Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-619/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Ronića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa Josip Grošeta, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3494/2019-44 od 5. veljače 2024. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-3494/2019-45 od 20. veljače 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se uvažava, a žalba tuženika se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3494/2019-44 od 5. veljače 2024. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-3494/2019-45 od 20. veljače 2024.:

- preinačava u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da je ništetna odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj 918-50-4455876 od 15.10.2007. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi: ,,1./prvo/ IZNOS KREDITA

Kunska protuvrijednost CHF 157.084,00

(stopedesetsedamtisućaosamdesetčetiri švicarskih franka)

po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“ na način da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija

- potvrđuje u cijelom preostalom dijelu točke I. izreke

- potvrđuje u točkama II., III. i IV. izreke

- preinačava u točki V. izreke na način da se tužitelju, pored troška dosuđenog prvostupanjskom presudom u iznosu od 6.931,10 EUR, dosuđuje i daljnji trošak postupka u iznosu od 5.285,94 EUR (pet tisuća dvjesto osamdeset pet eura i devedeset četiri centa) te se tuženiku nalaže da taj iznos tužitelju plati sa zateznim kamatama koje teku od 12. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana

- ukida u točki VI. izreke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 312,50 EUR (tristo dvanaest eura i pedeset centi) u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 1.581,25 EUR (tisuću petsto osamdeset jedan euro i dvadeset pet centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Utvrđuje se da je ništetna odredba 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 918-50-4455876 od 15.10.2007. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi:

,,1./prvo/ IZNOS KREDITA

Kunska protuvrijednost CHF 157.084,00

(stopedesetsedamtisućaosamdesetčetiri švicarskih franka)

po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.

7./sedmo/ NAČIN OTPLATE KREDITA

Kredit se otplaćuje u 120 (stodvadeset) jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kredita za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji Kreditor uručuje korisniku kredita po isplati kredita.,, II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, isplatiti tužitelju ČĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 33.181,68 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 28,86 EUR tekućom od 16.1.2008. do plateža,

- na iznos od 20,29 EUR tekućom od 31.1.2008. do plateža,

- na iznos od 44,35 EUR tekućom od 7.3.2008. do plateža,

- na iznos od 46,29 EUR tekućom od 31.3.2008. do plateža,

- na iznos od 21,63 EUR tekućom od 30.4.2008. do plateža,

- na iznos od 11,68 EUR tekućom od 31.5.2008. do plateža,

- na iznos od 9,18 EUR tekućom od 28.7.2008. do plateža,

- na iznos od 8,08 EUR tekućom od 27.8.2008. do plateža,

- na iznos od 17,32 EUR tekućom od 30.9.2008. do plateža,

- na iznos od 28,74 EUR tekućom od 6.10.2008. do plateža,

- na iznos od 95,48 EUR tekućom od 31.10.2008. do plateža,

- na iznos od 43,14 EUR tekućom od 30.11.2008. do plateža,

- na iznos od 114,58 EUR tekućom od 28.1.2009. do plateža,

- na iznos od 132,53 EUR tekućom od 27.2.2009. do plateža,

- na iznos od 111,97 EUR tekućom od 31.3.2009. do plateža,

- na iznos od 114,45 EUR tekućom od 30.4.2009. do plateža,

- na iznos od 93,42 EUR tekućom od 29.5.2009. do plateža,

- na iznos od 80,63 EUR tekućom od 30.6.2009. do plateža,

- na iznos od 84,49 EUR tekućom od 31.7.2009. do plateža,

- na iznos od 92,11 EUR tekućom od 31.8.2009. do plateža,

- na iznos od 92,16 EUR tekućom od 31.8.2009. do plateža,

- na iznos od 91,53 EUR tekućom od 30.9.2009. do plateža,

- na iznos od 83,90 EUR tekućom od 31.10.2009. do plateža,

- na iznos od 98,35 EUR tekućom od 30.11.2009. do plateža,

- na iznos od 109,97 EUR tekućom od 31.12.2009. do plateža,

- na iznos od 126,48 EUR tekućom od 31.1.2010. do plateža,

- na iznos od 145,11 EUR tekućom od 31.3.2010. do plateža,

- na iznos od 145,18 EUR tekućom od 31.3.2010. do plateža,

- na iznos od 141,00 EUR tekućom od 30.4.2010. do plateža,

- na iznos od 149,35 EUR tekućom od 31.5.2010. do plateža,

- na iznos od 215,40 EUR tekućom od 9.7.2010. do plateža,

- na iznos od 257,67 EUR tekućom od 30.8.2010. do plateža,

- na iznos od 258,12 EUR tekućom od 31.8.2010. do plateža,

- na iznos od 242,14 EUR tekućom od 30.9.2010. do plateža,

- na iznos od 246,05 EUR tekućom od 18.11.2010. do plateža,

- na iznos od 276,51 EUR tekućom od 8.12.2010. do plateža,

- na iznos od 286,46 EUR tekućom od 25.1.2011. do plateža,

- na iznos od 297,46 EUR tekućom od 25.3.2011. do plateža,

- na iznos od 297,48 EUR tekućom od 25.3.2011. do plateža,

- na iznos od 300,05 EUR tekućom od 4.5.2011. do plateža,

- na iznos od 382,79 EUR tekućom od 31.5.2011. do plateža,

- na iznos od 382,81 EUR tekućom od 31.5.2011. do plateža,

- na iznos od 446,99 EUR tekućom od 22.7.2011. do plateža,

- na iznos od 475,92 EUR tekućom od 2.8.2011. do plateža,

- na iznos od 517,07 EUR tekućom od 5.9.2011. do plateža,

- na iznos od 364,45 EUR tekućom od 17.10.2011. do plateža,

- na iznos od 393,52 EUR tekućom od 4.11.2011. do plateža,

- na iznos od 370,74 EUR tekućom od 14.12.2011. do plateža,

- na iznos od 398,84 EUR tekućom od 2.1.2012. do plateža,

- na iznos od 417,25 EUR tekućom od 22.2.2012. do plateža,

- na iznos od 424,28 EUR tekućom od 30.5.2012. do plateža,

- na iznos od 410,69 EUR tekućom od 26.7.2012. do plateža,

- na iznos od 410,66 EUR tekućom od 26.7.2012. do plateža,

- na iznos od 410,63 EUR tekućom od 26.7.2012. do plateža,

- na iznos od 410,59 EUR tekućom od 26.7.2012. do plateža,

- na iznos od 384,31 EUR tekućom od 21.9.2012. do plateža,

- na iznos od 384,28 EUR tekućom od 21.9.2012. do plateža,

- na iznos od 21.136,27 EUR tekućom od 24.9.2012. do plateža i to od 16.1.2008. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 2. Ugovora o kreditu broj 918-50-4455876 od 15.10.2007. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja glasi_ ,,/drugo/ KAMATNA STOPA

, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.''

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, isplatiti tužitelju ČĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.395,79 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 39,37 EUR tekućom od 16.1.2008. do plateža,

- na iznos od 38,85 EUR tekućom od 31.1.2008. do plateža,

- na iznos od 39,62 EUR tekućom od 7.3.2008. do plateža,

- na iznos od 39,51 EUR tekućom od 31.3.2008. do plateža,

- na iznos od 38,35 EUR tekućom od 30.4.2008. do plateža,

- na iznos od 75,24 EUR tekućom od 31.5.2008. do plateža,

- na iznos od 74,69 EUR tekućom od 28.7.2008. do plateža,

- na iznos od 74,24 EUR tekućom od 27.8.2008. do plateža,

- na iznos od 74,59 EUR tekućom od 30.9.2008. do plateža,

- na iznos od 75,10 EUR tekućom od 6.10.2008. do plateža,

- na iznos od 79,84 EUR tekućom od 31.10.2008. do plateža,

- na iznos od 75,43 EUR tekućom od 30.11.2008. do plateža,

- na iznos od 80,46 EUR tekućom od 28.1.2009. do plateža,

- na iznos od 81,39 EUR tekućom od 27.2.2009. do plateža,

- na iznos od 79,39 EUR tekućom od 31.3.2009. do plateža,

- na iznos od 79,14 EUR tekućom od 30.4.2009. do plateža,

- na iznos od 77,13 EUR tekućom od 29.5.2009. do plateža,

- na iznos od 75,74 EUR tekućom od 30.6.2009. do plateža,

- na iznos od 75,59 EUR tekućom od 31.7.2009. do plateža,

- na iznos od 75,70 EUR tekućom od 31.8.2009. do plateža,

- na iznos od 75,24 EUR tekućom od 31.8.2009. do plateža,

- na iznos od 74,73 EUR tekućom od 30.9.2009. do plateža,

- na iznos od 73,73 EUR tekućom od 31.10.2009. do plateža,

- na iznos od 74,29 EUR tekućom od 30.11.2009. do plateža,

- na iznos od 74,63 EUR tekućom od 31.12.2009. do plateža,

- na iznos od 75,30 EUR tekućom od 31.1.2010. do plateža,

- na iznos od 76,09 EUR tekućom od 31.3.2010. do plateža,

- na iznos od 75,58 EUR tekućom od 31.3.2010. do plateža,

- na iznos od 74,77 EUR tekućom od 30.4.2010. do plateža,

- na iznos od 74,82 EUR tekućom od 31.5.2010. do plateža,

- na iznos od 78,75 EUR tekućom od 9.7.2010. do plateža,

- na iznos od 81,01 EUR tekućom od 30.8.2010. do plateža,

- na iznos od 7,68 EUR tekućom od 31.8.2010. do plateža,

- na iznos od 7,52 EUR tekućom od 30.9.2010. do plateža,

- na iznos od 7,49 EUR tekućom od 18.11.2010. do plateža,

- na iznos od 7,61 EUR tekućom od 8.12.2010. do plateža,

- na iznos od 7,59 EUR tekućom od 25.1.2011. do plateža,

- na iznos od 7,59 EUR tekućom od 25.3.2011. do plateža,

- na iznos od 7,52 EUR tekućom od 25.3.2011. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR tekućom od 4.5.2011. do plateža,

- na iznos od 7,87 EUR tekućom od 31.5.2011. do plateža,

- na iznos od 7,80 EUR tekućom od 31.5.2011. do plateža,

- na iznos od 8,09 EUR tekućom od 22.7.2011. do plateža,

- na iznos od 8,16 EUR tekućom od 2.8.2011. do plateža,

- na iznos od 8,31 EUR tekućom od 5.9.2011. do plateža,

- na iznos od 7,38 EUR tekućom od 17.10.2011. do plateža,

- na iznos od 7,47 EUR tekućom od 4.11.2011. do plateža,

- na iznos od 7,26 EUR tekućom od 14.12.2011. do plateža,

- na iznos od 7,33 EUR tekućom od 2.1.2012. do plateža,

- na iznos od 7,35 EUR tekućom od 22.2.2012. do plateža i to od 16.1.2008. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.931,1 0 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. veljače 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VI. Utvrđuje se da postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja u iznosu od 77.64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 10,47 EUR tekućom od 1.6.2012. do plateža,

- na iznos od 10,27 EUR tekućom od 27.7.2012. do plateža,

- na iznos od 10,16 EUR tekućom od 27.7.2012. do plateža,

- na iznos od 10,06 EUR tekućom od 27.7.2012. do plateža,

- na iznos od 9,94 EUR tekućom od 27.7.2012. do plateža,

- na iznos od 9,66 EUR tekućom od 22.9.2012. do plateža,

- na iznos od 9,54 EUR tekućom od 22.9.2012. do plateža,

- na iznos od 7,54 EUR tekućom od 24.9.2012. do plateža i to od 1.6.2012. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.»

1.1. Prvostupanjski sud donio je rješenje o ispravku citirane prvostupanjske presude čija izreka glasi:

«Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj P-3494/2019-44 od 5. veljače 2024. na način da se toč. 21 obrazloženja presude zamjenjuje novom koja glasi:

"Odluka o parničnom trošku tužitelja temeljena je na odredbi čl. 154 st. 5 ZPP-a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1 i 2, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 42 i 50. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 250 bodova, podnesak 24.10.2019. 250 bodova, ročište 15.1.2020. 250 bodova, ročište 20.1.2021. 250 bodova, ročište 25.5.2021. 250 bodova, podnesak 10.1.2022. 125 bodova, ročište 29.11.2022. 250 bodova, podnesak 6.2.2023. 250 bodova, ročište 21.9.2023. 250 bodova te ročište 23.11.2023. 250 bodova ili ukupno 2375 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 1,99 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 4.726,25 EUR te 25% PDV-a 1.181,56 EUR ili ukupno 5.907,81 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 392,86 EUR te trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 630,43 EUR, a koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 6.931,1 0 EUR. Odluka o kamatama na trošak parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 30 st. 2 Ovršnog zakona.»

2. Protiv presude žale se obje stranke.

2.1. Tužitelj se žali protiv točaka V. i VI. izreke prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženik se žali protiv točaka I., II., III., IV. i V. izreke prvostupanjske presude, također zbog svih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da među strankama nije sporno:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 15. listopada 2007. zaključili Ugovor o kreditu za iznos od 157.084,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita

- da su stranke ugovorile redovne kamate s promjenjivom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,95 % godišnje

- da su se stranke odredbom članka 2. Ugovora o kreditu suglasile da je redovna kamata promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama kreditora

- da je tuženik povisivao kamatnu stopu iznad početno ugovorene

- da su stranke povrat kredita vezale uz srednji tečaj tuženika za CHF na dan dospijeća pojedinih anuiteta otplate kredita.

6.1. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio, pozivajući se na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., da je tuženik, sklapajući sa tužiteljem Ugovor o kreditu koji je sadržavao sporne ugovorne odredbe, postupio suprotno odredbama članaka 96., 97. i 102. stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07. i 125/07.; dalje: ZZP) jer kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene te stoga ništetne na temelju članka 102. stavak 1. toga zakona.

6.2. Tijekom postupka provedeno je financijsko vještačenje te je temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da je tužitelj, vraćajući kredit, zbog neosnovanog povišenja početno ugovorene kamate platio ukupno 2.395,79 eura više u odnosu na prvotno ugovorene uvjete kredita, a zbog tečajne razlike je platio ukupno 33.181,68 eura pa je prvostupanjski sud pobijanom presudom obvezao tuženika da navedene iznose tužitelju plati temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) sa zateznim kamatama i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.931,10 eura.

6.3. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su sporne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovaranje promjenjive stope redovnih kamata i na ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetne.

6.4. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno pošao od utvrđenja da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je, utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

6.5. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja pošao od utvrđenja iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbi članka članaka 96., 97. i 102. stavak 1. ZZP.

6.6. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači, na temelju članka 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača, pa se je tužitelj u ovom postupku mogao pozvati na sadržaj navedenih odluka radi individualne pravne zaštite, a sud je bio dužan te odluke uzeti u obzir.

6.7. Što se tiče žalbenih tvrdnji o tome da je prvostupanjski sud donio presudu kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu, treba reći da je tuženik u pravu kada smatra da ugovaranje promjenjive kamatne stope nije zabranjeno i da predmetni ugovor o kreditu nije ništetan u dijelu u kojem su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu. No, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je predmetni ugovor o kreditu ništetan u dijelu u kojem su stranke ugovorile način na koji će se kamatna stopa mijenjati tijekom trajanja ugovora. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iznesenom u presudi poslovni broj Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., a kojeg prihvaća i ovaj sud, izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjesti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te zaštititi izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora. U odnosu na predmetni ugovor nije uspostavljen zakonit mehanizam promjene kamatne stope po nekoj od navedenih osnova kojim bi se dopunom ugovora nadomjestile ništetne odredbe ugovora, i na temelju kojega bi tuženik bio ovlašten u razdoblju nakon sklapanja ugovora pa do dana 1. siječnja 2014., obračunati i naplatiti redovnu kamatu po stopi višoj od 4,95%. Odlukom suda ili koje druge vlasti nije intervenirano u predmetni odnos na način da se presudom dopunjava predmetni ugovor tako što bi sud odredio parametre za izračun promjenjive kamatne stope. Takva mogućnost intervencije suda nije ni bila predviđena odredbama zakona koji su se primjenjivali na predmetni ugovor. Zbog iznijetih razloga, a imajući na umu pravne posljedice ništetnosti dijela odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope, stranke su imale mogućnost pregovaranja radi uspostave zakonitog mehanizma promjene kamatne stope, jer nije dovedena u pitanje prava volja stranaka da se na predmetni ugovor primjenjuje promjenjiva kamatna stopa. Međutim, takvi pregovori su izostali i nije došlo do ugovaranja zakonitog mehanizma promjene kamatne stope pa je stoga prvostupanjski sud pravilno postupio kada je visinu tužiteljeve tražbine vještačenjem utvrdio na osnovi početno ugovorene kamatne stope.

6.8. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je već u odgovoru na tužbu istaknuo da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj ugovornoj kamati tužitelju bila jasne, razumljive i lako uočljive te da je na te okolnosti predložio dokaze koje je prvostupanjski sud zanemario. Gore navedeni postupci vodili su se radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a za ocjenu jesu li banke potrošačima objasnile razloge i iznijele točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredaba, odnosno za ocjenu jesu li sporne odredbe razumljive prosječnom potrošaču, mjerodavan je bio samo onaj dio predugovorne faze u kojem je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, banci nepoznatim i apstraktnim fizičkim osobama. Slijedom navedenoga, ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja da je u postupku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba. Tuženik je na te okolnosti predložio saslušanje svjedoka TĐ od kojeg je naknadno odustao, zatim javnog bilježnika LĐ i svjedokinje OĐ. Što se tiče saslušanja javnog bilježnika, Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio izvesti dokaz saslušanjem javnog bilježnika. Što se tiče saslušanja svjedokinje OĐ, saslušanje te svjedokinje je predloženo na okolnost da je tužitelju bio ponuđen izbor između više različitih kredita, a on je svjesno odabrao kredit vezan uz valutu CHF iz čega proizlazi da su stranke pojedinačno pregovarale o valuti uz koju će se vezati Ugovor o kreditu. Međutim, sama činjenica da je tužitelj mogao birati između više različitih kredita ne znači da je tuženik tužitelju objasnio parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR. Zbog toga tuženik nije dokazao da su stranke na odgovarajući način pregovarale o spornim ugovornim odredbama zbog čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odluku donio primjenom članka 502.c ZPP-a.

6.9. Tuženik se također žali zbog toga što su tužitelju dosuđene zatezne kamate od dana plaćanja pojedinih anuiteta. Međutim, prvostupanjski sud je tu pravilno primijenio odredbu članka 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je kao pravna osoba koja obavlja bankarske poslove morao znati da su sporne ugovorne odredbe ništetne već prilikom sklapanja predmetnog ugovora, a zbog razloga navedenih u gore spomenutoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu pa je stoga prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tuženik nepošteni stjecatelj i pravilno mu je naložio da tužitelju plati zatezne kamate od dana stjecanja.

7. Tuženik se nadalje žali zbog toga što je odbijen njegov prigovor zastare tužiteljeve tražbine. VSRH je na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Također, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. godine izraženo je mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. te je VSRH zauzeo objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje prihvaća i ovaj sud, prema kojem, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Prema tome, opći petogodišnji rok zastare za povrat iznosa zbog ništetne odredbe ugovora o promjeni kamatne stope je počeo teći od trenutka pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koji je u odnosu na dio te presude kojim je utvrđena ništetnost odredaba ugovora, poput predmetnog, o promjeni kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. što znači da je zastara za povrat tih iznosa počela teći 13. lipnja 2014. Zastara za povrat iznosa zbog ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli je počela teći od trenutka pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u odnosu na dio te presude kojim je utvrđena ništetnost odredaba ugovora, poput predmetnog, o valutnoj klauzuli potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. što znači da je zastara za povrat tih iznosa počela teći 14. lipnja 2018. Kako je tužitelj podnio svoju tužbu 30. svibnja 2019., prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nije nastupila zastara njegove tražbine budući da prije podnošenja tužbe nije istekao opći zastarni rok od 5 godina.

7.1. Tuženik se nadalje žali zbog toga što su tužitelju sve poduzete radnje dosuđene prema vrijednosti boda od 1,99 eura navodeći da su tužitelju troškovi pojedinih radnji mogli biti dosuđeni samo prema vrijednosti boda koja je bila na snazi u vrijeme njihova poduzimanja. Međutim, obzirom da je u Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) koja je bila na snazi na dan 5. veljače 2024. kada je prvostupanjski sud donio odluku o trošku, propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pravilno je prvostupanjski sud za sve pojedine radnje odluku o trošku postupka donio primjenom vrijednosti boda od 1,99 eura, dakle onako kako je to tužitelj i zatražio svojim troškovnikom pa taj žalbeni razlog nije osnovan.

7.2. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio trošak sastava podneska od 10. siječnja 2022. kojim je tužitelj prigovorio nalazu i mišljenju vještaka te je pravilno u tužiteljev trošak obračunao trošak provođenja oba vještačenja i pravilno je ocijenio da se je na ročištu održanom 25. svibnja 2021. raspravljalo o glavnoj stvari. Tuženik jedino pravilno u žalbi navodi da tužitelju nije mogao biti dosuđen trošak zastupanja na ročištu od 20. siječnja 2021. po punoj tarifi sukladno Tbr. 9.1. Tarife jer se radi o ročištu na kojem se je raspravljalo samo o procesnim pitanjima, ali o tome će biti više govora kada će se razmatrati tužiteljeva žalba.

7.3. Međutim, tuženik se osnovano žali protiv dijela prvostupanjske presude kojim je utvrđeno da je ništetan članak 1. predmetnog Ugovora o kreditu kojim su stranke ugovorile da je iznos kredita kunska protuvrijednost CHF 157.084,00 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Tu je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je ništetna i ta ugovorna odredba. Naime, i iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u odnosu na utvrđenje ništetnom valutne klauzule u CHF proizlazi da se utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita u CHF odnosi na činjenicu da je kredit odobren u kunskoj protuvrijednosti određenog iznosa CHF prema tečaju na dan korištenja kredita, a da je otplata kredita ugovorena u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF po tečaju na dan plaćanja pojedinih anuiteta i upravo je takvim ugovaranjem potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Sporna točka 1. Ugovora definira obvezu tuženika, a ne obvezu tužiteljice kao potrošača pa zbog toga tužiteljica njome nije stavljena u neravnopravan položaj. Zbog tih razloga je dio prvostupanjske presude pod točkom I. izreke kojim je utvrđeno da je ništetna odredba članka 1. Ugovora preinačen na temelju članka 373. stavak 3. ZPP- a na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a je potvrđen preostali dio prvostupanjske presude pod točkom I. izreke kao i cijele točke II., III., IV. i V. izreke.

7.4. Tužitelj se žali protiv točke VI. izreke prvostupanjske presude kojom je utvrđeno da postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja u iznosu od 77,64 eura sa zateznim kamatama.

7.5. Tuženik je u tijeku postupka podnio prigovor radi prebijanja njegove tražbine po osnovi tzv. negativnih razlika, tj. razlike između početno ugovorenih ugovornih kamata i razdoblja kada su ugovorne kamate bile niže od početno ugovorenih. Prvostupanjski sud je utvrdio da je taj prigovor osnovan i u točki VI. izreke prvostupanjske presude je utvrdio da postoji tražbina tuženika istaknuto radi prebijanja u iznosu od 77,64 eura sa zateznim kamatama. Međutim, prvostupanjski sud je tu stao i nije izvršio prebijanje tužiteljeve tražbine sa utvrđenom tražbinom tuženika pa proizlazi da je propušteno donijeti odluku o prebijanju tih tražbina. Svrha tuženikovog prigovora radi prebijanja nije bila puko utvrđenje postojanja njegove tražbine već prebijanje tražbina, a što nije učinjeno pa prvostupanjski sud na taj način nije u smislu članka 338. stavak 3. ZPP-a odlučio o svim zahtjevima o kojima je pobijanom presudom trebao odlučiti. Kako tuženik nije u smislu članka 339. stavak 1. ZPP-a predložio donošenje dopunske presude, odgovarajućom primjenom članka 339. stavak 2. ZPP-a se smatra da je njegov prigovor radi prebijanja povučen. Stoga više ne postoje procesne pretpostavke za odlučivanje o tom prigovoru pa je zbog tog razloga dio prvostupanjske presude pod točkom VI. izreke ukinut bez slanja tog dijela prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

7.6. Tužitelj se nadalje žali zbog toga što je prvostupanjski sud odluku o trošku postupka donio primjenjujući visinu nagrade za zastupanje odvjetnika kao da se radi o vrijednosti predmeta spora manjoj od 33.181,01 eura zbog čega je tužitelju dosuđen trošak pojedinih radnji u visini od 250 bodova. U Tbr. 7.1. Tarife je propisano da odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje tužbe, protutužbe, prijedloga ili zahtjeva u vrijednosti od 250 bodova ukoliko je vrijednost predmeta spora u rasponu od 13.272,01 eura do 33.181,00 eura, a u visini od 500 bodova ukoliko je vrijednost predmeta spora u rasponu od 33.181,00 eura do 66.361,00 eura. Budući da zahtjev tužitelja samo za naknadu preplaćenog po osnovi valutne klauzule iznosi 33.181,68 eura, za pojedine radnje u postupku mu pripada trošak u visini od 500 bodova pa je prvostupanjski sud tu pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju za pojedine radnje obračunao trošak u vrijednosti od 250 bodova. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelju za deset radnji pripada trošak time da mu za osam radnji u skladu s gore rečenim pripada trošak po punoj Tarifi, dakle 500 bodova, za trošak podneska od 10. siječnja 2022. mu pripada 250 bodova i za zastupanje na ročištu od 20. siječnja 2021. mu pripada 250 bodova sukladno Tbr. 9.2. Tarife budući da se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima odnosno o tuženikovom zahtjevu za izuzeće uredujućeg suca. Proizlazi da tužitelju pripada naknada u visini od 4500 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 1,99 eura (koliko je tužitelj i zatražio svojim troškovnikom) iznosi 8.995,00 eura odnosno, s PDV-om, ukupno 11.193,75 eura. Tužitelju također pripada trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 392,86 eura te trošak vještačenja u iznosu od 630,43 eura zbog čega mu pripada ukupni trošak u iznosu od 12.217,04 eura pa je zbog tih razloga dio prvostupanjske presude pod točkom V. izreke preinačen na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a na način da je tužitelju pored troška dosuđenog prvostupanjskom presudom u iznosu od 6.931,10 eura dosuđen i daljnji trošak postupka u iznosu od 5.285,94 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja ove odluke.

7.7. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa svojom žalbom, odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a mu pripada trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 312,50 eura koji se odnosi na sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura na temelju Tbr. 10.1. Tarife te PDV-a na taj trošak u iznosu od 62,50 eura.

7.8. Tuženik je sa svojom žalbom uspio samo u odnosu na utvrđenje ništetnim članka 1. predmetnog Ugovora o kreditu, dok u odnosu na cijeli preostali dio prvostupanjske presude nije uspio. Stoga ovaj sud ocjenjuje da je tuženik žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa mu stoga odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a ne pripada naknada parničnog troška drugostupanjskog postupka zbog čega je odbijen njegov zahtjev za naknadu tog troška u iznosu od 1.581,25 eura.

Koprivnica, 12. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić