Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-980/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Vladimira Ferenčevića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Miljenki Polanović, odvjetnici u Zaboku, protiv tuženika Raiffaisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuizina&Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10376/2023-42 od 24. rujna 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10376/2023-42 od 24. rujna 2024. u točkama I., II. i III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:
„I Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d.,Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju AD, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 1.648,65 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:
na iznos od 3,80 eura od 1.9.2005 g. pa do isplate
na iznos od 4,24 eura od 1.10.2005 g. pa do isplate
na iznos od 4,26 eura od 1.11.2005 g. pa do isplate
na iznos od 4,66 eura od 1.12.2005 g. pa do isplate
na iznos od 3,07 eura od 3.1.2006 g. pa do isplate
na iznos od 2,63 eura od 2.2.2006 g. pa do isplate
na iznos od 0,22 eura od 2.3.2006 g. pa do isplate
na iznos od 7,35 eura od 1.11.2008 g. pa do isplate
na iznos od 10,12 eura od 31.12.2008 g. pa do isplate
na iznos od 12,11 eura od 3.2.2009 g. pa do isplate
na iznos od 13,01 eura od 1.3.2009 g. pa do isplate
na iznos od 10,71 eura od 1.4.2009 g. pa do isplate
na iznos od 11,19 eura od 30.4.2009 g. pa do isplate
na iznos od 7,33 eura od 2.6.2009 g. pa do isplate
na iznos od 4,49 eura od 1.7.2009 g. pa do isplate
na iznos od 5,25 eura od 1.8.2009 g. pa do isplate
na iznos od 6,74 eura od 2.9.2009 g. pa do isplate
na iznos od 6,61 eura od 2.10.2009 g. pa do isplate
na iznos od 5,10 eura od 3.11.2009 g. pa do isplate
na iznos od 7,94 eura od 2.12.2009 g. pa do isplate
na iznos od 10,22 eura od 31.12.2009 g. pa do isplate
na iznos od 13,46 eura od 2.2.2010 g. pa do isplate
na iznos od 12,72 eura od 2.3.2010 g. pa do isplate
na iznos od 17,11 eura od 1.4.2010 g. pa do isplate
na iznos od 16,28 eura od 4.5.2010 g. pa do isplate
na iznos od 17,91 eura od 5.6.2010 g. pa do isplate
na iznos od 31,98 eura od 6.7.2010 g. pa do isplate
na iznos od 29,09 eura od 5.8.2010 g. pa do isplate
na iznos od 37,94 eura od 4.9.2010 g. pa do isplate
na iznos od 34,88 eura od 7.10.2010 g. pa do isplate
na iznos od 29,96 eura od 6.11.2010 g. pa do isplate
na iznos od 40,34 eura od 7.12.2010 g. pa do isplate
na iznos od 53,55 eura od 8.1.2011 g. pa do isplate
na iznos od 44,20 eura od 8.2.2011 g. pa do isplate
na iznos od 47,48 eura od 8.3.2011 g. pa do isplate
na iznos od 43,31 eura od 7.4.2011 g. pa do isplate
na iznos od 44,06 eura od 7.5.2011 g. pa do isplate
na iznos od 61,76 eura od 7.6.2011 g. pa do isplate
na iznos od 63,49 eura od 6.7.2011 g. pa do isplate
na iznos od 78,16 eura od 5.8.2011 g. pa do isplate
na iznos od 70,58 eura od 6.9.2011 g. pa do isplate
na iznos od 62,27 eura od 7.10.2011 g. pa do isplate
na iznos od 61,17 eura od 5.11.2011 g. pa do isplate
na iznos od 60,53 eura od 6.12.2011 g. pa do isplate
na iznos od 64,48 eura od 6.1.2012 g. pa do isplate
na iznos od 67,92 eura od 7.2.2012 g. pa do isplate
na iznos od 68,39 eura od 7.3.2012 g. pa do isplate
na iznos od 66,00 eura od 6.4.2012 g. pa do isplate
na iznos od 67,61 eura od 8.5.2012 g. pa do isplate
na iznos od 68,71 eura od 7.6.2012 g. pa do isplate
na iznos od 66,86 eura od 5.7.2012 g. pa do isplate
na iznos od 67,35 eura od 7.8.2012 g. pa do isplate,
i to do 31.prosinca 2007. po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju AD, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi parnične troškove od 2.847,26 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 24. rujna 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.“
2. Pravodobnom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. – dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu prvostupanjsku presudu, odbije tužbene zahtjeve u cijelosti i obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i trošak žalbe, podredno ukine pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede pazi ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
6. Ujedno, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
7. Prvostupanjski sud nije niti počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a nepravilnom primjenom odredbe članka 338. stavak 4. ZPP-a, jer prvostupanjska presuda sadrži sve ono što je propisano odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a.
8. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 1.648,65 eura/12.436,60 kuna sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene iznose teku od dospijeća do isplate, a koje se odnose na preplaćene mjesečne anuitete u visini razlike nastale promjenom početnog tečaja švicarskog franka i plaćenih iznosa po tečaju CHF na dan plaćanja (valutna klauzula) po sklopljenom Ugovoru o kreditu.
9. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 22. srpnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu broj 029-50-2963245 koji je potvrđen po javnom bilježniku Vlasti Podgajski pod brojem OU-637/2005, na temelju kojeg je tuženik odobrio tužitelju isplatu kredita u iznosu od 21.290,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, koja namjena kredita je kupnja osobnog vozila marke Opel. Nesporno je među strankama ugovoreno da se kredit sklapa uz valutnu klauzulu, jer je ugovoreno da se kredit isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, odnosno da se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.
10. Pravilno prvostupanjski sud u postupku utvrđuje da predmetni Ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor prema odredbi članka 3. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., u daljnjem tekstu ZZP/03), jer je tužitelj u postupku dokazao da je kredit tužitelj sklopio u svrhu kupnje vozila za osobne potrebe, iz pregleda prometa po kreditu proizlazi da je kreditne uplate izvršio tužitelj, pa kako tuženik na tu okolnost nije predložio izvođenje dokaza, to je pravilno prvostupanjski sud odbio prigovor tuženika da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom kreditu, zaključujući da je tužitelj u postupku dokazao svojstvo potrošača.
11. Prvostupanjski sud je pravomoćnom presudom poslovni broj P-3028/2020-25 od 2. veljače 2023. ispravljenu rješenjem P-3028/2020-28 od 21. veljače 2023., utvrdio da je dio odredbe sadržan u članku 7. točka 1. Ugovora o kreditu broj 029-50- 2963245 od 22. srpnja 2005. ništetan, dakle odredba o valutnoj klauzuli, pozivajući se na učinke pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, i prihvatio iskaz tužitelja koji je iskazivao da u predugovornoj fazi nije dobio potrebna objašnjena o djelovanju i mogućim posljedicama ugovaranja valutne klauzule, te da mu je kredit s valutnom klauzulom u CHF prikazan kao najpovoljniji, bez objašnjenja posljedica i rizika koje nosi ugovaranje valutne klauzule.
12. Kako je ovaj drugostupanjski sud presudom poslovni broj Gž-466/2023-2 od 7. rujna 2023. potvrdio deklaratorni zahtjev tužitelja kojim je utvrđen ništetni dio odredbe sadržan u članku 7. točka 1. Ugovora o kreditu od 22. srpnja 2005., a vezano za valutnu klauzulu, to uslijed navedenog nije potrebno obrazlagati žalbene navode koji se odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava vezano za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kao i pogrešnu primjenu odredaba ZZP/03, jer su svi ti žalbeni navodi već raspravljeni u presudi ovog drugostupanjskog suda pod posl. broj Gž-466/2023-2 od rujna 2023.
13. U odnosu na žalbeni navod kojim tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da prvostupanjski sud u postupku nije visinu umanjio za tzv. negativnu razliku, odnosno za potplaćene iznose, valja navesti da pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva tuženika na plaćanje tzv. negativnih razlika da tuženik postavi prigovor radi prebijanja i protutužbu, u kojem slučaju će sud jedino tada umanjiti tražbinu tužitelja sa potplaćenim iznosima, odnosno tzv. negativnom razlikom.
14. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tuženik takav procesnopravni prigovor, odnosno materijalnopravni prigovor i protutužbeni zahtjev nije postavio u postupku, već je samo prigovorio nalazu i mišljenju financijskog vještaka, uslijed čega pravilno zaključuje da tada prvostupanjski sud nije trebao umanjiti, niti nije bio ovlašten umanjiti tužiteljevu tražbinu sa tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama, uslijed čega se u tom dijelu pravilno prvostupanjski sud poziva na pravno shvaćanje izraženo u presudi VSRH Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.
15. Valja navesti da je pravno shvaćanje VSRH donio u svojoj odluci Rev-549/2023-4 dana 18. prosinca 2023., dakle nakon ukidnog rješenja ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-466/2023-2 od 7. rujna 2023., pa kako isto pravno shvaćanje i obvezuje ovaj drugostupanjski sud, to je valjalo prema pravnom shvaćanju VSRH, prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda u dijelu u kojem prvostupanjski sud odbija umanjiti tzv. negativnu tečajnu razliku, obzirom da tuženik nije stavio prigovor radi prebijanja niti protutužbu, u kojim slučajevima bi sud bio ovlašten i dužan umanjiti tražbinu tužitelja s potplaćenim iznosima, odnosno s tzv. negativnom razlikom.
16. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje: ZOO), jer tužitelju pripada na preplaćene anuitete zakonska zatezna kamata od dana stjecanja, obzirom da je u kolektivnim presudama utvrđeno nesavjesno postupanje tuženika, uslijed čega tužitelju pripada kamata prema odredbi članka 1115. ZOO-a.
17. Pravilno prvostupanjski sud odbija kao neosnovan prigovor zastare tuženika, pozivajući se da zastara restitucijskih zahtjeva teče od pravomoćnosti sudskih odluka u postupcima kolektivne zaštite, te da za preplaćene iznose s osnova valutne klauzule zastarni rok počinje teći od 14. lipnja 2018. pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017, pa kako je tužitelj podnio tužbu 18. lipnja 2020., to nije protekao zastarni rok od 5 godina, propisan odredbom članka 255. ZOO-a.
18. Ovakvo pravno shvaćanje proizlazi iz objedinjenog pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. iz kojeg pravnog shvaćanja proizlazi: "da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, da tada zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."
19. Uslijed navedenog, valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke prema odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.
20. Odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, te pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. – dalje: Tarifa), pri čemu se prema Tbr. 52. stavak 2. Tarife primjenjuje Tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
21. Kako je navedena Tarifa stupila na snagu 17. studenog 2023., a odluka o troškovima postupka je donijeta 24. rujna 2024., to je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe navedene Tarife koja je na snazi u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka (pravno shvaćanje iz odluke VSRH broj Rev-1309/2024-2 od 1. listopada 2024.).
22. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da pogrešno prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju trošak sastava podneska od 19. ožujka 2024., jer se u navedenom podnesku tužitelj očitovao na primljeni dopunski nalaz i mišljenje, uslijed čega tužitelju pripada naknada po Tbr. 8. točka. 1. Tarife.
23. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužitelju ne pripada pravo na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura, jer da je istu mogao platiti u roku od 3 dana u polovici iznosa, jer iz dostavljene potvrde o provedenom nalogu za plaćanje (list 190) proizlazi da je tužitelj platio upravo sudsku pristojbu na presudu u punom iznosu od 66,36 eura, uslijed čega mu pripada pravo na povrat plaćenog iznosa.
24. Slijedom izloženog je valjalo odbiti žalbene navode tuženika vezano za odluku o parničnom trošku iz točke II. i III. izreke i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama II. i III. izreke, prema odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a.
25. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbe, jer sa žalbom u ovom postupku nije uspio (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a).
26. Slijedom izloženog presuđeno je kao u izreci.
Bjelovar, 12. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Vladimir Šestak
