Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-149/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Đorđe Anđelković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Kliničkoga bolničkog centra Zagreb, iz Zagreba, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, koga zastupa punomoćnik po zaposlenju ĆU, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koga zastupa punomoćnik po zaposlenju VU, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 5807/2010-214 od 4. studenog 2024., u sjednici održanoj 12. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 5807/2010-214 od 4. studenog 2024., i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da joj tuženik na ime naknade štete isplati ukupni iznos od 485.560,00 kuna / 64.444,89 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na pojedine iznose kako je to specificirano u izreci presude, kao i da joj tuženik isplati mjesečnu rentu naknade štete s osnove umanjenja radne i životne sposobnosti, te izgubljene zarade u iznosu od 10.000,00 kuna mjesečno počam od prosinca 2022. pa u buduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a koji iznos dospijeva svakog 15. -tog u mjesecu, te da tuženik tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke).

1.1. Istom odlukom naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 285,35 eura, u roku od 8 dana (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 49.968,55 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate (točka III. izreke).

1.2. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćeno je sudjelovanje Croatia osiguranja d.d. u svojstvu umješača na strani tuženika (točka I. izreke), te je dopuštena preinaka tužbe predložena podneskom tužiteljice od 2. prosinca 2022. (točka II. izreke).

1.3. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim navodima, podredno, da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Tužiteljica je zatražila i trošak žalbenog postupka.

1.4. Na žalbu nije odgovoreno.

1.5. Žalba je osnovana.

2. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete s osnove zadobivene ozljede na radu, kao i zahtjev za isplatu razlike plaće i zahtjev za isplatu mjesečne rente s osnove umirovljenja tužiteljice u svezi te ozljede.

3. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio u bitnome sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu više medicinske sestre-tehničarke u Zavodu za dijalizu,

- da je 25. prosinca 2007. pretrpjela ozljedu na radu,

- da joj je zbog predmetne ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad i određena invalidska mirovina,

- da je u vrijeme štetnog događaja tužiteljica izlazila iz kardiokirurške intenzivne jedinice u prostoriju za nečisto, a metalna, klizna, automatska vrata bez optičkog senzora, sa senzorima na pokret koji se nalaze na visini od 50 cm od poda, da su se zatvorila u trenutku njenog prolaska i udarila je, te da je od udarca pala,

- da je tuženik za predmetna vrata ishodio uporabnu dozvolu te nikad prije ili poslije štetnog događaja nije bilo nikakvih prijava za neispravnost predmetnih vrata,

- da su svjedoci NU, ZU i EU čuli udarac, vidjeli tužiteljicu koja je bila pri svijesti kako leži, odnosno čuči na podu,

- da je tužiteljica u svom iskazu navela da je u trenutku štetnog događaja izlazila iz prostorije Opće kirurške intenzivne jedinice, da je u lijevoj ruci držala deset litara otpadnih otopina za hemofiltraciju, a u desnoj pladanj s ostalim otpadnim materijalom, da se kretala koso budući da se krevet s pacijentom nalazio u lijevom kutu prostorije i nagnuta prema naprijed zbog težine stvari koje je nosila, da su vrata toga dana bila namještena da budu stalno otvorena, a u trenutku kada je prolazila kroz njih da su se munjevito zatvorila i pri tome je udarila u područje oka, nosa, druge strane glave u području uha, pa da je pala na pod i licem udarila u tlo, te da je na trenutke izgubila svijest, dok je tužiteljica u svom ranijem iskazu danom tijekom postupka navela da je nakon udarca vrata pala na pod i nakon toga da se ne sjeća što se dalje događalo,

- da iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje prof. dr. sc. Vedrane Petrovečki, specijalistici sudske medicine, proizlazi da ne postoji uzročno-posljedična veza, da u štetnom događaju nisu mogle nastupiti posljedice koje se pripisuju inicijalnoj ozljedi – potresu mozga, da mehanizam kratkotrajnog priklještenja glave djelovanjem krila pokretnih automatskih vrata ne predstavlja podesan mehanizam za nastanak trzajne ozljede vrata niti je trzaj glavom mogao ostaviti trajne posljedice u vidu cervikobrahijalnog sindroma (CB). Naime, prema iskazu same tužiteljice do udarca vrata da je došlo u područje nosa s lijeve strane i lijevog oka te iza desnog uha, što bi značilo da tužiteljica nije prolazila okomito na vrata, već pod nekim kutom (koso) kroz vrata ili je okrenula glavu ulijevo, pa ukoliko se kretala koso u odnosu na vrata, djelovanju rubova pokretnih vrata bili bi izloženi drugih dijelova tijela, a koji su izbočeniji u odnosu na glavu, primjerice ramena, prsni koš, leđa i sl., koji bi trebali doći u kontakt s vratima prije od glave. Nadalje, iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužiteljica zadobila bilo kakvu površinsku ozljedu u području glave (crvenilo, oteklinu, krvni podljev i sl.), pa udarac, ako je i bio, bi bio tako slabog intenziteta, da nije mogao dovesti do ozljede mozga, tj. nastanka potresa mozga (dijagnoza koja se navodi u medicinskoj dokumentaciji), pa iz tog razloga ni ostale posljedice koje se pripisuju inicijalnoj ozljedi nije moguće povezati sa samim događajem,

