Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1998/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice- specijalistice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Heinzova 4, OIB: 29743547503 zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui odvjetniku iz Zagrebu protiv tuženice ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4396/2021-13 od 26. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4396/2021-13 od 26. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud donio presudu kojoj izreka glasi:
" I.Nalaže se tuženici ĐR, odvjetnici iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Heinzova 4, 10 000 Zagreb, OIB:29743547503 isplati iznos od 1.393,59 EUR-a odnosno 10.500,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 14.08.2020.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za petpostotnih poena,
II. Dužna je tužena naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju u iznosu od 852,18 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 26. travnja 2023.g pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv te presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a). Žalbenom sudu predlaže preinaku pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva, a podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev spram tuženice za isplatu iznosa od 1.393,59 eura, za kojeg tvrdi da je stečen bez pravne osnove.
6. Odlučne činjenice između stranaka nisu sporne:
- stranke su sklopile Ugovor o zastupanju i Anex br.1. tom Ugovoru 24. siječnja 2018. (str. 23-31 spisa) kojim je se tuženica kao odvjetnica obvezala pružati tužitelju pravnu pomoć; koja se pomoć, između ostaloga, odnosi i na zastupanje tužitelja u postupcima pred sudovima u svojstvu punomoćnice,
- tuženica je tužitelja zastupala u predmetu Povrv- 1254/2015 Trgovačkog suda u Splitu, u kojem je tužitelj uspio u sporu,
- tuženica je po pravomoćnosti presude u tom predmetu, u ime i za račun tužitelja, od Županijskih cesta Split d.o.o. naplatila iznos od 49.701,98 kn, a koji iznos se sastoji od glavnice 19.800,00 kn, dospjelih zateznih kamata na glavnicu, te parničnog troška od 11.901,50 kuna i zakonskih zateznih kamata na parnični trošak,
- tuženica je smatrala da joj pripada iznos od 17.955,31 kunu (cijeli iznos dosuđenih troškova uvećan za 15% glavnice i dospjelih kamata) i upravo je taj iznos za sebe zadržala.
7. Nasuprot tome, tužitelj je smatrao da tuženica na temelju ugovora o zastupanju ima pravo zadržati iznos od 7.455,29 kuna pa je razlika od 10.500,02 kuna/ 1.393,59 eura predmet ovog spora.
8. Do spora je došlo jer stranke različito tumače odredbu čl. 15. st. 5. Ugovora o zastupanju od 24. siječnja 2018., koja glasi: "u regresnim/ subrogacijskim postupcima kao i u sudskim predmetima naplate premije osiguranja (postupci po prigovoru na rješenje o ovrsi), naknada se ugovara u visini od naplaćenog potraživanja i to u visini od 15% od naplate, a u navedeni iznos je uključen i iznos PDV-a".
9. Tužitelj ističe da se naplata odvjetniku na temelju citirane odredbe izvršava tako da se ugovoreni postotak od 15% izračunava od ukupne naplate u pojedinom predmetu; dok tuženica drži da joj pripada sav dosuđeni iznos troškova, te se taj iznos uvećava za 15% ostalog naplaćenog.
10. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je upravo tužiteljevo tumačenje sporne ugovorne odredbe pravilno, a s tim se zaključkom slaže i ovaj sud.
11. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
12. Odredbama Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme ugovaranja predmetnog ugovora o zastupanju, propisano je: "Odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad. Ugovor je valjan samo ako je zaključen u pismenoj formi. Ugovor ne obvezuje sud kod dosuđivanja troška stranci koja je uspjela u sporu.
1. U kaznenopravnim predmetima odvjetnici mogu sa strankom pismeno ugovoriti nagradu za rad na bazi satnice koja može biti veća, ali ne i manja, od naknade iz Tbr 34.
2. U imovinskopravnim predmetima odvjetnici mogu sa strankom pismeno ugovoriti nagradu za rad na bazi satnice koja može biti veća, ali ne i manja, od naknade iz Tbr 34.
3. U imovinskopravnim predmetima odvjetnici mogu sa strankom pismeno ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama, koje će za stranku poduzeti. Gornja granica ugovorenog postotka ne može prijeći 30% od ukupno ostvarenog uspjeha."
