REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: JĆ, zbog prekršaja iz čl.70.st.1.t.1. i t.11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (NN br. 94/18, 42/20, 114/22), pokrenutim optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/5342 URBROJ: 511-19-36-24-1, od 25. veljače 2024., nakon provedene glavne javne rasprave, održane kod ovog Suda 12. prosinca 2024., u nazočnosti okrivljenika, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i A rođene U, rođen **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, osnovna škola, pismen, nezaposlen, primanja vojnu skrb od 160,00 EURA, slabog imovnog stanja, oženjen, otac sedmero punoljetne djece, sudionik Domovinskog rata, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

1.da bi 24. veljače 2024. u 18:30 sati u mjestu [adresa]., prilikom postupanja policije po dojavi o nasilju u obitelji nad prijavljenim AĆ, bilo utvrđeno da je isti bez naloga nadležnoga tijela policije nabavio i držao oružje „B“ kategorije i to pušku s glatkom cijevi, ručne izrade, cal. 12 mm, bez tvorničkog broja,

2.da bi predmetne zgode bilo utvrđeno da je oružje, označenu pušku, držao u svojoj obiteljskoj kući u mjestu [adresa], nezaključano odloženo na podu, odnosno da oružje nije čuvao tako da isto ne bude dostupno osobi koja nije ovlaštena posjedovati oružje, a osobito djeci, zaključano i odvojeno u metalnom ormaru, sefu ili sličnom spremištu goje se ne može otvoriti alatom uobičajene uporabe,

odnosno da bi počinio prekršaj

1.iz čl.11.st.4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, kažnjiv po čl.70.st.1.t.1. istog Zakona,

2.iz čl.33. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, kažnjiv po čl.70.st.1.t.11. istog Zakona.

Temeljem čl.70.st.2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, u vezi čl.76a.st.1.i st.2. Prekršajnog zakona, od okrivljenika se oduzima predmet: 1) jedna ručno izrađena puška s drvenim rukohvatom, bez serijskog broja.

Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2.t.2. do 5. i t.7. istog Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu, 5. ožujka 2024., pod navedenim brojem, optužni prijedlog protiv imenovanog okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

2.

Okrivljenik je u svojoj obrani iskazao kako nije kriv za prekršaje koji mu se stavljaju na teret. Iznio je da su dana 24. veljače 2024. oko 18,00 sati na njegovu adresu došli policajci povodom dojave o nasilju u obitelji. Tom prilikom njegov sin E policajcima je predao jednu hrđavu cijev, dužine manje od pola metra, punu zemlje jer ju je iskopao iz zemlje, iza druge kuće, udaljene od mjesta mog stanovanja oko 500 metra, a u kojoj on ne živi već više od 15 godina. On taj predmet nije niti držao u kući, a osim toga uopće se ne radi o oružju. Kada su to vidjelo policajci su se smijali te su tražili da potpiše da je nađeni predmet njegov ali on to niije htio potpisati jer taj predmet nije njegov. Predlaže sudu da donese oslobađajuću odluku.

3.

U dokaznom postupku sudac je izveo dokaz ispitivanjem svjedoka UĆ, sina okrivljenika, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je 24. veljače 2024. oko 18,30 sati bio u kući u [adresa], gdje živi. U dvorište kuće došao je njegov otac JĆ u pijanom stanju te je počeo vikati na svoju izvanbračnu suprugu i iskazivati neke prijetnje zbog kojih se osjetio nesigurno pa je o tome obavijestio policiju. Tom prilikom on je policajcima rekao kako mu je poznato da je nekada otac ručno izrađivao oružje i da je u dvorištu našao jednu puščanu cijev koju je predao policajcima. To je sve što imam za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara.

Na pitanje suca odgovara kako je predmet kojeg je predao policiji dana 24.02.2024. pronašao otprilike tjedan dana ranije, ispod ormara, u kući na adresi [adresa]. Isti predmet nije odmah predao policiji jer nije želio imati nikakvog posla s tim predmetom. Zamijetio je da se radi o ručnom radu, a poznato mu je da je njegov otac nekada izrađivao ručno oružje pa pretpostavlja da je nađeni predmet njegovo vlasništvo, obzirom da ga je pronašao u njegovoj kući. Odgovara kako je nađeni predmet bio u lošem stanju, metalni dio je bio hrđav dok je drveni dio bio truo. Cijev se mogla otvoriti preklapanjem i mogao se pomicati još jedan okrugli dio na završetku cijevi.

4.

Sudac je ispitao i svjedoka EĆ, policijskog službenika, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 24.02.2024. oko 18,30 sati bio upućen na intervenciju povodom dojave o nasilju u obitelju na adresi [adresa]. Sjeća se da je okrivljenik živio na jednoj adresi, a nedaleko je bila druga kuća u njegovom vlasništvu u kojoj se tada nalazio njegov sin i supruga, a bilo je još dvoje ili troje djece. U razgovoru sa sinom okrivljenika saznato je da je okrivljenik posjedovao oružje i sin je predao jednu puščanu cijev koju je našao nakon što se uselio u kuću. On je o utvrđenim činjenicama obavijestio policijsku postaju i nakon toga je proveden postupak te je podnesen optužni prijedlog protiv okrivljenika. To je sve što imam za iskazati.

Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako prilikom predaje predmeta na njemu nije bilo tragova zemlje, a nije mu poznato da li je sin okrivljenika predmete prethodno očistio. Na poseban upit suca odgovaram kako sam samo temeljem izjave sina okrivljenika saznao da je predmet kojeg je sin predao vlasništvo njegovog oca. Kasnije je okrivljenik, kada mu je predočen predani predmet, poricao da bi to bio predmet u njegovom vlasništvu te je i odbio potpisati dokumentaciju vezanu uz oduzimanje istog predmeta. Okrivljenik ističe kako nađeni predmet nije njegovo vlasništvo i boji se da je njegov sin taj predmet podmetnuo i prikazao ga kao da je njegovo vlasništvo. Obzirom da se sin bavi skupljanjem glomaznog otpada moguće je da je on taj predmet negdje pronašao i podmetnuo ga njemu, a iz razloga što njih dvojica nisu u dobrim odnosima jer se sin bez njegovog odobrenja uselio u njegovu kuću.

5.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj], potvrda o ulasku u tuđi dom (bez naloga) Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj], potvrda o ulasku u tuđi dom (bez naloga) Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj], zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (bez naloga) Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica od 24. veljače 2024., izvješće sastavljeno 24. veljače 2024. u službenim prostorijama Policijske postaje Velika Gorica, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj PUZ-12695/24 od 24. veljače 2024. u 16,37 sati, fotografija (list 7 spisa) i potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za AĆ od 23. kolovoza 2024.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesene obrane okrivljenika, odnosno njegovog poricanja počinjenja terećenih prekršaja, a temeljem izvedenih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaje iz čl.11.st.4. te čl.33. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, postupajući na načine opisane u izreci presude, a kažnjive po čl.70.st.1.t.1. i t.11. istog Zakona, kako mu se Optužnim prijedlogom stavlja na teret.

2.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika, osobito u dijelu gdje iznosi kako je njegov sin policajcima predao jednu hrđavu cijev, dužine manje od pola metra, punu zemlje jer ju je iskopao iz zemlje, iza druge kuće, a u kojoj okrivljenik ne živi već više od 15 godina, te da taj predmet nije niti držao u kući. Cijenio je obranu i u dijelu gdje okrivljenik se iznosi kako se uopće ne radi o oružju te da taj predmet nije njegov. Sudac je cijenio iznesenu obranu i u dijelu gdje okrivljenik ističe kako se boji da je njegov sin taj predmet podmetnuo i prikazao ga kao da je vlasništvo okrivljenika.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika kojom poriče počinjenje prekršaja za koje se tereti i osporava svoju prekršajnu odgovornost te je zaključio da je njegova obrana kratka, jasna, razumljiva i životno stvarno moguća, pa i uvjerljiva, ali ju je ipak uzeo s oprezom, odnosno sumnjom.

