Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-976/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja, Martine Budinski Modronja predsjednice vijeća, Zlatane Bihar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Alenke Lešić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja OB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević & Šupuković u Zagrebu, protiv tuženika HOK osiguranje d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-393/2020-16 od 27. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-393/2020-16 od 27. svibnja 2022. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 637,07 eur/4.800,00 kn, u dijelu kojim njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova nije prihvaćen za iznos od 6.954,50 kn/923,02 eur i u odluci o troškovima postupka sadržanoj pod točkom III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se ista presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu 696,26 eur/5.246,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 7. svibnja 2019. do isplate, u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki I. izreke kao i u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

III. Preinačava se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 4,51 eur/34,00 kn i u odluci o troškovima postupka u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 133,00 kn/17,35 eur i sudi:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju 4,51 eur s pripadajućim zateznim kamatama od 7. svibnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 17,35 eur s pripadajućim zateznim kamatama od 12. prosinca 2024. do ispate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbijaju se, kao neosnovani, zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 5.246,00 kn s kamatama od 7. svibnja 2019. i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 5.800,00 kn s kamatama od 27. svibnja 2022. do isplate (točka I. izreke); odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu 4.834,00 kn (točka II. izreke); a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.400,00 kn s kamatama od 27. svibnja 2022. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijele obje stranke, svaka protiv onog dijela s kojim nije uspjela u sporu, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13,43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP),s prijedlozima da ovaj sud prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima preinači, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Stranke potražuju naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koje je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud ne nalazi da bi bile počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni one iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP te članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 8. i članka 261. ZPP na koju žalbama ukazuju stranke.

5.1. Pobijana presuda, protivno navodima tužitelja, nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati, a u njoj su dani dostatni i jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o visini dosuđenih iznosa naknade neimovinske i imovinske štete.

5.2. Isto tako, protivno navodima tuženika, ocjena dokaza provedena je u skladu s odredbom članka 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku, ocijenivši sve dokaze zasebno, ali i u njihovoj ukupnosti, rukovodeći se svim kvalifikatornim okolnostima iz članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), tužbeni zahtjev ocijenio djelomično osnovanim.

5.3. Kako su nedostaci u pisanom nalazu i mišljenju vještaka otklonjeni njegovim usmenim saslušanjem, kada je vještak ocjenu pretrpljenih boli i straha te potrebe za tuđom pomoći i njegom korigirao s obzirom na nemogućnost prihvaćanja medicinske dokumentacije dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika da se vještačenje obnovi po drugom vještaku. Žalbeni navodi kojima tuženik opetovano ukazuje na proturječnosti i nepravilnosti u danom mišljenju ne mogu se prihvatiti neovisno o tome što tužitelj nije dokazao da je nakon inicijalnog nalaza provodio daljnje liječenje. Vještak je u svom usmenom očitovanju razložno objasnio i sudu i strankama način na koji je, s obzirom na inicijalni nalaz od 25. kolovoza 2018., dao ocjenu boli i straha, a koja ocjena je u korelaciji sa težinom zadobivene ozljede, ali i iskustvu vještaka u liječenju istih i/ili sličnih ozljeda.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 24. kolovoza 2018. krivnjom osiguranika tuženika.

7. U ovom stupnju postupka i dalje je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Polazeći od toga da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu, zbog koje ozljede mu je ordiniran Schantzov ovratnik, uz preporuku mirovanja i analgetika, da isti prije predmetne nezgode istih ili sličnih ozljeda nije imao, da predmetno ozljeđivanje kod tužitelja nije ostavilo trajne posljedice, ali da je isti uslijed ozljeđivanja trpio fizičke boli jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tri dana, manjeg intenziteta dva tjedna kumulativno, da je u trenutku samog štetnog događaja pretrpio primarni strah jakog intenziteta, da je sekundarni strah jakog intenziteta trpio dva dana, a manjeg intenziteta osam dana, a da mu je tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od sedam dana po dva sata dnevno, prvostupanjski sud zaključuje da sve navedene okolnosti upućuju na zaključak da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti koja je takve prirode da opravdava dosudu pravične novčane naknade.

8.1. Rukovodeći se nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenim intenzitetom i trajanjem fizičkih boli i straha, koji su, kako vještak ističe, u korelaciji sa medicinskom dokumentacijom i težinom zadobivene ozljede, ali i sa vlastitim iskustvom samog vještaka u liječenju iste odnosno istovrsne ozljede, prvostupanjski je sud našao da težina zadobivene ozljede, odnosno okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u visini od 5.000,00 kn/663,61 eur. Prvostupanjski se sud, prema obrazloženju pobijane odluke, pri određivanju visine naknade rukovodio Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade prema njihovoj izmjeni sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 15. lipnja 2020.

9. Imajući na umu spomenute kriterije, a dovodeći ih u vezu sa ocjenom duljine i trajanja fizičkih boli i straha, neosnovano tužitelj prigovara dosuđenom iznosu naknade neimovinske štete, smatrajući da je prvostupanjski sud dosuđenjem iznosa od 5.000,00 kn/663,31 eur odstupio od minimalnih iznosa propisanih Orijentacijskim kriterijima. Ocjena je ovog suda da dosuđeni iznos u potpunosti korespondira okolnostima konkretnog ozljeđivanja (iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice) i predstavlja adekvatnu satisfakciju za pretrpljenu povredu prava osobnosti, pri čemu su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske osnovano korišteni kao okvir određivanja njezine visine.

10. S druge strane, neosnovano tuženik smatra da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio neznatnu ozljedu koja, prema njegovom shvaćanju, ne opravdava dosudu bilo kakve novčane naknade. Naime, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da utvrđena težina povrede i druge okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade.

10.1. Vještak je obrazložio da se bolesnici/oštećenici često, kada trpe manje bolove, liječniku uopće ne javljaju, što ne znači da isti bolove ne trpe. Stoga se ocjena boli, koji se analgeticima često samo umanjuju, ali ne isključuju potpuno, daje u korelaciji sa težinom zadobivene ozljede i iskustva u liječenju takvih ozljeda, pri čemu je vještak u odnosu na duljinu trajanja boli obrazložio da je period njihovog trajanja sigurno bio i duži, ali kako bolovi nisu trajali svaki dan svih 24 sata, da je ocjena boli dana kumulativno, jednako kao i ocjena straha.

10.2. Kako je vještak kod ocjene boli i straha uzeo u obzir sve navedene okolnosti, pa tako i onu o izostanku rehabilitacijskog postupka nakon inicijalnog liječenja, neosnovano tuženik osporava nalazom i mišljenjem utvrđenu duljinu i intenzitet trajanja boli i straha. Vještak se, kako to proizlazi iz njegova nalaza i mišljenja, kod te ocjene rukovodio postavljenom dijagnozom, propisanom i provedenom terapijom, ali i činjenicom tužiteljeva ranijeg neozljeđivanja i godinama njegova života (rođen 1981.).

11. Kako, dakle, stranke svojim žalbama nisu dovele u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja – da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, pravilno je, uvažavanjem težine povrede i svih okolnosti slučaja, primijenjeno materijalno pravo iz članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO u vezi članka 19. stavak 1. ZOO, kada je tužitelju dosuđena pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 5.000,00 kn/663,61 eur.

12. Ocijenivši da je tužitelju uslijed ozljeđivanja u istom štetnom događaju bila potrebna tuđa pomoć i njega, koju su mu pružali ukućani besplatno, prvostupanjski je sud, rukovodeći se odredbom članka 223. stavak 1. ZPP, na temelju odredbe članka 1095. ZOO, tužitelju s te osnove dosudio 246,00 kn/32,65 eur.

12.1. Iako prvostupanjski sud prihvaća nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen opseg te pomoći i njege (ukupno 14 sati), smatrajući primjerenom cijenu sata tuđe pomoći njege u visini od 20,00 kn/2,65 eur, tužitelju s te osnove dosuđuje 34,00 kn/4,51 eur manji iznos.

