- 1 -              Revd 4317/2023-2

Broj: Revd 4317/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. K. (OIB: ...), iz P., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik iz O., protiv tuženika A. B. d.d. (OIB:...), iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & P. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3901/2020-3 od 25. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-171/2019-18 od 17. lipnja 2020., u sjednici držanoj 20. prosinca 2023.,

r i j e š i o   j e :

I.              Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II.              Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3901/2020-3 od 25. svibnja 2023, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-171/2019-18 od 17. lipnja 2020.

2. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije iz razloga određenog u čl. 385.a st 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) navodeći da istu podnosi zbog pravnih pitanja (četiri procesnopravna i šest materijalnopravnih pitanja) koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te i iz razloga što smatra da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima onemogućeno dokazivanje te na taj načina povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

4. Prijedlog tuženika nije osnovan.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima (osim posljednjeg postavljenog pitanja) glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-308/22 od 19. travnja 2022., Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

4.1. Nadalje, vezano uz posljednje navedeno pitanje kojim se problematizira tzv. negativna tečajna razlika, valja reći da drugostupanjski sud izrazio shvaćanje da je pravilno prvostupanjski sud odredio zadatak knjigovodstveno-financijskom vještaku bez da je zatražio da se utvrdi razlika kunske protuvrijednost anuiteta i u razdobljima otplate kredita kada je tečaj bio niži od onog kakav je bio na dan isplate jer da bi to pravo za koje tuženik tvrdi da mu pripada mogao ostvariti bilo je potrebno da ga postavi u obliku protutužbenog zahtjeva ili isticanjem prigovora radi prijeboja u kojem je morao potpuno jasno definirati iznos koji stavlja u prijeboj, a što nije učinio. Navedeno shvaćanje u pobijanoj presudi je u skladu sa pravnim shvaćanjem ovoga suda zauzetog na sjednici proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-549/23 od 18. prosinca 2023., pa stoga nije riječ o pitanju koje je važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

6. Nadalje, ovaj revizijski sud je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima onemogućeno dokazivanje i zbog toga povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i jednakost oružja zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a sve iz razloga što u konkretnom slučaju, tuženik u prijedlogu iznosi paušalne navode u tom pravcu. Naime sadržaj tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.

7. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja

Zagreb, 20. prosinca 2023.

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.