Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

1006/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damjan Krivić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice-protutužiteljice CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika-protutužitelja UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženike- protutužitelje zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja, tuženice-protutužiteljice CŽ i tuženika- protutužitelja UŽ protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4188/21-92 od 2. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja-protutuženika VŽ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4188/21-92 od 2. lipnja 2023. u točki I izreke, u točki II izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je raskinut ugovor o kupoprodaji od 11. lipnja 2012. sklopljen usmenim putem između tužitelja-protutuženika VŽ kao prodavatelja i tuženika- protutužitelja UŽ radi kupoprodaje brodice marke Gliser, oznake ..., s namjerom za osobne potrebe, dužine 5,90 m, godine proizvodnje 1996., s jednim ugradbenim motorom marke Volvo penta, snage 150,88 kW, tvorničke oznake (broj) motora: ... i priključnog vozila, model C-203147, broj šasije:

..., reg oznake [registarska oznaka], godina proizvodnje 2007., s osnovnom namjenom za prijevoz brodova.

II Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice CŽ i tuženika- protutužitelja UŽ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4188/21-92 od 2. lipnja 2023. u točki III izreke.

III Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4188/21-92 od 2. lipnja 2023. u točki II izreke u dijelu u kojem je određen datum 29. srpnja 2012. kao dan raskida ugovora i u dijelu u kojem je određeno da raskinuti ugovor "više ne proizvodi pravne učinke, a što je tužitelj-protutuženik VŽ dužan priznati jer će u protivnom to priznanje zamijeniti ova presuda" te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4188/21-92 od 2. lipnja 2023. u točkama IV i V izreke i predmet se u tom dijelu prava prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženicima- protutužiteljima da tužitelju-protutuženiku solidarno isplate 6.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 15. lipnja 2012. sa zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2012. do isplate (točka I izreke), prihvaćen je kao djelomično osnovan protutužbeni zahtjev u dijelu u kojem se utvrđuje da je 29. srpnja 2012. raskinut ugovor o kupoprodaji od 11. lipnja 2012. sklopljen usmenim putem između tužitelja-protutuženika VŽ, kao prodavatelja te tuženika-protutužitelja UŽ, kao kupca, radi kupoprodaje brodice marke Gliser, oznake ..., s namjerom za osobne potrebe, dužine 5,90 m, godine proizvodnje 1996., s jednim ugradbenim motorom marke Volvo penta, snage 150,88 kW, tvorničke oznake (broj) motora: ... i priključnog vozila, model C-203147, broj šasije: [broj šasije], reg oznake [registarska oznaka], godina proizvodnje 2007., s osnovnom namjenom za prijevoz brodova te isti više ne proizvodi pravne učinke, a što je tužitelj-protutuženik VŽ, dužan priznati jer će u protivnom to priznanje zamijeniti ta presuda (točka II izreke), odbijen je kao djelomično neosnovan protutužbeni zahtjev da se naloži tužitelju-protutuženiku NŽ da tuženiku-protutužitelju UŽ isplati s naslova troška popravka brodice marke Gliser, oznake ..., s namjerom za osobne potrebe, dužine 5,90 m, godine proizvodnje 1996., s jednim ugradbenim motorom marke Volvo penta, snage 150,88 kW, tvorničke oznake (broj) motora: ..., iznos od 15.635,84 kuna/2.075,23 eura s zateznim kamatama tekućim od 14. kolovoza 2012. do isplate (točka III izreke), naloženo je tužitelju-protutuženiku NŽ da tuženici CŽ i tuženiku-protutužitelju UŽ naknadi trošak parničnog postupka od 2.444,97 eura/18.421,63 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2023. do isplate (točka IV izreke) i odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova postupka (točka V izreke).

2. Protiv točki I, II, IV i V izreke navedene presude žali se tužitelj-protutuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je među strankama nesporno utvrđena kupoprodajna cijena u iznosu od 6.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, a da je pobijanom presudim odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 15. lipnja 2012. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da on nikad na raskid ugovora ne bi pristao niti se može smatrati da je raskid ugovora jednostrano izjavljen tužitelju-protutuženiku od strane tuženika-protutužitelja. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, odbije protutužbeni zahtjev i naloži tuženicima da tužitelju-protutuženiku naknade trošak parničnog postupka. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 311,07 eura.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženici-protutužitelji ističu da su žalbeni navodi činjenično i pravno netočni te ih u cijelosti poriču. Predlažu odbiti žalbu tužitelja- protutuženika i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu. Traže trošak sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 301,49 eura.