12.2. Imajući na umu vrijeme (2018.) i mjesto pružanja tuđe pomoći i njege (Zagreb), koja se određuje prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojoj je tuđa pomoć pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu, pravilno je prvostupanjski sud, slobodnom ocjenom primjerenim iznosom cijene sata tuđe pomoći i njege odredio upravo iznos od 20,00 kn/2,65 eur, pa su u odnosu na cijenu sata tuđe pomoći i njege neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima naknadu te štete sugerira odrediti prema cijeni sata od 24,00 kn/3,19 eur.

12.3. Međutim, kako je tužitelju prema utvrđenoj cijeni sata tuđe pomoći i njege od 20,00 kn/2,65 eur trebalo priznati iznos od 280,00 kn/37,16 eur, žalbu tužitelja je u tom dijelu valjalo prihvatiti i s te mu osnove dosuditi daljnji iznos od 34,00 kn/4,51 eur.

13. U odnosu na odluku o troškovima postupka, koju pobijaju obje stranke, prije svega valja reći da se ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja da prvostupanjski sud, odmjeravajući uspjeh stranaka u sporu, pored kvantitativnog uspjeha nije vodio računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, jer iz obrazloženja prvostupanjske odluke o troškovima postupka proizlazi da je uspjeh tužitelja u sporu utvrđen upravo u omjeru koji sam tužitelj žalbom sugerira prihvatiti – 52 % (kao razlika između njegova uspjeha u sporu od 76 % i tuženikova uspjeha u sporu od 24 %).

13.1. Međutim, tužitelj osnovano osporava pravilnost visine troška koji mu je pobijanom odlukom priznat za zastupanje na ročištu 7. listopada 2020., jer se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari, pa mu je prvostupanjski sud trošak pristupa na to ročište nepravilno priznao prema Tbr. 9/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje: Tarifa), umjesto prema Tbr. 9/1 Tarife, što čini razliku od 50 bodova.

13.2. S druge strane, trošak sastava podneska od 28. listopada 2020., kojim tužitelj samo dostavlja dokaz o uplati vještačenja, nije trošak potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZP), budući da sud obavijest o plaćenom predujmu u svakom slučaju dobiva od svog računovodstva, pa neosnovano tužitelj smatra da mu je prvostupanjski sud bio dužan taj trošak priznati na teret protivne stranke, neovisno o tome što ga je pozvao da mu dostavi dokaz o toj uplati.

13.3. I tuženik žalbom osnovano prigovara što je prvostupanjski sud tužitelju trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu priznao u cijelosti, neovisno o uspjehu u sporu, pa kako je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 52 %, i taj mu je trošak trebalo odrediti razmjerno tom uspjehu (208,00 kn/27,61 eur umjesto 400,00 kn/53,09 eur).

13.4. Međutim, u odnosu na predujmljeni trošak vještačenja koji je bio nužan radi utvrđenja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, neosnovano tuženik prigovara da je i taj trošak trebalo odrediti razmjerno uspjehu u sporu. Kako se radi o trošku koji je bio neophodan za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, koji je tuženik u cijelosti osporio (u osnovi i visini), tužitelju je pravilno taj trošak u cijelosti priznat, neovisno o njegovom djelomičnom uspjehu u sporu.

13.5. Slijedom navedenoga, uvećanjem troška tužitelja za zastupanje na ročištu 7. listopada 2020. za daljnjih 50 bodova (što uz vrijednost boda od 10,00 kn/1,33 eur uz pripadajući PDV iznosi 625,00 kn/82,95 eur), koji je onda umanjen razmjerno uspjehu u sporu na 325,00 kn/43,13 eur te umanjenjem dosuđenog iznosa sudskih pristojbi za tužbu i presudu za 192,00 kn/25,48 eur, tužitelju je valjalo priznati daljnji parnični trošak u iznosu od 133,00 kn/17,65 eur s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP).

14. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP te članka 373. točka 3. ZPP, odlučiti kao pod točkom I., II. i III. izreke ove presude.

15. Budući da tuženik sa žalbom uopće nije uspio, a da je tužitelj uspio u razmjerno neznatnom dijelu, na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP, odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka, pa je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

U Sisku 12. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja