Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 402/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u S., protiv tuženika Hrvatskog hidrografskog instituta, S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica E. K. B., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-261/2019-10 od 15. srpnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1172/16 od 20. prosinca 2018., u sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-261/2019-10 od 15. srpnja 2022. u toč. II., III. i IV. izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime dodatka na plaću temeljem posebnih uvjeta rada iznos od 1.967,89 Eur/14.827,10 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a kako je to navedeno u izreci točke I. presude te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 453,24 Eur/3.415,00 kn na ime dodatka za rad subotom, nedjeljom i blagdanom s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.534,60 Eur/11.562,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
„I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1172/16 od 20. prosinca 2018. pod toč. II. izreke i u dijelu pod toč. III. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.164,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2018. pa do isplate.
II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr1172/16 od 20. prosinca 2018. pod toč. I. i u dijelu pod toč. III. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.398,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2018. pa do isplate i sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "I. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju, Š. V., OIB: ... na ime dodatka na plaću, temeljem posebnih uvjeta rada, u periodu od 1.1.2014.g. do 31.12.2015.g., ukupan iznos od 14.827,10 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče:
- na iznos od 817,67 kn, počev od 16.4.2014.g. do isplate;
- na iznos od 817,67 kn, počev od 16.5.2014.g., do isplate;
- na iznos od 654,14 kn, počev od 16.6.2014.g., do isplate;
- na iznos od 817,67 kn, počev od 16.7.2014.g., do isplate;
- na iznos od 817,67 kn, počev od 16.8.2014.g., do isplate;
- na iznos od 817,67 kn, počev od 16.9.2014.g., do isplate;
- na iznos od 817,67 kn, počev od 16.12.2014.g., do isplate;
- na iznos od 654,14 kn, počev od 16.1.2015.g., do isplate;
- na iznos od 654,14 kn, počev od 16.2.2015.g., do isplate;
- na iznos od 817,67 kn, počev od 16.3.2015.g., do isplate;
- na iznos od 817,67 kn, počev od 16.4.2015.g., do isplate;
- na iznos od 381,58 kn, počev od 16.5.2015.g., do isplate;
- na iznos od 817,67 kn, počev od 16.6.2015.g., do isplate;
- na iznos od 817,67 kn, počev od 16.7.2015.g., do isplate;
- na iznos od 817,67 kn, počev od 16.8.2015.g., do isplate;
- na iznos od 654,14 kn, počev od 16.9.2015.g., do isplate;
- na iznos od 817,67 kn, počev od 16.10.2015.g., do isplate;
- na iznos od 381,58 kn, počev od 16.11.2015.g., do isplate;
- na iznos od 817,67 kn, počev od 16.12.2015.g., do isplate;
- na iznos od 817,67 kn, počev od 16.1.2016.g., do isplate;
do 31. srpnja 2015. god., u visini od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. god., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena."
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 9.398,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2018. pa do isplate kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.270,00 kn, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.“.
3. Ovaj sud, rješenjem poslovni broj Revd-4451/2022 od 7. prosinca 2022., dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„Da li je sklapanje KU na određeno vrijeme (tri godine + dvije godine) protivno prisilnim propisima odnosno da li je protivno odredbi iz čl. 27. Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje od 28. srpnja 2012., te odredbi iz čl. 199. Zakona o radu?
Da li odredbe iz čl. 27. Zakona o kriterijima …. i iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (kojima je predviđena produžena primjena pravnih pravila sadržanih u KU na razdoblje od tri mjeseca računajući od dana isteka KU) priječe sklapanje KU na način da se početak važenja KU veže uz nastup određenog uvjeta?
Da li odredbe iz čl. 27. Zakona o kriterijima .... i iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu mogu suspendirati slobodnu volju ugovornih strana kojom stranke ugovaraju vremensko važenje KU na način da isto vežu uz uvjet tj. nastup određene činjenice (izostanak pisane obavijesti) poštujući zakonsku odredbu o najdužem vremenu sklapanja KU na određeno vrijeme?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv navedene presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog postupnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
5. U odgovoru na reviziju tuženik istu predlaže odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.
7.1. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).
8. U revizijskom stadiju postupka sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu dodataka na plaću prema odredbi čl. 17. st. 2. Kolektivnog ugovora za Hrvatski hidrografski institut (dalje: KU), kojom je propisano pravo na dodatak posade istraživačkih brodova u visini od 10% bruto plaće za boravak na brodu i to od ožujka 2014. do prosinca 2015., s obzirom na sporno pitanje je li navedeni KU u utuženom razdoblju bio na snazi i obvezivao tuženika u pogledu isplate predmetnog dodatka.
