REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-4008/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupan po gradonačelniku FJ, a on po generalnoj punomoćnici FJŽ, mag.iur., protiv ovršenika ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Smoljanu, odvjetniku u Zagrebu, radi odlučivanja o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, bez održavanja ročišta, 12. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 11. studenog 2024. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave - presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-4333/2015 od 14. veljače 2019., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan. zaključio je

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim temeljem ovršne isprave - presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-4333/2015 od 14. veljače 2019. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, te se poziva da u roku od petnaest (15) dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 11. studenog 2024. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem ovršne isprave - presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-4333/2015 od 14. veljače 2019.

2. U prijedlogu se ovršenik poziva na žalbeni razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 9. (podredno i točke 7.) Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ). Ovršenik u odnosu na prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred FINA-om ističe da je od punomoćnika ovrhovoditelja, odvjetnika Gorana Šverko dopisom od 28. veljače 2019. zatražio podatke o broju računu, a kako bi izvršio plaćanje dosuđenog parničnog troška po nepravomoćnoj presudi, te da mu je odgovoreno dopisom od 07. svibnja 2019. da ovrhovoditelj ne prihvaća ispunjenje obveze na isplatu troškova postupka prije pravomoćnog okončanja parničnog postupka. Nadalje, da je 12. svibnja 2020., odnosno četiri (4) dana nakon što je zaprimio presudu Županijskog suda u Osijeku, pod poslovnim brojem: Gž-898/2019 od 26. ožujka 2020., ponovio upit punomoćniku ovrhovoditelja, radi dostave podataka o broju žiro računa na koji se može izvršiti plaćanje dosuđenih parničnih troškova, te je da je u istom upozorio ovrhovoditelja da mu neće platiti zatezne kamate s obzirom da već prethodno nije bio prihvatio ispunjenje ove obveze. Nadalje, ovršenik ukazuje da mu je ovrhovoditelj odgovorio na ponovljeni upit, ali tek nakon proteka više od osam (8) mjeseci, te da mu je dopisom od 15. siječnja 2021. dostavio podatke o broju žiro računa na koji može izvršiti plaćanje dosuđenog parničnog troška po prethodno navedenoj presudi, kao što ga je i pozvao da izvrši plaćanje sa zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2019., pa do uplate. Ovršenik u bitnom navodi da je gotovo odmah po zaprimanju dopisa ovrhovoditelja na njegov račun uplatio iznos dosuđenog parničnog troška u iznosu od 30.345,00 kn. Ovršenik smatra da je s ovim plaćanjem tražbina prestala i da više ništa ne duguje ovrhovoditelju, jer je isti bio odbio primiti isplatu na ime zatezne kamate, te s obzirom da je on odmah nakon primitka drugostupanjske odluke zatražio podatke o broju računa za plaćanje, a za koji odgovor je ovrhovoditelju trebalo više od osam (8) mjeseci, odnosno da ga je spriječio da ispuni svoju obvezu na vrijeme, a čime je ovrhovoditelj došao u zakašnjenje i da u tom slučaju prestaju teći kamate temeljem čl. 185. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Ovršenik smatra da je ovrhovoditelj taj koji treba snositi odgovornost zašto je isplatu primio 02. veljače 2021. a ne još u mjesecu svibnju 2020. ili veljači 2019.

U odnosu na prijedlog za odgodu od 11. studenog 2024. ovršenik ističe da bi uslijed prijenosa sredstava trpio štetu, jer je upitno, da li bi zaplijenjena i prenesena novčana sredstva u korist računa ovrhovoditelja, ikada mogao vratiti. Kao i da usvajanjem odgode ovrhovoditelju neće nastati nikakve štetne posljedice.

3. Prijedlozi ovršenika od 11. studenog 2024. dostavljeni su ovrhovoditelju 12. studenog 2024. na očitovanje u roku osam (8) dana, a ovrhovoditelj se podneskom od 20. studenog 2024. u cijelosti usprotivio navodima ovršenika. U bitnom ovrhovoditelj navodi da je ovršenik bio podnio žalbu proti presude i da je uistinu bilo odbijeno njegovo ispunjenje predmetne tražbine sukladno čl. 175. st. 2. ZOO-a, a sve kako predmetna tražbina nije niti dospjela, te kako bi se izbjegla mogućnost da tuženik u slučaju uspjeha u žalbenom postupku potražuje povrat uplaćenog iznosa uvećanog za zakonske zatezne kamate koje bi u tom slučaju tekle od dana uplate. Ovrhovoditelj navodi da je 04. lipnja 2020. zaprimio drugostupanjsku presudu, a da je dopisom od 09. lipnja 2020. punomoćnik Grada Zagreba obaviješten o broju računa i pozivu na broj na koji se ima izvršiti uplata. Ovršenik ukazuje da u samom spisu nije priložen dokaz kada je o broju računa i pozivu na broj izvijestio ovršenika, ali da je ovršenik uistinu 02. veljače 2021. izvršio uplatu od 4.027,47 EUR-a / 30.345,00 kn, a čime je podmirena zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 488,61 EUR-a / 3.681,43 kn, te dio troška parničnog postupka u iznosu od 3.538,86 EUR-a / 26.663,57 kn, te da je ovaj obračun uplate izvršen sukladno čl. 172. ZOO-a. Nadalje, da su izvijestili ovršenika da postoji preostali dio dugovanja na ime troškova postupka u iznosu od 489,01 EUR-a / 3.681,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. veljače 2021., pa do uplate, ali da je ovršenik odbio podmiriti zakonske zatezne kamate, te da je slijedom navedenog bio prisiljen pokrenuti ovaj postupak prisilne naplate. Ovrhovoditelj se poziva na čl. 184. ZOO-a kojim je propisano da vjerovnik dolazi u zakašnjenje, ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi, a s obzirom da u vrijeme potraživanja ovršenika broja računa na koji se ima uplatiti trošak parničnog postupka, obveza nije bila dospjela, tako ovrhovoditelj smatra da nije ni došao u zakašnjenje, a samim tim i da nisu niti prestale teći zakonske zatezne kamate. Ovrhovoditelj ukazuje na činjenicu da je njegov broj računa dostupan putem interneta, te je ovršenik neometano mogao izvršiti uplatu, a sve sukladno čl. 9. ZOO-a. Ovrhovoditelj se poziva i na primjenu čl. 172. ZOO-a prilikom obračuna preostalog dijela potraživanja, jer propisani obvezatni redoslijed uračunavanja ispunjenja kada dužnik pored glavnice duguje kamate i troškove (da se prvo ispunjava sporedna tražbina - troškovi i kamate), a koji redoslijed ispunjena dužnik nije ovlašten jednostrano mijenjati. I naposljetku, ovrhovoditelj ističe da je za odgodu postupka prisilne naplate potrebno ovršeniku učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, te da su navodi istog da bi trpio štetu, jer je upitno da bi od ovrhovoditelja, a ovdje je to Grad Zagreb mogao vratiti ustegnuti iznos, potpuno neosnovani i da je utvrđivanje posve bespotrebno budući da je proračun Grad Zagreba općepoznata i javno dostupna informacija.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Prijedlogom od 11. studenog 2024. ovršenik je ujedno podnio i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

8. U odnosu na drugi uvjet, nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno potrebu sprječavanja nasilja, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a.

9. U prijedlogu ovršenik predlaže odgodu ovrhe, jer smatra da bi trpio štetu s obzirom da je upitno, da li bi mu ovrhovoditelj mogao vratiti prenesena novčana sredstva. Naime, postoje pravna sredstva za vraćanje prenesenih novčanih sredstava, ako ovršenik uspije sa pravnim lijekom kojeg je uložio, to jest ako se pokaže da su novčana sredstva neosnovano prenesena ovrhovoditelju. Nadalje, nastanak nenadoknadive štete ovisi prvenstveno o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno mogućnosti ovrhovoditelja da štetu nadoknadi, ako prijenos i pljenidba budu proglašeni nedopuštenima. Ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da mu ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti eventualnu štetu naknaditi.

10. Slijedom ovršenikovih navoda, sud smatra da isti nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je odgoda potrebna radi sprječavanja nasilja u smislu odredbe čl. 65. st.

1. OZ-a, pa je sud je na temelju čl. 65. st. 1. OZ -a, a u vezi čl. 210. st.1. i 2. OZ -a, odbio ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

11. Ovršenik je zatražio trošak sastava prijedloga od 11. studenog 2024. u iznosu od 125,00 EUR-a i trošak pristojbe u iznosu od 13,27 EUR-a.

12. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

13. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili.

14. S obzirom da ovršenik nije uspio sa svojim zahtjevima, sud smatra kako ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, odnosno ovršeniku nije priznat ni trošak sudskih pristojbi, jer ovršenik nije pozvan na plaćanje pristojbi, niti je platio pristojbe, te je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, odlučeno kako je navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.

15. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam (8) dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam (8) dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

16. Kako ovršenik ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točka 9. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a) valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Zagrebu, 12. prosinca 2024.

Sudac:

Jure Pezelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun. uz podnesak ovrhovoditelja od 20. studenog 2024.

3. Spis