Sudac smatra kako svakako postoji stvarna mogućnost da je okrivljenik svoju obranu oblikovao na način da je prešućivao svoje protupravno postupanje, kao i propust, u cilju vlastite koristi, s namjerom da kod Suda stvori dojam i uvjerenje kako on predmetne zgode nije bez naloga nadležnoga tijela policije nabavio i držao oružje „B“ kategorije, a slijedom toga da nije niti mogao propustiti isto oružje čuvati na propisan i zakonit način.

Sudac je mišljenja kako postoji i razumna vjerojatnost da se okrivljenik svojom obranom pokušao prikazati nedužnim za terećene prekršaje, odnosno da je smišljeno poricao svoje protupravno postupanje i nezakoniti propust, pa da bi tako uvjerio Sud kako nije djelovao suprotno zakonskim odredbama niti ostvario prekršaje za koje je optužen, a s ciljem da bi zatajio i prikrio svoje realno moguće protuzakonite ne/aktivnosti te se na takav način zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za prekršaje koji mu se stavljaju na teret Optužnim prijedlogom.

3.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka UĆ, sina okrivljenika, koji je i prijavio počinjenje prekršaja, pa je zaključio da je iskaz svjedoka jasan i razumljiv, ali nedosljedan i sam sebi proturječan, a stoga i osobito neuvjerljiv, zbog čega je iskaz ovog svjedoka uzeo s oprezom, odnosno sumnjom te ga konačno nije prihvatio.

Sudac smatra da je imenovani svjedok, zbog narušenih obiteljskih odnosa između njega i njegove supruge s jedne strane te njegovog oca s druge strane, snažno osobno zainteresiran za ishod ovog prekršajnog postupka.

Sudac je zaključio kako postoji stvarna vjerojatnost da je ovaj svjedok, zbog jakim emocijama opterećenog odnosa prema svojem ocu, u ovom postupku okrivljeniku, a vezanim pored ostalog i naročito uz probleme izazvane ne/razrješenjem njihovih imovinskopravnih odnosa u odnosu na useljenje u očevu kuću bez njegovog odobrenja, svoj iskaz iznio pristrano, na štetu okrivljenika, pa da je potvrđivao okolnosti koje okrivljeniku idu na štetu, a prešućivao moguće okolnosti koje istom idu u korist, s namjerom kako bi okrivljenika, svog oca s kojim nije u dobrim odnosima, opisao kao počinitelja terećenog prekršaja.

Sudac je osobito cijenio okolnost kako je ovaj svjedok tijekom svog iskazivanja pred Sudom, prvotno izjavio da je policajcima rekao kako je u dvorištu našao jednu puščanu cijev te kako mu je poznato da je nekada otac ručno izrađivao oružje, da bi odmah potom na pitanje suca naknadno odgovorio kako je predmet kojeg je predao policiji pronašao otprilike tjedan dana radnije ispod ormara u kući. Ova proturječna nedosljednost je kod suca snažno ojačala sumnju da bi okrivljenik stvarno počinio terećene prekršaje.

4.

Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka KĆ, policijskog službenika, pa je zaključio kako prema njegovom iskazu jasno proizlazi da je samo temeljem razgovora sa sinom okrivljenika saznao da je okrivljenik posjedovao oružje, pa stoga zapravo nije neposredno zapažao predmetni događaj.

Slijedom navedenog nesporno je kako ovaj svjedok nema izravnih niti cjelovitih saznanja o okolnostima pod kojima je predmetno oružje nađeno, to jest o vremenu i mjestu nalaza te stanju oružja, odnosno kako ispitani svjedok ne zna važne i odlučne činjenice, jer je samo temeljem izjave sina okrivljenika, koji je pritom prijavio oca zbog nasilja u obitelji, saznao da je predmet kojeg mu je sin predao vlasništvo njegovog oca, dok je okrivljenik i pred policijom i pred Sudom ustrajno to poricao.

Sudac je prilikom procijene iskaza ispitanog svjedoka policijskog službenika stekao uvjerenje da je njegov iskaz jasan, razumljiv i životan te osobito uvjerljiv, a pritom je zaključio kako isti nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka te da je svjedok prilikom iskazivanja svoja opažanja i/li saznanja iznosio objektivno i vjerodostojno.

Međutim, sudac smatra kako ispitani svjedok nije iskazao ništa odlučno o postupanju i/li propustu okrivljenika i njegovom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode, zbog čega sudac nakon izvođenja ovog dokaza nije mogao utvrditi nikakve bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Optužnom prijedlogu kao optužnom aktu u odnosu na terećene prekršaje, a važnim za dokazivanje ne/krivnje okrivljenika.

5.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti povodom kojih je podnesen Optužni prijedlog i pokrenut prekršajni postupak protiv okrivljenika.

6.

Tijekom provođenja glavne rasprave sudac je uvidom u Potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu za AĆ, od dana 23.08.2024.g., utvrdio da je okrivljenik već bio više puta pravomoćno prekršajno osuđivan zbog počinjenja raznih prekršaja.

7.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovom oslobađanju od optužbe za terećene prekršaje.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.

9.

Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranom okrivljenika, dovodeći izvedene osobne i materijalne dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi da li je okrivljenik predmetne zgode djelovao na načine opisane u točki 1) i 2) u izreci presude, niti je mogao s uvjerenjem zaključiti da je okrivljenik počinio prekršajna djela za koja se optužuje Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

Sudac smatra kako se temeljem svih izvedenih i svrhovitih postojećih dokaza, ne može utvrditi pravo činjenično stanje, odnosno ne može se nesporno dokazati da bi imenovani okrivljenik predmetne zgode ostvario biće opisanih prekršaja koji su mu stavljeni na teret, odnosno da bi u svojoj obiteljskoj kući na navedenoj adresi, bez naloga nadležnoga tijela policije nabavio i držao oružje „B“ kategorije, to jest pušku s glatkom cijevi, ručne izrade, cal. 12 mm, bez tvorničkog broja, te da pritom ne bi označeno oružje čuvao tako da ne bude dostupno osobi koja nije ovlaštena posjedovati oružje, a osobito djeci, zaključano i odvojeno u metalnom ormaru, sefu ili sličnom spremištu koje se ne može otvoriti alatom uobičajene uporabe, pa stoga nije mogao utvrditi niti stvarnu prekršajnu odgovornost i krivnju okrivljenika.

10.

Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana u čl.11. propisuje, uz ostalo, da građanin ne smije nabavljati, držati niti nositi vatreno oružje kategorije B bez odobrenja za nabavu oružja koje je izdalo nadležno tijelo, dok u čl.33. propisuje da se oružje i streljivo moraju čuvati u stambenom ili drugom prostoru koji se nalazi u mjestu prebivališta ili boravišta vlasnika ili korisnika oružja i streljiva zaključani u ormaru od čvrstog materijala, sefu ili sličnom spremištu koje neovlaštene osobe ne mogu otvoriti alatom uobičajene uporabe.

Isti zakon u čl.70, propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 5300,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana kaznit za prekršaj fizička osoba koja nabavlja, drži ili nosi vatreno oružje kategorije B bez odobrenja za nabavu oružja koje je izdalo nadležno tijelo, a također i fizička osoba koja oružje i streljivo ne čuva u stambenom ili drugom prostoru koji se nalazi u mjestu njezina prebivališta ili boravišta zaključane u ormaru od čvrstog materijala, sefu ili sličnom spremištu koje neovlaštene osobe ne mogu otvoriti alatom uobičajene uporabe.

11.

Sudac je nesporno utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode živio na adresi [adresa], u svojoj obiteljskoj kući, dok je inkriminirano oružje nađeno i policiji predano od strane sina okrivljenika na adresi [adresa], gdje se nalazi druga kuća u vlasništvu okrivljenika, a u kojoj je stanovao sin okrivljenika.

Sudac je kao nestručna osoba ipak nesporno utvrdio i uvjereno zaključio kako se u predmetnom slučaju svakako radi o oružju, iz razloga jer je uvidom u sliku spornog predmeta koju je ovlašteni tužitelj priložio uz optužni prijedlog, razvidno da inkriminirani predmet ima sve osnovne dijelove oružja, pa tako ima cijev, ležište metka, mehanizam za napinjanje te udarnu iglu, tako da se opravdano može smatrati oružjem.

