Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-901/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Grbavac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Nove hrvatske banke d.d. Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 7842747895, kojega zastupa punomoćnik Ratko Žurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-12441/2019-18 od 19. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-12441/2019-18 od 19. svibnja 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba članka 2. točke 1. Ugovora o kreditu broj 212968 od 11. prosinca 2007. u djelu koji glasi: “u skladu s Odluko o kamatama i naknadama Kreditora“ (točka I. izreke), a ista odredba je utvrđena ništetnom i u dijelu koji glasi: “po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“ (točka II. izreke); naloženo je tuženiku platiti tužiteljici na ime razlike preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 5.347,30 kn s pripadajućim zateznim kamatama čije je dospijeće pobliže određeno izrekom presude (točka III. izreke); utvrđena je ništetnom odredba članka 8. točka 1. Ugovora o kreditu broj 212968 od 11. prosinca 2007. u dijelu koji glasi: “Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 296,53 CHF (dvjestodevedesetšestšvicarskihfranakaipedesettricenta) u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Volksbank tečaju za devize važećem na dan dospijeća“ (točka IV. izreke); tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici na ime razlike preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli 33.906,19 kn s pripadajućim zateznim kamatama čije je dospijeće pobliže određeno izrekom presude (točka V. izreke); a tuženik je obvezan i naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 9.730,00 kn sa zateznim kamatama od 20. svibnja 2021. do isplate (točka VI. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). Predložio je ovom sudu prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbiti, a tužiteljicu obvezati da mu naknadi troškove parničnog postupka, uključujući i trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju tuženik upire žalbom.

5.1. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je nije moguće ispitati, u njoj su dani jasni i dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a odbijanjem dokaznog prijedloga tuženika da se sasluša tužiteljica, dajući pritom razloge za odbijanje tog dokaza, prvostupanjski sud je iskoristio svoje ovlaštenje iz članka 220. stavak 2. ZPP, pa je izveo one dokaze za koje je utvrdio da iz njih može utvrditi odlučne činjenice, koje je onda ocijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP. Stoga je potpuno neosnovan i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 8. i članka 338. ZPP.

6. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev za utvrđenje ništenosti odredbe ugovora o namjenskom kreditu broj 212968 od 11. prosinca 2007. kojom je glavnica kredita vezana uz valutu CHF odnosno odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te zahtjev za isplatu razlike preplaćenih iznosa proizašlih iz takvih, nepoštenih odnosno ništetnih ugovornih odredbi s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Kako iz samog ugovora o kreditu proizlazi da je isti sklopila tužiteljica, kao fizička osoba, za kupnju vozila, onda je na tuženiku bio teret dokaza postojanja posebnih okolnosti koje isključuju vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.), uključujući i okolnost da tužiteljica nije potrošač. Tuženik u tom pravcu činjenično nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba koja je djelovala izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, odnosno da tužiteljica ima status potrošača kako je isti definiran odredbom članka 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. – dalje: ZZP).

8. Cijeneći osnovanost tužbenog zahtjeva, prvostupanjski se sud u pobijanoj presudi pravilno pozvao na odredbu članka 138.a ZZP koji, na jednak način kao i članak 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14., 110/15. i 14/19.), propisuje da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i potrošača iz članka 131. stavak 1. ZZP obvezuje u smislu postojanja povrede potrošača ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, dok članak 502.c ZPP propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9. Kako je u postupku zaštite kolektivnih interesa i potrošača pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima u kojima su bile sadržane nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski je sud utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, jer tužiteljica nije imala utjecaj na njihov sadržaj, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica informirana o kriterijima na temelju kojih je mogla sagledati ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz takvih odredbi.

10. Iako je pobijana odluka utemeljena na pogrešnom shvaćanju da u individualnom postupku potrošača nije potrebno provesti kontradiktoran postupak radi utvrđenja jesu li određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, odnosno rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, navedeno nije bilo od utjecaja na pravilnost pobijane presude.

10.1. To stoga što se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti, pa je u takvim, pojedinačnim potrošačkim sporovima na bankama teret dokaza činjenica da se u konkretnom slučaju radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost (parničnog) suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu.

10.2. Kako je tuženik tijekom ovog postupka na te okolnosti predlagao isključivo saslušanje tužiteljice, koja je već u tužbi i tijekom postupka osporila punu obaviještenost o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi i za pretpostaviti je da bi ona u svom iskazu samo ponovila činjenične navode tužbe, a da tuženik nije predložio saslušanje osobe koja je sudjelovala u sklapanju ugovora o kreditu s tužiteljicom na okolnost da je tužiteljica u okviru pojedinačnih pregovora ipak informirana o rizicima fluktuacije tečaja, odnosno egzaktnim parametrima promjene kamatne stope, ocjena je ovog suda da tuženik u svakom slučaju nije dokazao postojanje posebnih okolnosti koje bi isključivale presumpciju da pojedinačni pregovori nisu vođeni.

10.3. Stoga, i bez obzira na pogrešno shvaćanje o apsolutnom učinku presude u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača na konkretan spor, prihvatljiva je ocjena prvostupanjskog suda o nepoštenosti odnosno ništetnosti spornih ugovornih odredbi, jer su iste bile sadržane u formuliranom standardnom ugovoru o kreditu, a tuženik nije dokazao da su tužiteljici one učinjene razumljivima, ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze te donijeti informiranu odluku.

11. Kako takve odredbe, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, osnovano je prvostupanjski sud, utvtdivši na taj način djelomičnu ništetnost ugovora o kreditu (članak 96. i 97. ZZP), na temelju odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO), naložio tuženiku da tužiteljici vrati razliku između iznosa kamata koje je platila i onog iznosa kamata koje su za cijelo vrijeme otplate kredita izračunate na temelju početno ugovorene kamatne stope, kao i da joj vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, na čiji računski obračun stranke nisu imale primjedbi.

12. Budući da je tuženik sklopio s tužiteljicom ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne odredbama ZZP, odnosno ZOO i kao takve ništetne, isti se smatra nepoštenim stjecateljem činjenicom sklapanja takvog ugovora, pa mu je osnovano prvostupanjski sud, u smislu odredbe članka 1115. ZOO, naložio zatezne kamate platiti od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita pa do isplate.

13. Imajući na umu objedinjeno pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022. - prema kojem zastarni rok, u slučaju kada je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača – neosnovano je tuženikovo opetovano pozivanje na zastaru restitucijskog zahtjeva. To stoga što od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu vezanoj uz nedopuštenost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (28. listopada 2019.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO.

14. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o troškovima postupka koja je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 154. stavak 1. ZPP.

15. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Sisku 12. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja