REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4240/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja HIDROPNEUMAT d.o.o., OIB 20874581990, Trnovec, Ludbreška 80, kojeg zastupa punomoćnica Ana Matijašec, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika INTEGRA INVEST d.o.o., OIB 39585215505, Križevci, Ulica kralja Tomislava 22, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milenko Ščetar i Vesna Rajić u Križevcima, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-77/2023-8 od 7. kolovoza 2024., 12. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-77/2023-8 od 7. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-77/2023-8 od 7. kolovoza 2024. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.592,67 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 18. studenog 2022. do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2023. (dan donošenja rješenja o ovrsi – list 47. spisa) do isplate.
2. Iz podataka u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud pobijanom presudom u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-123/2023 od 17. travnja 2023. (predmet Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovrv-1355/2023) i prihvatio tužbeni zahtjev koji se odnosi na plaćanje kupoprodajne cijene za robu koju tuženik nije platio (čl. 9., čl. 376. i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO; čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP). Prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljeva tražbina postoji (čl. 219. st. 1. ZPP-a) te da tuženikovi prigovori o osnovanosti i visini tražbine nisu osnovani.
3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje podredno istu preinači. U obrazloženju žalbe navodi da tužitelj nije dokazao da je isporučio robu tuženiku. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 449,74 eur.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže ovom sudu da potvrdi prvostupanjsku odluku i odbije tuženikovu žalbu.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t.
2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i na zakonu osnovana.
7. Postavljajući okvire ispitivanja prvostupanjske presude, valja naglasiti da je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim točke 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se nedopušteni žalbeni razlog tuženik posebno pozvao, a ovaj sud ga nije ovlašten ispitivati.
8. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku, utemeljenu na valjanoj ocjeni izvedenih dokaza.
9. Predmet tužbenog zahtjeva odnosi se na plaćanje tužiteljevog računa za mehaničku robu (injektor) u iznosu od 1.592,67 eur s pripadajućim zateznim kamatama. Tuženik se tužbenom zahtjevu usprotivio tvrdnjom da stranke nisu bile u pravnom odnosu iz kojeg bi proizlazila utužena tražbina. Po primitku tuženikovog prigovora, tužitelj je obrazložio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te osporio tuženikove prigovore. Tužitelj je pritom istaknuo da je tuženiku fakturirao predmetni proizvod (list 70.-72. spisa) i da je tuženik potvrdio primitak robe vlastoručnim potpisom. Tuženik nije osporio taj tužiteljev navod niti je iznio daljnje činjenice i predložio dokaze te takvim procesnim držanjem nije s uspjehom doveo u pitanje tužiteljeve tvrdnje.
10. Slijedom svega navedenog, budući da je prvostupanjski sud na osnovi pravilne ocjene izvedenih dokaza i pravilnom primjenom odredaba čl. 376. i čl. 29. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev, a to žalbenim navodima tuženik nije doveo u pitanje, pobijana presuda je potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 12. prosinca 2024.
Sudac
Maja Bilandžić