REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10829/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. OJ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22) i dr., odlučujući o žalbi okr. OJ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 57. Pp-12642/24 od 11. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. OJ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda pod t. 2. izreke na način da se izriče:

Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona  („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. OJ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da je:

dana 10. listopada 2024. u 13,00 sati u [adresa].a prekršila zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji prema šogorici JJ u trajanju od 6 (šest) mjeseci na udaljenosti manjoj od 100 metara izdanu odana 8. kolovoza 2024. od strane Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-10289/24 pravomoćna s danom 8. kolovoza 2024.,

pa da bi time počinila prekršaj iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II. Uslijed odluke pod t. I. ove presude, žalba okr. OJ je u tom dijelu bespredmetna.

III. Djelomično se prihvaća osnovanom žalba okr. OJ te preinačuje pobijana presuda pod t. 4. izreke na način da se okr. OJ zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23), za koji je proglašena krivom, na temelju tog propisa utvrđuje kazna zatvora od 5 (pet) dana.

IV. Uslijed odluke pod t. I. ove izreke, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okr. OJ za prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično opisan u t. 1. izreke pobijane presude za koji je okr. OJ tom presudom proglašena krivom, na temelju tog zakonskog propisa, prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora 30 (trideset) dana te joj se uslijed preinake odluke o kazni zatvora za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kao u t. III. ove izreke, izriče ukupna kazna zatvora 35 (trideset pet) dana u koju kaznu se na temelju čl. 40. st. 2. PZ-a, okr. OJ uračunava vrijeme za koje je bila lišena slobode od 10. listopada 2024. u 14,20 sati do 11. listopada 2024. u 11,00 sati kao 2 (dva) dana zatvora pa okr. OJ ostaje izdržati 33 (trideset tri) dana zatvora.

V. U ostalom dijelu se odbija žalba okr. OJ kao neosnovana te prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

VI.Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. c) PZ-a, okr. OJ se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troška žalbenog prekršajnog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je okr. OJ proglašena krivom zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisan pod t. 1. izreke prvostupanjske presude za koji je okrivljenici na temelju tog propisa izrečena kazna zatvora 30 dana, zatim zbog prekršaja iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisan pod t. 2. izreke prvostupanjske presude za koji je okrivljenici na temelju tog propisa izrečena kazna zatvora 10 dana, za prekršaj iz čl. 28. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine, broj 62/15, 42/20, 144/20, 114/22 i 18/24), činjenično opisan pod t. 3. izreke prvostupanjske presude za koji je okrivljenici na temelju tog propisa izrečena novčana kazna 60,00 eura, koju kaznu je dužna platiti u roku tri mjeseca od primitka pravomoćne presude, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u tom roku, kada će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti, te zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisan pod t. 4. izreke prvostupanjske presude za koji je okrivljenici na temelju tog propisa izrečena kazna zatvora 20 dana pa je okrivljenici izrečena ukupna kazna zatvora 60 dana u koju kaznu je uračunato vrijeme provedeno u uhićenju tako da ima za izdržati 58 dana zatvora, a okrivljenica je oslobođena dužnosti naknade troška prekršajnog postupka.

1.1. Istom presudom je okr. OJ na temelju čl. 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera udaljenja iz stana na adresi u [adresa], gdje živi njezina šogorica JJ, u trajanju 6 mjeseci, u kojem razdoblju je okrivljenici zabranjen pristup u stan i stambeni prostor na toj adresi.

2. Protiv prvostupanjske presude je okr. OJ pravodobno osobno podnijela žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu i riješiti u korist okrivljenice.

3. Žalba je djelomično bespredmetna te djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je po službenoj dužnosti utvrdio da je u odnosu na prekršaj iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a.

5. Naime, okr. OJ je u t. 2. izreke pobijane presude proglašena krivom da je „prekršila zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji prema šogorici JJ u trajanju od 6 (šest) mjeseci na udaljenosti manjoj od 100 metara izdanu odana 8. kolovoza 2024. od strane Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-10289/24 pravomoćna s danom 8. kolovoza 2024.“, dakle, da je počinila prekršaj iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

5.1. Odredbom čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisano da će se kazniti počinitelj nasilja u obitelji koji ne postupa u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom, a odredbom čl. 16. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisano da zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilje (koja je izrečena okrivljenici pravomoćnom prvostupanjskom presudom) ne može biti kraća od jednog mjeseca niti dulja od dvije godine, jednako kao što to propisuje i odredba čl. 50. st. 3. PZ-a.

5.2. Dakle, prema citiranim zakonskim odredbama jasno je da je osoba kojoj je izrečena zaštitna mjera iz čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dužna postupati u skladu s naprijed navedenim odredbama odnosno ne približavati se, ne uznemiravati i ne uhoditi žrtvu nasilja za vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, što znači da je vremenski period u kojem se zaštitna mjera primjenjuje, odnosno zabrana traje, jedna od odlučnih činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koji čini biće prekršaja iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

5.3. Kako je to vidljivo iz t. 2. izreke pobijane presude, u činjeničnom opisu nije naznačen vremenski period u kojem je zaštitna mjera koja je izrečena okr. OJ bila na snazi, odnosno, datum početka i kraja trajanja zaštitne mjere, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

5.4. Stoga, djelo iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koje se protiv okr. OJ vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u t. 2. izreke pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenica za predmetno djelo prekršaja oslobođena optužbe, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

6. Nadalje, u žalbi u dijelu koji se odnosi na predmetnu prvostupanjsku presudu, okr. OJ navodi da je sve „namješteno jer tužiteljica ima veze i poznanstva, a cilj joj je da mene (okrivljenicu) uništi psihički, fizički i materijalno.“, da je došao isti policajac i napravljen je isti postupak te da je okr. OJ bolesna i stara i to ne zaslužuje, imala je moždani udar i operirala karcinom, a mora prolaziti kraj šogorice koja radi na porti u bolnici, ističući da joj je osobna iskaznica u izradi.

6.1. Ovakvim žalbenim navodima okrivljenica suštinski pobija pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja u cijelosti. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisan u t. 1. pobijane presude, zatim prekršaj iz čl. 28. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, činjenično opisan u t. 3. pobijane presude te prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisan u t. 4. pobijane presude i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio. Konkretno, prvostupanjski je sud prije svega opravdano na temelju obrane okr. OJ koja je priznala da se ponovo nasilnički ponašala prema svojoj šogorici JJ, kao i da nije u zakonom propisanom roku, od isteka valjanosti osobne iskaznice, podnijela zahtjev za izdavanje nove osobne iskaznice te prilikom prijevoza u službene prostorije vrijeđala policijske službenike pogrdnim izrazima, imao dovoljno osnova za nedvojbeni zaključak da je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, čl. 28. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, te prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6.2. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je, iako šturo, dovoljno obrazložio priznanjem okrivljenice, što je prihvatljiv razlog. Potrebno je istaknuti da su u provedenom žurnom postupku, svjedoci JJ i FJ u iskazima na policijskim zapisnicima (Zapisnici o ispitivanju svjedoka, str. 19 do 22 spisa), potvrdili obranu okr. OJ da je vikala na svoju šogoricu JJ, zbog čega su i po ocjeni ovog suda, sve odlučne činjenice s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrđene na temelju priznanja okrivljenice i ovakvih iskaza svjedoka te je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno. Stoga nisu osnovani paušalni žalbeni navodi okrivljenice o nepravilnosti činjeničnog utvrđenja, a ostali žalbeni navodi iz kojih proizlazi da su okrivljenica i njezina šogorica u lošim obiteljskim odnosima te da je okrivljenica lošeg zdravstvenog stanja, u kojima se ne navode relevantne nove činjenice i ne predlažu novi dokazi, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Iako okrivljenica u žalbi sadržajno ne pobija presudu zbog pojedinačno utvrđenih prekršajnopravnih sankcija, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, dakle, utvrđenim kaznama zatvora te izrečenoj novčanoj kazni.