- da se sudska vještakinja očitovala na prigovore tužiteljice na način da je pojasnila da se radi o kratkotrajnom priklještenju, odnosno djelovanju kratkotrajne sile jer su svjedokinje čule udarac i odmah nakon toga su vidjele tužiteljicu na podu, pa s aspekta sudskomedicinskog se može prihvatiti da je kratkotrajno djelovanje sile na tijelu tužiteljice moglo dovesti do destabilizacije i pada, što je viđeno od strane svjedoka, pogotovo zbog toga što je u trenutku štetnog događaja tužiteljica, prema vlastitom kazivanju, prenosila težak teret u rukama i nije bila pripremljena na neko djelovanje sile pa i slabija sila dovodi do pada, međutim, da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je neposredno po štetnom događaju rađen CT mozga te se u nalazu navodi da nema posttraumatskih intrakranijskih zbivanja, zbog čega ne proizlazi da je tužiteljica imala traumatski edem (oteklinu) mozga koji bi se na CT-u vidio da je postojao,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Marka Jakobovića, dipl. ing. stroj., proizlazi da je sila prilikom udara oba krila vrata mogla prouzročiti pad tužiteljice.

4. Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da u konkretnom slučaju ne postoji uzročna veza između štetne radnje i štete jer iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Vedrane Petrovečki i sudskog vještaka Marka Jakobovića, proizlazi da u predmetnom štetnom događaju nisu mogle nastupiti posljedice koje se pripisuju inicijalnoj ozljedi (potresu mozga), zbog čega je taj sud na temelju odredbe članka 15. stavka 1. Zakon o zaštiti na radu (»Narodne novine«, broj 59/96., 94/96., 114/03. i 100/04., 86/08., 116/08., 75/09. i 143/12., dalje: ZZR), u vezi s odredbom članka 1045. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

4.1. Nadalje je taj sud smatrao, a s obzirom da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, da nije bilo potrebno ocijeniti prigovor zastare koji su istaknuli tuženik i umješač na strani tuženika u pogledu potraživanja iz preinačenog zahtjeva.

5. Naime, u ovom postupku tužiteljica od tuženika potražuje naknadu štete kao radnik protiv poslodavca, a kod kojega je doživjela predmetnu radnu nezgodu, i to na temelju odredbe članka 1100. ZOO-a, kao i na temelju odredbe članka 109. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95., 64/95., 17/01., 82/01., 114/03., 30/04., 142/03. i 137/04. i 68/05. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZR), a u vezi s odredbom članka 15. ZZR-a, koji su vrijedili u trenutku ozljeđivanja tužiteljice 25. prosinca 2007.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud nije našao ni da su bile počinjene i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8. 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6.1. Međutim, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 261. stavka 2. ZPP-a jer nije proveo usuglašavanje vještaka, odnosno podredno obnovu vještačenja, iako se radi o činjenici za koju je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a o kojoj u spisu postoje dva oprečna nalaza. Stoga je i činjenično stanje ostalo neutvrđeno, što osnovano u žalbi tvrdi i tužiteljica.

7. Tužiteljica u žalbi dalje u bitnom ustraje kod tvrdnji da je neprijeporno da je zadobila ozljedu dijagnoze S06.0 (uz sve ostale prijeporne), što znači da joj ipak pripada određeni iznos naknade štete, odnosno da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i štete koja joj je nastala.

8. Stoga je u ovom postupku potrebno nedvojbeno utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja kojeg je tužiteljica pretrpjela radom kod tuženik i ozljeda koje je zadobila u tom događaju jer je to pravno odlučno za odgovornost tuženika za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege i troškova liječenja.

9. Isto tako, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 20. studenog 2009. tužiteljici zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad zbog čega joj je određena invalidska mirovina od 2. studenog 2009.