9. Na temelju utvrđenja da je KU stupio na snagu 15. studenoga 2010. i da je bio sklopljen na tri godine te da je, u čl. 2 st. 2. KU navedeno da se obnavlja na daljnji rok od dvije godine pod uvjetom ako do isteka roka na koji je zaključen niti jedna od ugovornih strana pisano ne obavijesti drugu da ne želi obnovu, što se do 15. studenog 2013. i nije dogodilo, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, obrazlažući da tužitelj, kao zaposlenik tuženika, koji je u okviru svojih poslova i radnih zadataka boravio na istraživačkim brodovima te je poslove obavljao i subotom, nedjeljom i blagdanom, ima pravo na tražene dodatke na osnovnu plaću, na temelju čl. 17. KU i čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 141/12, 150/13 i 153/13 - dalje: TKU). Pozivanje tuženika na odredbe Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitinim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje od 28. srpnja 2012. („Narodne novine“, broj 83/12 i 88/12), prvostupanjski sud nalazi neosnovanim budući da je KU prema odredbi čl. 2. st. 2., bio na snazi u vrijeme stupanja na snagu tog zakona.
10. Preinačujući djelomično prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na sporni dodatak po osnovi posebnih uvjeta rada, navodeći da je predmetni KU stupio na snagu danom potpisa odnosno 9. studenoga 2010. i da je bio sklopljen na tri godine odnosno do 10. studenoga 2013., a da su se po čl. 27. Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje, pravna pravila sadržana u KU konkretno mogla primjenjivati najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen KU, odnosno do 10. veljače 2014. te je jedino do tada KU mogao biti i bio u produženoj primjeni. Budući da tužitelj potražuje isplatu predmetnog dodataka na plaću od ožujka 2014. do prosinca 2015. drugostupanjski sud ocjenjuje njegov tužbeni zahtjev u tom dijelu neosnovanim, jer da KU u tom razdoblju nije više bio na snazi, dok odredbama TKU nije posebno priznato pravo na dodatak na plaću zbog boravka na istraživačkom brodu.
11. Pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci ne može se prihvatiti kao pravilno.
12. Odredbom čl. 17. st. 1. KU propisano je da zaposlenici Hrvatskog hidrografskog instituta, osim članova posade broda, za boravka na istraživačkom brodu, imaju pravo na dodatak na osnovnu plaću s osnove posebnih uvjeta rada u onom mjesecu kada su na brodu, i to: u visini 15% bruto plaće, ako su na brodu 8 ili više dana, u visini 12% bruto plaće, ako su na brodu 5 do 7 dana, u visini 10% bruto plaće, ako su na brodu 3 do 5 dana, u visini 7% bruto plaće, ako su na brodu do 3 dana, dok prema stavku 2. istoga članka, pravo na dodatak ima i posada istraživačkih brodova, i to u visini od 10% bruto plaće.
13. Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR), propisano je da poslodavac, kojeg obvezuje kolektivni ugovor, ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom.
14. Prema čl. 198. st. 1. ZR-a kolektivni ugovor može se sklopiti na određeno ili na neodređeno vrijeme. Prema st. 2. istog čl. kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme ne smije se sklopiti za razdoblje duže od pet godina.
15. Prema čl. 199. st. 1. ZR-a nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Prema st. 2. istog članka iznimno od st. 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.
16. Imajući u vidu utvrđenje nižestupanjskih sudova da je KU sklopljen 15. studenoga 2010. i da je u odredbi čl. 2. istoga određeno da se zaključuje na tri godine, s time što je st. 2. toga članka određeno da se KU obnavlja na daljnji rok od dvije godine, ako do isteka roka na koji je zaključen niti jedna od ugovornih strana pisano ne obavijesti drugu stranu da ne želi njegovu obnovu, što do 15. studenoga 2013. nije učinjeno, to je po shvaćanju ovoga revizijskoga suda, u smislu odredbe članka 198. st. 2. ZR-a, pravilno shvaćanje prvostupanjskoga suda da je KU obnovljen na daljnji rok od dvije godine, tj. do 15. studenoga 2015., a nakon čega je KU bio u primjeni sve do 15. veljače 2016., u smislu čl. 199. ZR-a. Pri tome je odlučno za navesti da strankama kolektivnog pregovaranja nigdje nije zabranjeno sporazumjeti se o nastavku primjene kolektivnog ugovora na prešutan način (automatski, ako jedna stranka do određenoga roka ne obavijesti drugu da ne želi daljnju obnovu kolektivnog ugovora), poštujući zakonsku odredbu o najdužem vremenu sklapanja KU na određeno vrijeme (konkretno, ukupno 5 godina).
17. U tom smislu je neosnovano pozivanje tuženika na odredbe Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje od 28. srpnja 2012., jer isti nije lex specialis u ovom konkretnom predmetu, gdje se ne raspravlja o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje, već o pravima po osnovi radnopravnog odnosa tužitelja kod tuženika, na kojega su se u utuženom razdoblju primjenjivale odredbe čl. 198. i čl. 199. ZR-a, a što je ujedno i odgovor na postavljena revizijska pitanja.
18. Kako je sud drugog stupnja zauzeo pogrešno pravno shvaćanje glede vremena važenja predmetnog KU, pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim u pobijanom dijelu.
19. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode (osobito one koji se odnose na visinu potraživanja dosuđenu prvostupanjskom presudom), nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
20. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.
21. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 20. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.