7.1.Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora za prekršaj ponovljenog nasilja u obitelji iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično opisan pod točkom 1. izreke pobijane presude, ovaj sud prihvaća utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, iako šturo, pravilno ocijenjene. Naime, već sama težina prekršaja ponovljenog nasilja u obitelji, odnosno način počinjenja prekršaja (vikala s balkona na dvorište šogorici JJ vrijeđajući ju pogrdnim izrazima), ukazuje da prethodna osuda očito nije polučila svrhu specijalne prevencije. Iako je prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost pritom cijenio raniju osuđivanost okrivljenice, a koja okolnost u konkretnom slučaju predstavlja zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te se ne može cijeniti otegotnom okolnošću, ovaj sud smatra da, unatoč navedenoj nepravilnosti, težina počinjenog prekršaja i okolnost da je okrivljenica istom prigodom počinila tri prekršaja protiv javnog reda i mira i javne sigurnosti, opravdava izrečenu kaznu zatvora u trajanju 30 dana, a koja predstavlja najkraće moguće trajanje kazne zatvora za predmetni prekršaj, imajući u vidu priznanje prekršaja. Stoga je otklonjena bilo kakva mogućnost izricanja blaže vrste ili mjere kazne, kao i primjene odredbe o ublažavanju kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

7.2. Međutim, određujući vrstu i mjeru kazne u smislu čl. 36. PZ-a sud je okrivljenici za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, također izrekao težu vrstu propisane kazne za taj prekršaj – kaznu zatvora u trajanju 20 dana, koju ovaj sud drži prestrogom. Naime, imajući u vidu da naročito otegotne okolnosti za izbor teže vrste kazne u tolikom trajanju nisu utvrđene, ovaj drugostupanjski sud je, cijeneći ponašanje okrivljenice nakon počinjenja prekršaja - priznanje prekršaja i težinu počinjenog prekršaja, te navode žalbe o njenom teškom zdravstvenom stanju, utvrdio da će izricanje kazne zatvora, ali u kraćem trajanju – 5 dana, biti primjereno i dostatno kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Ovaj sud smatra, da će se kažnjavanjem okrivljenice tako izrečenom kaznom zatvora postići svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a.

7.3. Uslijed odluke kojom se okr. OJ oslobađa optužbe zbog prekršaja iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a zbog razloga iznesenih kao pod t. 5. do 5.4. ovog obrazloženja, te uslijed preinake trajanja kazne zatvora na 5 dana za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ovaj sud je po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu i u ukupnom trajanju kazne zatvora na način da je prihvatio kaznu zatvora koju je okrivljeniku izrekao prvostupanjski sud za prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te okrivljenici izrekao ukupnu kaznu zatvora u trajanju 35 dana zatvora, uračunavajući pritom u istu kaznu vrijeme okrivljeničinog oduzimanja slobode pa joj je ostalo za izdržati 33 dana zatvora, kako je odlučeno kao pod t. IV. izreke ove presude.

7.4. Nadalje, razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni okr. OJ za prekršaj iz čl. 28. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, ovaj sud prihvaća utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenici za taj prekršaj izrekao novčanu kaznu u točno zakonom propisanoj visini novčane kazne za taj prekršaj (60,00 eura) koju ovaj sud drži primjerenom svim okolnostima počinjenog prekršaja te svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

8. Ispitujući sukladno odredbi čl. 202. st. 5. PZ-a odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri udaljenja iz stana na temelju čl. 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ovaj sud je utvrdio da je odluka pravilna i na zakonu osnovana. Naime, okolnost da je okrivljenica počinila djelo ponovljenog nasilja u obitelji prema istoj žrtvi - šogorici JJ jednako kao i u ranijoj pravomoćnoj presudi (Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-10289/24 od 8. kolovoza 2024.) i to u kratkom vremenskom razmaku, i po ocjeni ovog suda ukazuje da je izricanje navedene zaštitne mjere nužno kako bi se otklonile sve okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja nasilja u obitelji, odnosno, kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenice. Duljina trajanja izrečene mjere od šest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenice, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

9. Na temelju odredbe čl. 139. st. 6. PZ-a, a u vezi s odredbom čl. 138. st. 2. toč. 3. c) PZ-a, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj sud je odlučio okrivljenicu osloboditi obveze plaćanja paušalnog iznosa troška ovog žalbenog postupka, uzimajući u obzir imovno stanje okrivljenice utvrđeno u prvostupanjskom postupku te također smatrajući da bi plaćanjem troškova žalbenog postupka bilo dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje, zbog čega je odlučeno kao pod t. VI. ove izreke.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 207. PZ-a (t. I. III. i IV.) i čl. 205. PZ-a (t. V.), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu, žrtvu i tužitelja.