3. Protiv točke III izreke i dijela točke IV izreke prvostupanjske presude kojim im nije dosuđen parnični trošak iznad dosuđenog iznosa od 2.444,97 eura do zatraženog troška u iznosu od 12.590,92 eura, žalbu su podnijeli tuženici- protutužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navode da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je odbio protutužbeni zahtjev za isplatu 2.075,23 eura na ime troškova popravka glisera jer da nije cijenio izjavu svjedoka BŽ u pogledu plaćenih troškova popravaka iako je ta izjava potpuno sukladna nalazu i mišljenju vještaka. Prigovaraju troškovima postupka. Predlažu preinačiti pobijanu presudu pod točkom III izreke i usvojiti protutužbeni zahtjev u cijelosti te pod točkom IV izreke na način da im se dosudi daljnji trošak parničnog postupka iznad dosuđenog iznosa od 2.444,97 eura do zatraženog iznosa od 12.590,92 eura. Traže trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 387,24 eura.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda, naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet postupka je tužbeni zahtjev za isplatu kupoprodajne cijene za gliser oznake ZD8902, u iznosu od 6.500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2012. te protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenje da je raskinut ugovor o kupoprodaji brodice marke Gliser, oznake ..., s namjenom za osobne potrebe, dužine 5,90 m, godine proizvodnje 1996., s jednim ugradbenim motorom marke Volvo penta, snage 15,88 kW, tvorničke oznake (broj) motora: ... i priključnog vozila, model C-203147, broj šasije: [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka], godina proizvodnje 2007., s osnovnom namjenom za prijevoz brodova, sklopljen usmeno 11. lipnja 2012. između tužitelja-protutuženika kao prodavatelja i tuženice-protutuženice CŽ i tuženika-protutužitelja UŽ kao kupaca te za isplatu troškova popravka navedene brodice u iznosu od 2.075,23 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. kolovoza 2012. do isplate.

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a valjano je utvrdio činjenično stanje.

9. Tako prvostupanjski sud u postupku utvrđuje:

- da su stranke 11. lipnja 2012. usmeno sklopile kupoprodajni ugovor za kupnju brodice – gliser i priključno vozilo za cijenu od 6.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate te je dogovoreno da će tužitelj-protutuženik tuženiku-protutužitelju predati gliser,

- da je gliser predan tuženicima-protutužiteljima od strane oca tužitelja- protutuženika koji je gliser odvezao i s tuženicima-protutužiteljima porinuo u more, iako je među strankama bio dogovor da će gliser tuženiku-protutužitelju predati tužitelj-protutuženik,

- da u trenutku predaje glisera nije bio ispravan brzinomjer i jedan dubinomjer,

- da je gliser nakon predaje tuženicima-protutužiteljima i nakon javljanja pojedinih kvarova pregledao TŽ, po nalogu tužitelja-protutuženika i kojom prilikom je utvrdio da termostat ne radi, a nakon toga je gliser pregledao BŽ, po nalogu tuženika-protutužitelja koji je također sugerirao da se zamijeni termostat, zamijenio karburator, ali da ništa nije dovelo do urednog rada motora te je konstatirao da uočeni kvarovi imaju uzrok u neodržavanju,

- da su vještačenjem koje je proveo dipl. ing. Slobodan Bobić, stalni sudski vještak za brodogradnju i brodostrojarstvo potvrđeni navodi tuženika-protutužitelja iz odgovora na tužbu,

- da se gliser sada nalazi u garaži obiteljske kuće tuženika-protutužitelja u Seget Vranjici.

10. Prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev za isplatom kupoprodajne cijene te ujedno djelomično prihvatio protutužbeni zahtjev i utvrdio da je ugovor o kupoprodaji glisera raskinut.

11. Naime, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda, koje je temeljeno na nalazu i mišljenju sudskog vještaka, a koje je pak u skladu s iskazima svjedoka RŽ, OŽ i BŽ, da gliser u trenutku predaje nije bio potpuno ispravan. Da je tome tako, proizlazi iz zaključaka prvostupanjskog suda koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji se temelje na izvedenim dokazima.

12. Tužitelj-protutuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na utvrđenjima koja proizlaze iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Slobodana Bobića, a da se on tijekom cijelog postupka protivio navedenom nalazu i mišljenju vještaka te da je to vještačenje glavni razlog zbog kojeg je ranija presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Međutim, na ročištu održanom 28. travnja 2023. na kojem je zaključena glavna rasprava, punomoćnici stranaka su suglasno naveli da su svi dokazi provedeni te su predložili donošenje odluke na temelju stanja spisa (list 365 spisa). Stoga tužitelj-protutuženik u žalbi neosnovano osporava nalaz i mišljenje vještaka kao i utvrđenja do kojih je sud došao na temelju tog vještačenja. Nadalje, razlog zbog kojeg je ranija presuda u ovom postupku ukinuta nije nalaz i mišljenje sudskog vještaka Slobodana Bobića nego, između ostalog, činjenica da je ta prvostupanjska odluka bila protivna dokazima (pa tako i provedenom vještačenju) izvedenim u spisu. Valja reći i to da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Slobodana Bobića potvrdio i iskaze svjedoka BŽ, AŽ i OŽ koje ovaj sud kao i prvostupanjski prihvaća u cijelosti.

12.1. Nadalje, tužitelj-protutuženik nije osobno predao tuženiku-protutužitelju gliser nego je to učinio otac tužitelja-protutuženika iako je dogovor bio da tužitelj- protutuženik tuženiku-protutužitelju preda gliser te da ga on isproba zajedno s tuženikom-protutužiteljem. Međutim, tužitelj-protutuženik nije sudjelovao pri predaji i isprobavanju glisera nego je došao tek nakon što mu je tuženik-protutužitelj prijavljivao nedostatke. Također, pri predaji je otac tužitelja-protutuženika inzistirao da se predaja i porinuće glisera odvije čim prije iako je već bilo predvečer i more je bilo valovito.

12.2. Tužitelj-protutuženik je tvrdio da je gliser servisiran od strane ovlaštenog servisera te da je do travnja 2011. gliser konzervirao ovlašteni serviser. Međutim, s druge strane, otac tužitelja-protutuženika je iskazao da je on osobno izvadio gliser i premazao ga zaštitnom masti radi konzerviranja. Sudski vještak je naveo da je brodica konzervirana nestručno i da je tovotna mast upropastila gumena crijeva.

13. Iz svega navedenog je razvidno da je stvar (gliser) imala skrivene nedostatke odnosno nedostatke koji se nisu mogli otkriti uobičajenim pregledom stvari nego tek nakon stručnog ispitivanja.

14. Odredbom čl. 404. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje u tekstu: ZOO) je propisano da kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja.

14.1. Tuženik-protutužitelj je odmah nakon što je uočio prve nedostatke u radu glisera, o tome obavijestio tužitelja-protutuženika, koji je potom doveo svog prijatelja, svjedoka TŽ, koji je godinu dana prije prodaje održavao gliser, da ga pregleda.

15. Iako prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da je ugovor raskinut sporazumno, ipak u nastavku obrazloženja prvostupanjske presude daje razloge o tome da je tuženik-protutužitelj imao pravo raskinuti ugovor sukladno odredbi čl. 412. st. 2. ZOO- a.

15.1. Naime, da ugovor nije sporazumno raskinut proizlazi iz činjenice da je sud, pravilno, utvrdio da tuženica-protutužiteljica CŽ nije stranka ugovora o kupoprodaji. Stoga ona, iako supruga tuženika-protutužitelja (kupca) koja je zajedno sa suprugom koristila gliser, nije mogla raskinuti ugovor.

16. Odredba čl. 410. st. 1. ZOO-a propisuje da je kupac, koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ovlašten:

1) zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka,

2) zahtijevati od prodavatelja predaju druge stvari bez nedostatka,

3) zahtijevati razmjerno sniženje cijene,

4) izjaviti da raskida ugovor.

