Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10650/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ZU, zbog prekršaja iz članka 54. stavak 1. točke 1. i stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ broj 107/2001., 87/2002., 163/2003., 141/2004., 40/2007., 149/2009., 84/2011., 80/2013. i 39/2019.), odlučujući o žalbi okr. ZU, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 25. listopada 2024., broj: Pp-1605/2023, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e:

I.Odbija se žalba okr. ZU kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. ZU je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 40,00 (četrdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 25. listopada 2024., broj: Pp-1605/2023, proglašen je krivim okr. ZU da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 1. toč. 1. i st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je, izrečena kazna novčana kazna od 510,00 eura, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 230,00 eura.

2.Istom presudom, okrivljeniku je na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona i članka 64. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga izrečena mjera oduzimanja predmeta i to: 1,21 gram droge kokaina, 1,00 grama droge marihuane i 0,07 grama kanabinola, koja je privremeno oduzeta uz Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta ser. broja [serijski broj].

2.Protiv te presude, okr. ZU pravodobno je po branitelju odvjetniku Tomislavu Gambiraži podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3.Žalba nije osnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5.Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da u presudi nisu izložene sporne i nesporne činjenice te da sud niti u jednom dijelu ne navodi da li se oduzeta materija u vrijeme počinjenja spornog prekršaja nalazila na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobit droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga, kao i da sud nije dao ocjenu vjerodostojnosti provedenih dokaza, a time da je i počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

5.1.Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, točka 10. obrazloženja pobijane odluke sadrži razloge o odlučnim činjenicama, budući da je prvostupanjski sud naveo da ne prihvaća obranu okrivljenika i to iz razloga jer je u postupku provedeno toksikološko vještačenje koje je sud ocijenio točnim i vjerodostojnim, a kojim vještačenjem je utvrđeno da su oduzeti predmeti od okrivljenika droga i to 1 gram droge marihuana, 0,07 grama kanabinola i 1,21 gram kokaina, što se okrivljeniku i činjeničnim opisom izreke pobijane presude, a i optužbom stavlja na teret. Dakle, okrivljeniku se ne stavlja na teret da je posjedovao „određenu materiju“, a što se ističe žalbenim navodima, već mu se stavlja na teret da je posjedovao drogu, što je odlučna činjenica od koje ovisi ostvarenje obilježja prekršaja iz članka 54. stavak 1. točke 1. i stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, a u odnosu na koju činjenicu je prvostupanjski sud naveo dokaze na temelju kojih je našao tu činjenicu dokazanom pa su time i dani razlozi o odlučnim činjenicama.

5.1.1. Izostanak navođenja odnosno utvrđenje suda da se droga koju je okrivljenik posjedovao nalazi na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga, nema značaj bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, već ista predstavlja žalbenu osnovu pogrešnog ili nepotpunog činjeničnog stanja te će isto biti obrazloženo prilikom obrazlaganja žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5.2.Stoga, žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6.Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da pobijana presuda nije podobna za meritorno ispitivanje niti u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja budući da činjenice koje čine zakonsko obilježje prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret nisu utvrđene s potrebnom izvjesnošću te da nije jasno iz čega sud zaključuje da je baš okrivljenik imao kakvu namjeru za počinjenje prekršaja za koji je osuđen.

6.1.Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret utvrđene su potpuno i točno i to materijalnim dokaznom – nalazom i mišljenjem Centra za forenzična ispitivanja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ (list 32-33 spisa).

6.2. Naime, navedenim vještačenjem je utvrđeno da je riječ o konoplji koja sadrži više od 0,3% THC-a. Prema Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se mogu dobiti droge te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droge („Narodne novine“, broj 13/19.) u dijelu I., odjeljku 1., a u vezi konoplje, propisano je:

„Bilo koja biljka konoplje, izuzev sorti koje se nalaze na Zajedničkoj sortnoj listi Europske unije i kod kojih ukupni sadržaj THC-a ne prelazi 0,2%; smola konoplje (hašiš), te ekstrakti i tinkture konoplje“.

Dakle, da konoplja ne bi bila droga moraju se kumulativno ispuniti dva uvjeta, onaj vezan za sorte koje se nalaze na navedenoj listi te onaj vezan za ukupni sadržaj THC-a. Budući da je vještačenjem utvrđen sadržaj THC-a veći od 0,2%, tu nema mjesta dvojbi da je riječ o konoplji koja je droga. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da iz nalaza CFIIV „Ivan Vuletić“ proizlazi da je riječ o konoplji koja je droga.

6.2.1. Nadalje, istim vještačenjem je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik posjedovao i drogu kokain, a koja droga se nalazi na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se mogu dobiti droge te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droge, u dijelu I., odjeljku 1. Jednako tako, i oduzeta droga kanabinol se kao vrsta psihotropne tvari nalazi na istom Popisu, dio II., odjeljak I.

6.3. U odnosu na žalbeni navod okrivljenika da nije dokazana namjera za počinjenje prekršaja za koji je proglašen krivim ističe se da je odredbom članka 25. Prekršajnog zakona, namjera kao oblik krivnje, mora biti izričito propisana propisom o prekršaju, a što nije slučaj kod inkriminiranog djela prekršaja.

6.4.Slijedom navedenog, žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7.Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. ZU nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1.Za prekršaj za koji je okr. ZU proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna (protuvrijednost od 663,61 eura do 2.654,46 eura) ili kazna zatvora do 90 dana, pa izrečena novčana kazna 510,00 eura predstavlja novčanu kaznu ispod zakonom propisanom minimalnog iznosa za predmetni prekršaj. Imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja, posebno cijeneći količinu droge i različite vrste koje je okrivljenik posjedovao i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, koji se ogleda i u tome što je sam zakonodavac procijenio i predvidio da se za taj prekršaj, može izreći, osim novčane, i kazna zatvora i to čak do 90 dana, ovaj sud smatra da nema osnove za daljnje ublažavanje kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u žalbi.

8.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 40,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a imajući u vidu činjenicu da iz stanja spisa ne proizlazi da bi isti bio nesposoban za privređivanje po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

9.Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 otpravka za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.