REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9856/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Drage Klasnića i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog UN, zbog prekršaja iz članka 238. stavka 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022. i 114/2022.) te članka 65. stavka 3. u vezi članka 4. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36709., 75/09., 76/13. i 152/14.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Benkovac-Obrovac od 25. travnja 2023., broj: 211-07/23-3/4679, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu prigovora okrivljenog UN, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog na način:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni UN (osobni podaci kao u prekršajnom nalogu)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da je:

4.) dana 23. travnja 2023. godine u 1,40 sati, u mjestu Benkovac, Ulica žrtava Domovinskog rata kućni broj 0, kao vozač vozila M1 marke Citroen registarske oznake [registarska oznaka], upravljao vozilom kojem je polica osiguranja istekla s datumom 12. ožujka 2020. godine,

- čime je počinio prekršaj iz članka 4. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kažnjiv po članku 65. stavku 1. istog Zakona.

II. Uslijed odluke pod točkom I., preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni na način da se prihvaćaju utvrđenima novčane kazne utvrđene za prekršaje činjenično opisane u točkama 1.), 2.) i 3.) izreke prekršajnog naloga, pa se okrivljenom UN na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu 320,00 eura (tristodvadeset eura), koju kaznu je dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

III. Odbija se prigovor okrivljenog UN kao neosnovan te se pobijani prekršajni nalog u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljeni UN obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 15,00 eura (petnaest eura) u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Benkovac-Obrovac od 25. travnja 2023., broj: 211-07/23-3/4679, okrivljeni UN proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u točki 1.) izreke, počinio prekršaj iz članka 238. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 238. stavku 7. tog Zakona, na način činjenično opisan u točki 2.) izreke prekršaj iz članka 229. stavka 1., kažnjiv po članku 229. stavku 5. tog Zakona, na način činjenično opisan u točki 3.) izreke prekršaj iz članka 242. stavka 3., kažnjiv po članku 242. stavku 5. Zakona te na način činjenično opisan u točki 4.) izreke prekršaj iz članka 4. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kažnjiv po članku 65. stavku 3. tog Zakona, te mu je, na temelju članka 39. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 983,61 eura. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.

2. Okrivljeni UN je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se nalog pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim u točki 4.) izreke pobijanog prekršajnog naloga, a na način kako je to činjenično opisano, po propisu nije prekršaj.

4.1. Naime, u točki 4.) izreke pobijanog prekršajnog naloga okrivljenik je proglašen krivim da je inkriminiranog datuma, kao vozač, upravljao motornim vozilom za koje je istekla polica o osiguranju, pa da bi time počinio prekršaj iz članka 4. stavka 1. kažnjiv po članku 65. stavku 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

4.2. Međutim, odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da je vlasnik prijevoznog sredstva dužan za osiguranje iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona, prije uporabe prijevoznog sredstva u prometu, sklopiti ugovor o osiguranju te ga obnavljati sve dok je prijevozno sredstvo u prometu, dok je odredbom članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (prvostupanjsko tijelo pogrešno je naznačilo stavak 1. odredbe tog članka, budući da se isti odnosi na okrivljenika pravnu osobu) propisano da će se za prekršaj kazniti fizička osoba ako kao vlasnik vozila ili vlasnik automatiziranog vozila odnosno korisnik u svojstvu posjednika brodice, odnosno jahte prije upotrebe vozila ili vlasnik automatiziranog vozila, brodice, odnosno jahte u prometu ne sklopi ugovor o obveznom osiguranju iz članka 2. ovoga Zakona te ga ne obnavlja dok je vozilo, automatizirano vozilo, brodica odnosno jahta u prometu sukladno odredbi članka 4. stavka 1. ovoga Zakona.

4.3. Iz citiranih odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu jasno proizlazi da se za prekršaj iz članka 65. stavka 3. tog Zakona može kazniti isključivo vlasnik vozila (odnosno korisnik u svojstvu posjednika brodice odnosno jahte) koji prije uporabe prijevoznog sredstva u prometu ne sklopi ugovor o osiguranju ili ugovor o osiguranju ne obnavlja dok je prijevozno sredstvo u prometu. Shodno navedenom, upravo je svojstvo vlasnika vozila (odnosno posjednika brodice odnosno jahte) jedan od konstitutivnih elemenata koji čini biće prekršaja iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu za koji je okrivljenik proglašen krivim u točki 4.) izreke pobijanog prekršajnog naloga.

4.4. S obzirom da okrivljenik u činjeničnom opisu u točki 4.) izreke pobijanog naloga nije naznačen kao vlasnik motornog vozila, već samo kao vozač, to u činjeničnom opisu tog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja iz članka 4. stavka 1. u vezi članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

4.5. Slijedom navedenog, djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim, a na način kako je to činjenično opisano u točki 4.) izreke pobijanog prekršajnog naloga, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio prekršajni nalog na način da je okrivljenik za predmetno djelo prekršaja oslobođen od optužbe, kako je to i navedeno u točki I. izreke ove presude.

5. Nadalje, ovaj je sud primijetio da, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika, izdavatelj prekršajnog naloga u izreci nije utvrdio pojedinačne novčane kazne za svaki pojedini prekršaj u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu, što izdavatelj prekršajnog naloga nije ispravno učinio, već je naveo zakonske raspone kazne za svako pojedino djelo, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu.

5.1. Međutim, s obzirom da je iz ukupno izrečene novčane kazne ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljeniku, to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika. Naime, iz izrečene ukupne novčane kazne od 983,61 eura razvidno je da je izdavatelj prekršajnog naloga za prekršaje za koje je okrivljenik proglašen krivim u točkama 1., 2. i 3. prekršajnog naloga okrivljeniku utvrdio novčane kazne u fiksno propisanim zakonskim iznosima (kazna u iznosu od 260,00 eura za prekršaj iz članka 238. stavak 7. Zakona te kazne u iznosu od 30,00 eura za prekršaj iz članka 229. stavak 5. te prekršaj iz članka 242. stavak 5. Zakona), dok je za djelo iz članka 4. stavka 1. u vezi članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu okrivljeniku utvrđena novčana kazna u visini posebnog zakonskog minimuma.

5.2. Slijedom ranije iznesenog, ovaj sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju (umjesto navesti propisani raspon kazne), a potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakon, izreći ukupnu novčanu kaznu.

6. Odluka o novčanoj kazni razmatrana je uslijed odluke navedene u točki I. izreke ove presude, kao i u povodu prigovora okrivljenika koji priznaje počinjenje prekršaja te navodi kako nije u mogućnosti platiti izrečenu mu novčanu kaznu s obzirom da je u mirovini te u teškom zdravstvenom stanju, dok je supruga nezaposlena. Iz navedenih razloga predlaže da se novčana kazna ublaži.

6.1. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o novčanoj kazni utvrđenoj za prekršaje za koje je okrivljenik proglašen krivim u točkama 1., 2. i 3. izreke pobijanog prekršajnog naloga, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita, s obzirom da su okrivljeniku za sve navedene prekršaje utvrđene novčane kazne u fiksno propisanim zakonskim iznosima (kazna u iznosu od 260,00 eura za prekršaj iz članka 238. stavak 7. Zakona te kazne u iznosu od 30,00 eura za prekršaj iz članka 229. stavak 5. te prekršaj iz članka 242. stavak 5. Zakona). S obzirom da okrivljenik nije dokazao vlastite navode vezane za teške materijalne prilike (dostavom potvrde o visini primanja, potvrde o statusu nezaposlenosti za suprugu i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona, ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne.

6.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zadarskoj, Policijskoj postaji Benkovac-Obrovac u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.