16.1. Sukladno odredbi čl. 410. st. 1. ZOO-a, kupac može izabrati kojim će se od navedenih zahtjeva poslužiti za ostvarenje svog prava odnosno može odabrati ono koje mu više odgovara, ali se ne može istodobno koristiti s dva prava. Dakle, tuženik- protutužitelj ne može tražiti raskid ugovora i sniženje cijene. Stoga izjava tuženika- protutužitelja poslana tužitelju-protutuženiku elektroničkom poštom 20. kolovoza 2012., u kojoj je naveo da je "i dalje zainteresiran ako ga popravimo, da ga kupim pod određenim uvjetima" nije poziv tuženika-protutužitelja da održi na snazi ugovor koji je ranije raskinuo nego je to zapravo ponuda da se sklopi novi ugovor o kupoprodaji glisera, pod novim uvjetima.

16.2. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužitelja-protutuženika, niti poruka koju je tuženik-protutužitelj poslao tužitelju-protutuženiku elektroničkom poštom 30. srpnja 2012. u kojem navodi "predlaži šta da radimo" se ne može smatrati voljom tuženika- protutužitelja da se ugovor održi na snazi jer to ne proizlazi niti iz te rečenice niti iz cijelog tog e-maila.

17. Neosnovan je navod tužitelja-protutuženika da tuženik-protutužitelj nije imao pravo na jednostrani raskid ugovora budući da je prema čl. 360. ZOO-a na jednostrani raskid ovlaštena samo ona ugovorna strana koja je, između ostalog, ispunila svoju obvezu.

18. Odredba čl. 360. ZOO-a propisuje da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Dakle, upravo se u ovom slučaju radi o situaciji kada je jedna strana (tuženik-protutužitelj) jednostrano raskinula ugovor budući da druga strana (tužitelj-protutuženik) nije ispunila svoju obvezu.

19. Tužitelja-protutuženika na žalbene navode kako tuženik-protutužitelj nema pravo na raskid ugovora budući da nije ispunio svoju obvezu, valja uputiti na odredbu čl. 358. st. 1. ZOO-a koja propisuje da u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla. Budući da je u postupku utvrđeno da tužitelj-protutuženik (kao prodavatelj) nije tuženiku-protutužitelju (kao kupcu) isporučio ispravan brod, odnosno nije ispunio svoju obvezu iz dvostranoobveznog ugovora, tada se ne može osnovano pozivati na to da tuženik- protutužitelj nije isplatio kupoprodajnu cijenu i da stoga nema pravo raskinuti ugovor. 20. Tuženik-protutužitelj je, dakle, postupio sukladno čl. 410. st. 1. ZOO-a i zahtijevao uklanjanje nedostataka. Također, poziv na uklanjanje nedostataka ne mora biti doslovno tim riječima, a u ovom slučaju je tuženik-protutužitelj obavijestio tužitelja-protutuženika o svim nedostacima i poteškoćama u radu glisera te je stoga tužitelj-protutuženik, s ciljem otklanjanja nedostataka, doveo svog prijatelja, ovlaštenog servisera TŽ, da pregleda gliser. Budući da je tuženik- protutužitelj bio zainteresiran za kupnju glisera, pozvao je tužitelja-protutuženika da otkloni nedostatke, a kada to nije bilo uspješno jer je gliser i dalje imao problema u plovidbi, tada je koristio pravo na raskid ugovora.

21. Pravilno se sud pozvao na odredbu čl. 412. st. 2. ZOO-a prema kojoj kupac može raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka ako mu je prodavatelj nakon obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da prodavatelj neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku, kao i u slučaju kad kupac zbog zakašnjenja prodavatelja ne može ostvariti svrhu radi koje je sklopio ugovor.

22. Naime, iz spisa je razvidno da tužitelj-protutuženik nije odgovarao na tuženikove-protutužiteljeve pozive i iz tog razloga je 29. srpnja 2012. tužitelja- protutuženika nazvao preko mobitela tuženice-protutužiteljice, svoje supruge, kojom prilikom je tužitelj-protutuženik odgovorio na poziv. Stoga je bilo logično za očekivati da tužitelj-protutuženik nije spreman ispuniti ugovor, tim više što je glavna namjena glisera korištenje u ljetnim mjesecima, a već je bio kraj srpnja pa se nije moglo očekivati od tuženika-protutužitelja da tužitelju-protutuženiku produžuje rok za ispunjenje ugovora.

23. Činjenica da je sud pogrešno odbio tužbeni zahtjev na isplatu 6.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 15. lipnja 2012., jer da je tužitelj-protutuženik zahtijevao isplatu iznosa od 6.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, nije utjecala na valjanost odluke prvostupanjskog suda. Naime, od 1. siječnja 2023. je u Republici Hrvatskoj euro službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja, sukladno odredbi čl. 5. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) u vezi s čl. 2. Odluke Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/22). Stoga je svako preračunavanje iznosa utvrđenog u eurima u kunsku protuvrijednost nakon 1. siječnja 2023. bespredmetno.

24. Pravilno je sud odbio protutužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 2.075,23 eura za troškove popravka glisera s obrazloženjem da nije utvrđeno da je tuženik- protutužitelj doista platio navedeni iznos. Naime, nije sporno da su na gliseru vršeni popravci koje je učinio BŽ i da je on naplatio svoj rad i kupljeni materijal. Međutim, računi koje je tuženik-protutužitelj priložio u spis (na iznos od 15.057,85 kuna i na iznos od 249,99 kuna) glase na trgovačko društvo Gama odnosno Gama sigurnost d.o.o., dok za iznos od 318,00 kuna tuženik-protutužitelj nije priložio račun nego ponudu. Izjava svjedoka BŽ kojom potvrđuje da je od UŽ primio 15.600,00 kuna (list 276 spisa) se ne može prihvatiti kao valjan dokaz o isplati budući da su u spisu priloženi računi koje glase na ime trgovačkog društva.

25. Međutim, prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio protutužbeni zahtjev da se utvrdi da je ugovor o kupoprodaji raskinut 29. srpnja 2012. te u dijelu u kojem je odredio da je tužitelj-protutuženik dužan priznati da je ugovor raskinut ili da će u protivnom to zamijeniti prvostupanjska presuda. Naime, kako je već ranije obrazloženo, ugovor o kupoprodaji nije raskinut sporazumno 29. srpnja 2012., nego se radi o jednostranom raskidu ugovora koji je nastupio nakon što tužitelj-protutuženik nije otklonio nedostatke glisera niti je tuženik- protutužitelj mogao očekivati da bi to tužitelj-protutuženik učinio u naknadnom roku.

25.1. Nadalje, konstrukcija protutužbenog zahtjeva prema kojoj je tuženik- protutužitelj dužan priznati raskid ugovora jer "će to priznanje u protivnom zamijeniti ova presuda" ne postoji u slučaju raskida ugovora gdje je ugovor raskinut po samom zakonu i suprotna strana ne mora ništa naknadno priznavati niti bi bilo kakva presuda mogla zamijeniti priznanje protivne ugovorne strane.

26. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja-protutuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena je točka I izreke i djelomično točka II izreke (točka I izreke ove drugostupanjske presude), odbijena je žalba tuženika-protutužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđena je točka III izreke (točka II izreke ove drugostupanjske presude) te je na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a djelomično preinačena točka II izreke prvostupanjske presude (točka III izreke ove drugostupanjske presude)

27. Međutim, pravilno stranke pobijaju odluku o troškovima postupka. Prvostupanjski sud u svojoj odluci o troškovima postupka utvrđuje da je tužitelj u postupku uspio s 24,20 %, a tuženici sa 75,80 % pa da oduzimanjem postotka uspjeha tužitelja i postotka uspjeha tuženika se dobije 51,60 % u kojem postotku je odmjerena naknada troškova tuženicima. Međutim, iz odluke nije jasno na koji način je sud utvrdio navedene omjere, je li pri odmjeravanju uspjeha u sporu uzimao u obzir i osnovu i visinu uspjeha stranaka u postupku, kao i činjenicu da je punomoćnik tuženika-protutužitelja zastupao dvije osobe za što je tražio uvećanje nagrade.

28. Nadalje, kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe valja prvenstveno poći od činjenice da je po svojoj pravnoj prirodi protutužba samostalna tužba pa se i troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje o tužbi i protutužbi, odnosno da se o tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe, jer svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju samostalnu tužbu. Stoga se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe.

29. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu odluku o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška vodeći računa o ranije navedenim razlozima te će za svoju odluku navesti jasne i neproturječne razloge.

30. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi 166. st. 4. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 12. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Verica Kos