,
- da tužitelj u svom iskazu navodi da tuženik s njim nije pregovarao o administrativnoj naknadi već je dobio unaprijed pripremljen ugovor od strane tuženika i da mu odredbe nisu bile protumačene,
- da tuženik nije predložio dokaz na okolnosti da su tužitelju u postupku sklapanja ugovora o kreditu dane odgovarajuće okolnosti o sadržaju sporne odredbe odnosno da je tijekom prvostupanjskog postupka odustao od predloženih personalnih dokaza.
9. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je sporna odredba sadržana u odredbi članka 12.3. ugovora o kreditu ništetna u smislu odredbe članka 81. i 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03 dalje ZZP).
10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio potrošač u smislu članka 3. stavka 1. točka 1. ZZP-a. Naime u smislu Direktive 93/13 potrošač je svaka fizička osoba koja u ugovorima koji su obuhvaćeni Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svog obrta, poduzeća, profesije, a iz sadržaja predmetnog ugovora i iskaza tužitelja jasno proizlazi da je kredit odobren za kupnju kuće za stanovanje. Na žalbene prigovore valja odgovoriti da u slučaju kad banka taj status osporava upravo je na banci teret dokaza da tužitelj taj status nema (zaključak Vrhovnog suda RH od 23. studenog 2023).
11. Odredbom članka 81. stavak 1. Zakona zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 – dalje ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredbom st. 2. istoga članka da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
12. Prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna.
13. Sud je, u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi, dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi, pa tako i u smislu ako je tuženik predložio dokaze na okolnost da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo u svezi razjašnjenja svih okolnosti predmetnog ugovora o kreditu.
14. U ovom postupku tuženik nije predložio dokaz na okolnost da je tužitelju u postupku sklapanja ugovora dao odgovarajuće obavijesti o sadržaju sporne odredbe.
15. U provedenom postupku dokazano je i po mišljenju ovog suda da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o odredbi kojom je određena isplata administrativne naknade za obradu kredita, da je navedena odredba bila unaprijed formulirana i bila dio tipskog ugovora kojeg je banka sklapala s potrošačima, te da tužitelj nije ni mogao pregovarati o spornoj odredbi ugovora i utjecati na njezin sadržaj, kao i da tužitelju nije razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade.
16. Kako je odredba čl. 12.3. Ugovora o jednokratnim troškovima obrade u iznosu od 0,50 % iznosa kredita bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, niti je bio upoznat na što se točno navedeni troškovi odnose, to i ovaj sud smatra da se radi o nepoštenoj odredbi koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
17. Također je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni br. Rev 673/2023- 2, od 13. veljače 2024. zauzeo stav da se o odredbi kojom se određuje naknada za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), posebice imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o promjenjivoj kamatnoj stopi, o valutnoj klauzuli, te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita).
18. S pravom je, stoga, prvostupanjski sud utvrdio da je predmetna odredba sadržana u čl. 12.3. Ugovora o kreditu ništetna i naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 458,01 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. ožujka 2008. pa do isplate (članak 322. stavak 1. i članak 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO).
19. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom članka 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetnu ugovornu odredbu ne može smatrati poštenim stjecateljem.
20. Istaknuti prigovor zastare potraživanja s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan, obzirom da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću odluke kojom su utvrđene ništetne predmetne odredbe Ugovora o kreditu. Kada je neka odredba ništetna ista je ništetna od samog početka, odnosno od sklapanja ugovora pa je tužitelj mogao podnijeti tužbu za utvrđenje ništetnosti time posljedično i za isplatu.
.
21. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonito utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a tuženik ju samo paušalno osporava.
22. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu te je temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove odluke.
Osijek, 12. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