9.1. U odnosu na tu činjenicu treba naglasiti da parnični sud nije nadležan preispitivati zakonitost navedenog pravnog rješenja, ali je u parničnom postupku dopušteno dokazivati je li radna sposobnost tužiteljice i u kojem omjeru u uzročno- posljedičnoj vezi s posljedicama ozljede na radu jer o tome ovisi odštetna odgovornost tuženika u ovoj parnici.

10. Prvostupanjski sud se donoseći pobijanu odluku rukovodio rezultatima nalaza i mišljenja vještakinje specijaliste sudske medicine dr. Vedrane Petrovečki smatrajući da je iznijela jasne i određene razloge, očitovala se na primjedbe stranaka u odnosu na nalaze i mišljenja, pa je prihvaćanjem tog nalaza i mišljenja smatrao da ne postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i štete, odnosno da u štetnom događaju nisu mogle nastupiti posljedice koje se pripisuju inicijalnoj ozljedi – potresu mozga.

11. Međutim, prema shvaćanju ovog suda, a s obzirom na opisane rezultate vještačenja po vještakinji sudske medicine, uspoređujući ih s rezultatima preostalih dokaza, ne može se za sada kao pravilan prihvatiti zaključak suda prvostupanjskog suda da ne postoji uzročna veza između štetne radnje i štete.

12. Naime, očitujući se o posljedicama koje su zaostale nakon zadobivene ozljede na radu iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Tomislava Breitenfelda, specijaliste neurologa, proizlazi da je tužiteljica zadobila ozljedu glave s potresom mozga koja je u uzročno- posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Isto tako, sudski vještak dr. Gordan Makarić, specijalist psihijatar, je naveo da postoji uzročno-posljedična veza između psihičkih poremećaja i štetnog događaja koji je doveo do smanjenja opće životne aktivnosti, a isto to je potvrdila i sudska vještakinja dr. Branka Vidrih, specijalist psihijatar.

12.1. Dakle, nalazi i mišljenja koja je sud izveo tijekom postupka su bitno različiti, pri čemu prvostupanjski sud ne daje jasne razloge zašto prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje specijaliste sudske medicine dr. Vedrane Petrovečki, a ne prihvaća nalaz i mišljenja sudskih vještaka dr. Tomislava Breitenfelda, specijaliste neurologa, dr. Gordana Makarića i dr. Branke Vidrih, specijalista psihijatara.

13. S obzirom na naprijed navedeno, po ocjeni ovog suda ostalo je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je trebalo izvođenjem dokaza vještačenjem razjasniti, odnosno utvrditi, koje je ozljede tužiteljica zadobila u štetnom događaja i njihov opseg, kao i postoji li uzročno-posljedična veza između zadobivenih ozljeda u štetnom događaju i umirovljenja tužiteljice, odnosno jesu li te posljedice adekvatan uzrok koji je prema redovnom tijeku stvari doveo do odlaska tužiteljice u invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

14. Stoga je u daljnjem tijeku postupka potrebno prvenstveno pozvati vještake radi usuglašavanja o ozljedama koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju i posljedicama tih ozljeda, potom uzročno-posljedičnoj vezi između zadobivenih ozljeda i izjašnjenja o pravno relevantnom uzroku tužiteljičinog umirovljenja kao prevladavajućeg, odnosno bi li za slučaj da tužiteljica nije zadobila navedene ozljede na radu, uz postojeće bolesti bila i dalje sposobna raditi na istim poslovima, pa ukoliko je to moguće i izjašnjenjem u odnosu na postotak u kojem su te ozljede bile od utjecaja na njeno umirovljenje, pri čim je potrebno imati u vidu cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, kao i zdravstveni karton.

15. Dakle, prvostupanjski sud će u ponovnom postupku upotpuniti činjenično stanje radi utvrđenja pravno-relevantnih okolnosti u odnosu na nastanak štetnog događaja, a time i štetu koji tužiteljica eventualno trpi. Pri tome će prvostupanjski sud cijeniti činjenicu da je tužiteljica rješenjem o umirovljenju priznato pravo s osnove ozljede na radu, kao i činjenicu da su vrata tuženika tehnički bila ispravna, a time i eventualni doprinos tužiteljice kod nastanka štete koju ona trpi. Posebno će prvostupanjski sud u odnosu na neimovinsku štetu i imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege i troškova liječenja imati na umu prethodno navedeno. U odnosu na imovinsku štetu koja se odnosi na izgubljenu zaradu i zatraženu rentu potrebno je nedvojbeno utvrditi postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda zadobivenih u štetnom događaju radom kod tuženika i umirovljenja tužiteljice prethodno zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

16. Stoga je primjenom odredbe članka 370. ZPP-a trebalo uvažiti žalbu tužiteljice i pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Split, 12. prosinca 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević