Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1905/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KĆ (ranije K), OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Vučiniću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Vučinić u Rijeci, protiv tuženika Privredna banka d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Leko, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Leko i partneri u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-379/2023-23 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao djelomično neosnovna i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-379/2023-23 od 25. listopada 2024.:
a) potvrđuje u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (dio toč. I. izreke) na utvrđenje ništetnim odredbe iz čl. 7. Ugovora o kreditu broj 9011735447 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 28. srpnja 2006. kojim je povrat obveze vezan uz valutu švicarski franak, kao i u dijelu za isplatu iznosa od 6.031,56 EUR-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. II. izreke) te u dijelu za naknadu parničnog troška (toč. III. izreke)
b) preinačava u dijelu (dio točke I. izreke) kojim se utvrđuje ništetnim odredba čl. 1. predmetnog Ugovora o kreditu kojim se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan. II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
" I-Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 1. i čl. 7. Ugovor o kreditu broj: 9011735447 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 28.07.2006. godine, potvrđen od strane Javnog bilježnika Miroslav Banić posl.br. OU- 829/2006 dana 31.07.2006, kojima su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak.
II-Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova razlike u tečaju isplati iznos od 6.031,56 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:
- od dana 12.9.2006 iznos od 0,73 EUR;
- od dana 21.10.2006 iznos od 0,74 EUR;
- od dana 11.3.2008 iznos od 0,37 EUR;
- od dana 11.11.2008 iznos od 3,56 EUR;
- od dana 11.01.2009 iznos od 6,84 EUR;
- od dana 11.02.2009 iznos od 7,45 EUR;
- od dana 11.03.2009 iznos od 11,23 EUR;
- od dana 11.04.2009 iznos od 5,90 EUR;
- od dana 11.05.2009 iznos od 6,17 EUR;
- od dana 11.06.2009 iznos od 5,06 EUR;
- od dana 11.07.2009 iznos od 5,95 EUR;
- od dana 11.08.2009 iznos od 4,49 EUR;
- od dana 11.09.2009 iznos od 5,56 EUR;
- od dana 11.10.2009 iznos od 4,02 EUR;
- od dana 11.11.2009 iznos od 4,90 EUR;
- od dana 11.12.2009 iznos od 4,78 EUR;
- od dana 11.01.2010 iznos od 7,38 EUR;
- od dana 11.02.2010 iznos od 9,21 EUR;
- od dana 11.03.2010 iznos od 8,60 EUR;
- od dana 11.04.2010 iznos od 11,10 EUR;
- od dana 11.05.2010 iznos od 12,66 EUR;
- od dana 11.06.2010 iznos od 15,96 EUR;
- od dana 11.07.2010 iznos od 19,11 EUR;
- od dana 11.08.2010 iznos od 15,30 EUR;
- od dana 11.09.2010 iznos od 25,72 EUR;
- od dana 11.10.2010 iznos od 20,62 EUR;
- od dana 11.11.2010 iznos od 21,04 EUR;
- od dana 11.12.2010 iznos od 24,89 EUR;
- od dana 11.01.2011 iznos od 31,29 EUR;
- od dana 11.02.2011 iznos od 24,50 EUR;
- od dana 11.03.2011 iznos od 26,49 EUR;
- od dana 11.04.2011 iznos od 23,63 EUR;
- od dana 11.05.2011 iznos od 29,67 EUR;
- od dana 11.06.2011 iznos od 33,66 EUR;
- od dana 11.07.2011 iznos od 35,02 EUR;
- od dana 11.08.2011 iznos od 57,34 EUR;
- od dana 11.09.2011 iznos od 35,58 EUR;
- od dana 11.10.2011 iznos od 33,60 EUR;
- od dana 11.11.2011 iznos od 34,03 EUR;
- od dana 11.12.2011 iznos od 33,89 EUR;
- od dana 11.01.2012 iznos od 36,80 EUR;
- od dana 11.02.2012 iznos od 38,38 EUR;
- od dana 11.03.2012 iznos od 38,33 EUR;
- od dana 11.04.2012 iznos od 37,45 EUR;
- od dana 11.05.2012 iznos od 37,94 EUR;
- od dana 11.06.2012 iznos od 38,89 EUR;
- od dana 11.07.2012 iznos od 37,82 EUR;
- od dana 11.08.2012 iznos od 37,92 EUR;
- od dana 11.09.2012 iznos od 34,85 EUR;
- od dana 11.10.2012 iznos od 36,25 EUR;
- od dana 11.11.2012 iznos od 37,95 EUR;
- od dana 11.12.2012 iznos od 37,61 EUR;
- od dana 11.01.2013 iznos od 38,31 EUR;
- od dana 11.02.2013 iznos od 35,92 EUR;
- od dana 11.03.2013 iznos od 35,41 EUR;
- od dana 11.04.2013 iznos od 37,71 EUR;
- od dana 11.05.2013 iznos od 35,87 EUR;
- od dana 11.06.2013 iznos od 35,15 EUR;
- od dana 11.07.2013 iznos od 32,98 EUR;
- od dana 11.08.2013 iznos od 34,45 EUR;
- od dana 11.09.2013 iznos od 35,31 EUR;
- od dana 11.10.2013 iznos od 36,61 EUR;
- od dana 11.11.2013 iznos od 36,72 EUR;
- od dana 11.12.2013 iznos od 37,94 EUR;
- od dana 11.01.2014 iznos od 36,03 EUR;
- od dana 11.02.2014 iznos od 33,10 EUR;
- od dana 11.03.2014 iznos od 33,70 EUR;
- od dana 11.04.2014 iznos od 33,32 EUR;
- od dana 11.05.2014 iznos od 32,61 EUR;
- od dana 11.06.2014 iznos od 32,36 EUR;
- od dana 11.07.2014 iznos od 33,16 EUR;
- od dana 11.08.2014 iznos od 34,10 EUR;
- od dana 11.09.2014 iznos od 34,42 EUR;
- od dana 11.10.2014 iznos od 34,29 EUR;
- od dana 22.10.2014 iznos od 4.143,86 EUR;
koje teku po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do 1.1.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1. 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana. III-Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50,OIB: 02535697732 da naknadi tužitelju ŽĆ (ranije: K) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročene troškove postupka u iznosu od 1.450,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška tuženiku i trošak žalbe ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku suda prvog stupnja i postupak koji je prethodio ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
6. Neosnovano se u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđene.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u kojem su glavnica i povrat obveze vezane uz švicarski franak, te da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.029,75 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao razlike koja je nastala zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate.
8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika 28. srpnja 2006. zaključen Ugovor o kreditu, da je tuženik tim Ugovorom (čl. 1.) odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 25.000,00 CHF za adaptaciju stambenog objekta koji je vrijedio na dan korištenja kredita te da je otplata kredita (čl. 7. Ugovora) vezana uz tečaj CHF.
9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.
10. Odredbom čl. 81. st. 1. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu prednik tuženika od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
12. Dakle, u provedenom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđeno je da tuženici u tom kolektivnom sporu, između kojih je i prednik tuženika u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.
13. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, dalje ZZP/07) u čl. 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
14. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
15. Nadalje, iz utvrđenja suda saslušanjem tužitelja proizlazi da tuženik nije pregovarao s tužiteljem o primjeni valutne klauzule vezano za CHF, niti su mu objašnjene posljedice i rizik takve ugovorne odredbe.
16. Polazeći od utvrđenog u postupku pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na utvrđenja iz pravomoćnih presuda u kolektivnom sporu i njihov izravan učinak na predmet spora te zaključio da je članak 7. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojoj je ugovorena otplata kredita vezana uz valutnu klauzulu za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljiva i nepoštena i kao takve ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a (dio točke I. izreke).
17. Međutim, ugovorna odredba (čl. 1.Ugovora) kojom je određena visina kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju Banke na dan korištenja kredita, a koji iznos je tuženik isplatio tužitelju u kunama, nije ništetna, a niti to proizlazi iz navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, to je valjalo žalbu tuženika djelomično uvažiti i u tom dijelu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
18. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da zbog promjene (rasta) tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita, postoji razlika u iznosu od 6.031,56 EUR-a, a koju je razliku vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima.
19. S pravom je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka na temelju kojeg je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev u koji nije uračunata razlika pada tečaja CHF tzv. negativna razlika.
20. Naime, obzirom na predmet spora, suprotno žalbenim navodima pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku, iznosa manje plaćenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži, jer u konkretnom slučaju tužitelj potražuje iznose preplate uslijed povećanja tečaja CHF s osnova ništetnosti odredbe ugovaranja obveze vezano u valuti CHF, a zbog povrede njegovih potrošačkih prava od strane tuženika kao kreditora koji je isključivo odgovoran za utvrđenje nepoštenosti navedene ugovorne odredbe.
21. Prvostupanjski sud stoga uz pravilnu primjenu materijalnog prava u pobijanoj presudi nalaže tuženiku isplatu tužitelju zbog promjene tečaja CHF iznos od 6.031,56 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakomjesečnog dospijeća iznosa pa do isplate (čl. 322. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., – dalje ZOO).
22. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.
23. Istaknuti prigovor zastare novčanog potraživanja s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan obzirom da od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 14. ožujka 2023. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 225. ZOO-a), a što je sukladno i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. godine o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.
24. Iako za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova (čl. 22. ZOO-a) ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli time isključene od ispitivanja poštenosti prema odredbi čl. 84. ZZP-a jer se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, te pravo na restituciju sukladno ciljevima Direktive vijeća 90/13 EEZ u posebnim parnicama (čl. 502.c ZPP-a).
25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, a tuženik istu samo paušalno osporava ne navodeći razloge pobijanja.
26. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe jer je s izjavljenom žalbom uspio u neznatnom dijelu (preinačenjem prvostupanjske presude u dijelu točke I. izreke), a djelomičnim uvažavanjem žalbe nije bitno promijenjen odnos uspjeha stranaka u parnici.
27. Zbog izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. te čl. 373. toč. 3. ZPP-a.
Osijek, 12. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Branka Guljaš