13. Najprije je tuženici naglasiti kako sud donoseći odluku o trošku odlučuje o sporednoj tražbini stranke. To znači da se stranci, a ne njenom punomoćniku, dosuđuju troškovi postupka. Zbog toga je pri odlučivanju o troškovima stranke za sud irelevantno je li stranka tijekom postupka plaćala punomoćniku pojedine radnje ili ne. To je pitanje odnosa stranke i njenog punomoćnika, koji samostalno uređuju kako će stranka punomoćniku podmiriti troškove pružanja odvjetničke usluge: plaćanjem po obavljenoj radnji ili će, kao u ovom slučaju, ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad, što odredbe Tarife dopuštaju.
14. Dakle, u konkretnom je slučaju isplata po pravomoćnosti presude u predmetu Povrv-1254/2015 Trgovačkog suda u Splitu u cijelosti izvršena u korist stranke Triglav osiguranja d.d., a koji iznos će njegova odvjetnica naplatiti, ugovoreno je upravo odredbom čl. 15. st. 5. Ugovora o zastupanju.
15. Pri tumačenju odredbi čl. 15. Ugovora, potrebno je uzeti u obzir da je odredbom čl. 2. Aneksa br. 1. mijenjan čl. 15. Ugovora o zastupanju te je u predmetima naknade štete i davanja pravnih savjeta ugovoreno plaćanje odvjetnici naknade po pojedinoj radnji u visini 50% važeće Tarife, s tim da naknada ne može biti veća od 3.000,00 kuna po pojedinoj radnji. Za slučaj uspješnog okončanja spora za Triglav osiguranje d.d., odvjetnici pripada još i eventualna razlika između ranije naplaćene naknade do visine ukupno naplaćenog parničnog troška u tom predmetu.
16. Međutim, dio koji se odnosi na plaćanje u regresnim/subrogacijskim postupcima kao i u sudskim predmetima naplate premije osiguranja (postupci po prigovoru na rješenje o ovrsi), u koje se nesporno ubraja i postupak Povrv-1254/2015 Trgovačkog suda u Splitu ugovorena je naknada od 15% ukupno naplaćenog iznosa, u što je uključen i PDV. Dakle, u ugovornoj se odredbi ne navodi da se pojam "naplaćeno" odnosi na glavnu tražbinu, nego se ugovara postotak od "ukupno naplaćenog".
17. Iz iskaza svjedoka KR, koji je zaposlen kod tužitelja u Sektoru šteta, proizlazi da je praksa da se udio od 15% koji je njegov poslodavac dužan platiti u regresnim postupcima izračunava od svega što je pravomoćno dosuđeno i doznačeno, a u to bi ulazilo glavnica, kamate, parnični trošak i kamate na parnični trošak. Nadalje, da se isplate vrše tek po okončanju regresnog postupka i u slučaju uspješne naplate.
18. Zbog toga je pravilan zaključak suda da je tuženica zadržala utuženi iznos od 10.500,02 kuna/ 1.393,59 eura bez pravne osnove jer pravilnom primjenom ugovorne odredbe čl. 15. st. 5. Ugovora o zastupanju s Aneksom br. 1. ima pravo zadržati 15% od ukupno naplaćenog iznosa od 49.701,98 kuna/ 6.596,59 eura, što iznosi 7.455,29 kuna /989,49 eura.
19. Tuženica se ustrajno poziva na Mišljenje i tumačenje Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore Tbr. 39. toč. 3 i Tbr. 43 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koje je objavljeno 8. listopada 2020. i iz kojeg proizlazi da pri obračunu nagrade prema Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika osnovicu za obračun nagrade čini zbroj glavnice i kamata, dok dosuđeni trošak zastupanja pripada odvjetniku.
20. U ovom konkretnom slučaju ne proizlazi da je izražena takva volja ugovornih stranaka pa se sporna ugovorna odredba ipak ne može tumačiti u kontekstu tog Mišljenja. Osim toga, navedenim se Mišljenjem daje objašnjenje o primjeni Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 87/93, 16/94, 11/96), a pored toga, radi se o potpuno drukčijoj pravnoj situaciji: kada iznos priznatih troškova postupka premašuje iznos dosuđene glavnice s kamatama.
21. Točni su žalbeni navodi tuženice da pobijana presuda u obrazloženju ne sadrži materijalnopravne odredbe ali taj nedostatak ne predstavlja bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a zbog koje se presuda ne bi mogla ispitati.
22. Slijedom navedenog, tuženikovu je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu, i potvrditi prvostupanjsku presudu, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
23. Potvrđena je i odluka o trošku, koju tuženica ne pobija određenim žalbenim navodima (čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a).
Split, 12. prosinca 2024.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Dragica Samardžić