Sudac nije mogao nesporno utvrditi da bi okrivljenik predmetne zgode bez naloga nadležnoga tijela policije nabavio i držao oružje B kategorije, niti je mogao dokazati da bi to oružje držao u svojoj obiteljskoj kući na adresi [adresa]. nezaključano odloženo na podu, odnosno da ga nije čuvao tako da isto ne bude dostupno osobi koja nije ovlaštena posjedovati oružje.

12.

S jedne strane, sudac je čvrsto uvjeren kako temeljem iskaza ispitanih svjedoka, u vezi sa svim ostalim izvedenim materijalnim dokazima, nikako ne može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret, pa stoga ne može sa sigurnošću donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.

S druge strane, sudac nakon provedenog dokaznog postupka nikako nije mogao naći stvarnu, nespornu i odlučnu poveznicu između okrivljenika i inkriminiranog predmeta, to jest oružja, kojeg je policijskim službenicima predao sin okrivljenika, a kojeg je prethodno, prije šest mjeseci, upravo sin okrivljenika našao i to na sumnjiv, upitan i dvojben način.

S treće strane, sudac je mišljenja kako iskazi oba ispitana svjedoka ne mogu u potpunosti obesnažiti uvjerljivost iznesene obrane okrivljenika, niti mogu u cijelosti dovesti u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda.

13.

Slijedom svega navedenog, sudac nije našao dovoljno dokazanim da je okrivljenik počinio prekršajna djela za koja se optužuje, na načine opisane u točki 1) i 2) u izreci ove presude.

Sudac je utvrdio kako okrivljenik u svojoj obrani čvrsto i ustrajno poriče da bi počinio terećene prekršaje. Nakon usporedne analize svih izvedenih, dostupnih i svrhovitih dokaza, sudac je zaključio kako ne može utvrditi pravo činjenično stanje, odnosno ne može nesporno dokazati da li je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaje upravo na načine kako mu je stavljeno na teret, pa stoga nije mogao utvrditi niti stvarnu prekršajnu odgovornost i krivnju okrivljenika.

Tijekom dokaznog postupka sudac je razumno, savjesno i promišljeno posumnjao u istinitost i uvjerljivost obrane okrivljenika, ali je isto tako zaključio kako postoji ozbiljna i utemeljena mogućnost i vjerojatnost da okrivljenik predmetne zgode na navedenom mjestu, nije postupao suprotno zakonskim odredbama, to jest, kako postoji pretpostavljena, ali vrlo izvjesna mogućnost da nije bez naloga nadležnoga tijela policije nabavio i držao označeno oružje „B“ kategorije, kao i osnovana vjerojatnost da isto oružje nije čuvao na protupravan i/li nezakonit način.

Nakon provedenog dokaznog postupka kod suca su se, obzirom na obranu okrivljenika, odnosno njegovo čvrsto poricanje počinjenja oba terećena prekršaja, kao i obzirom na činjenice utvrđene izvedenim dokazima, a budući osim već ispitanih svjedoka nije bilo drugih nezainteresiranih i objektivnih svjedoka, kao neposrednih očevidaca događaja, čijim bi iskazima sudac mogao pokloniti vjeru, odnosno nije bilo drugih vjerodostojnih dokaza izvođenjem kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje ne/krivnje okrivljenika, pojavile sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem postojećih i svrhovitih dostupnih dokaza.

Sve tijekom dokaznog postupka utvrđene činjenice, konačno su učvrstile sumnju suca da bi okrivljenik stvarno počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret.

14.

Stoga je sudac, uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane, dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, a vodeći se načelom da u slučaju sumnje treba odlučiti u korist okrivljenika, odlučio da okrivljenika AĆ treba osloboditi od optužbe za prekršajna djela opisana u točki 1) i 2) u izreci presude, a u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

15.

Temeljem čl.70.st.2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, u vezi čl.76a.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona, od okrivljenika se trajno oduzima privremeno oduzet predmet označen u izreci presude, iako postupak nije završen osuđujućom presudom, jer je oduzimanje istog predmeta potrebno radi zaštite opće sigurnosti, a istim Zakonom je propisana takva mogućnost.

Oduzeti predmet postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

16.

Slijedom svega navedenog, temeljem propisa označenih u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Velika Gorica, 12. prosinca 2024.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].