Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-304/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HIU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ruždjak i Partneri u Zagrebu, protiv tuženika SCHNEIDER ELECTRIC d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 23810712767, kojeg zastupa punomoćnik Vanja Marković, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6267/2020-62 od 27. ožujka 2024., u sjednici održanoj 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6267/2020-62 od 27. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 14. svibnja 2020. i da nije dopuštena odluka tuženika bez datuma kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava, kao i da se utvrdi da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, na radno mjesto asistenta direktoru, te da tuženik tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke).

1.1. Istom odlukom naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 27. ožujka 2024., sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica u cijelosti zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode kao neosnovane.

3. Žalba je neosnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

5. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika od 14. svibnja 2020. kojom joj je otkazan ugovor o radu i nedopuštenost odluke tuženika kojom je odbijen tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava, sa zahtjevom za vraćanje na rad.

7. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio u bitnome sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužiteljica radila kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 4. studenog 2015. te dodatka ugovora o radu od 1. travnja 2016., a na temelju kojeg je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu asistent direktora,

- da je odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 14. svibnja 2020. tužiteljici otkazan ugovor o radu sklopljen 1. lipnja 2014. radi obavljanja poslova na radnom mjestu asistent direktoru i to zbog gospodarskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),

- da je tuženik prije donošenja odluke proveo postupak savjetovanje sa radničkim vijećem koje je dalo suglasnost,

- da je u obrazloženju odluke o otkazu navedeno da je zbog tržišne situacije prouzrokovane pandemijom virusa COVID-19 i potresa poslodavcu bitno smanjen promet, tako da je u mjesecu 4/2020 ostvaren promet od 10.0 mil kuna dok je prosječni promet poslodavca u prvom kvartalu 2020. iznosio 11.5 mil kuna, dakle da je došlo do pada od gotovo 13%, a pad prometa u 4. mjesecu 2020. u odnosu na isti mjesec 2019. da je 23%, te da je konstantni pad narudžbi od strane poslovnih partnera pa da je poslodavaca prisiljen restrukturirati svoje poslovanje i smanjiti rashode, što obuhvaća i smanjenje broja izvršitelja (zaposlenih) na radnom mjestu asistent direktoru,

- da je tužiteljica jedini izvršitelj zaposlen na navedenom radnom mjestu,

- da je tužiteljica protiv odluke o otkazu ugovora o radu podnijela zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio 1. lipnja 2020., da je tuženik svojim dopisom od 5. lipnja 2020. odgovorio na uloženi zahtjev za zaštitu prava na način da da je odbio kao neosnovanog,

- da je u pisanoj potvrdi HI, kao predsjednik radničkog vijeća, potvrdio direktoru ĐI da ga je upravo NI **.**.2020. telefonskim putem obavijestio o namjeravanoj odluci o poslovno uvjetovanom otkazu za tužiteljicu te o razlozima i okolnostima donošenja te odluke i da su tijekom razgovora raspravili sve okolnosti slučaja pri čemu predsjednik radničkog vijeća nije imao primjedbe te je zatražio da se tužiteljici osigura maksimalni paket otpremnine,

- da je dodatkom I Pravilnika o radu tuženika od 1. listopada 2019., koji je bio na snazi u vrijeme otkazivanja tužiteljici, u sistematizaciji radnih mjesta navedeno radno mjesto asistent direktora, 1 izvršitelj, te da opis radnih zadataka tog radnog mjesta uključuju podršku generalnom direktoru u svakodnevnim i administrativnim poslovima, podrška direktoru ljudskih resursa u ispunjavanju zakonskih obveza i lokalnih propisa, odgovornost za vođenje ureda i implementacija korporativnih inicijativa za unapređenje uvjeta rada zaposlenika, podrška direktoru ljudskih resursa u lokalnim administrativnim poslovima i organizaciji lokalnih aktivnosti, ostali operativni poslovi prema nalogu nadređenog,

- da je tuženik proveo reorganizaciju radnih mjesta u sklopu koje su ukinuta pojedina radna mjesta, među kojima je ukinuto i radno mjesto asistent direktoru, na kojem je radila tužiteljica, pri čemu su poslovi njenog radnog mjesta preraspoređeni na druga radna mjesta unutar tuženika, a time da je prestala potreba za radnim mjestom tužiteljice,

- da su poslovi tog radnog mjesta raspoređeni na druga radna mjesta, na način da je neke poslove radnog mjesta tužiteljice preuzela voditeljica ljudskih resursa, a neke osobno direktor tuženika,

- da je tužiteljica koristila prava s osnova roditeljskog dopusta do 10. veljače 2020. te da je tuženik po prestanku korištenja prava na roditeljski dopust uputio tužiteljicu na korištenje godišnjeg odmora i potom na plaćeni dopust te da do kraja radnog odnosa tužiteljica nije obavljala poslove svog radnog mjesta,

- da je tužiteljica primala plaću i imala sva prava koje proizlaze iz radnog odnosa zasnovanog za obavljanje poslova radnog mjesta koje je obavljala prije korištenja spomenutog prava i to sve do otkaza ugovora o radu.

8. Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da je uslijed financijskih poteškoća i pada prometa uzrokovanih pandemijom tuženik proveo racionalizaciju svog poslovanja, sa svrhom smanjenja troškova, na način da su ukinuta pojedina radna mjesta, među kojima je ukinuto i radno mjesto asistent direktoru, na kojem je radila tužiteljica, pri čemu je tuženik poslove toga radnog mjesta prerasporedio na druga radna mjesta unutar tuženika. Isto tako je taj sud smatrao da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima, a činjenica da to radno mjesto tuženik nije ukinuo i u svom Pravilniku o radu da ne utječe na dopuštenost odluke o otkazu jer tuženik nakon otkaza tužiteljici nije zapošljavao na tom radnom mjestu.

8.1. Nadalje je taj sud smatrao da je tuženik prije donošenja osporene odluke proveo savjetovanje s radničkim vijećem sukladno okolnostima koja su vladale u to vrijeme jer je tuženik usmeno obavijestio predsjednika radničkog vijeća o najmjeravanoj odluci i svim podacima za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika te da na takvu odluku poslodavca radničko vijeće nije imalo primjedbi, iako nije dobilo na uvid odluku o otkazu ugovora o radu.

9. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća ovaj žalbeni sud jer nisu ni žalbenim navodima dovedeni u sumnju.

10. Naime, u ovom postupku je trebalo utvrditi je li tužiteljici osnovano dan redovni otkaz ugovor o radu zbog gospodarskih razloga.

11. Naime, prema članku 115. stavku 1. točki 1. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). U ovom slučaju riječ je o nastupu gospodarskih razloga.

12. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio prestanak potrebe za tužiteljičinim radom, odnosno za radom na radnom mjestu asistent direktora jer je kod tuženika izvršena reorganizacija procesa rada na način da je ukinuto radno mjesto tužiteljice zbog smanjenog prometa. Dakle, radi se o gospodarskim razlozima. S tim u vezi, a s obzirom na žalbene navode tužiteljice kojima ona ukazuje da nije prestala potreba za njenim radnim mjestom, treba navesti da su organizacijski razlozi isključivo posljedica djelovanja poslodavca, jer uslijed promjene, odnosno organizacije poslovanja dolazi do viška radnika. Pri tome, prvostupanjski sud pravilno smatra da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da postiže bolje rezultate, a koja organizacija uključuje i mogućnost smanjenja broja izvršitelja na određenim poslovima, odnosno ukidanje određenih radnih mjesta kao u konkretnom slučaju. U tom smislu poslodavac je ovlašten u svrhu racionalizacije poslovanja i rasporediti poslove s određenog radnog mjesta na druga postojeća radna mjesta, kako je to tuženik i učinio kada je poslove koje je obavljala tužiteljica prenio dijelom na ostale zaposlenike i na samog direktora.

12.1. Razlozi koji su bili odlučni za tuženikovu reorganizaciju i ekonomičnost poslovanja obrazloženi su i u odluci o otkazu jer su oni bili temelj za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, pa je tuženik i naveo okolnosti i činjenice o padu prometa koje ukazuju da postoje opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu. U okolnostima kada je tuženik ima takav pad prometa njegovo je pravo na autonomiju u svojoj unutarnjoj organizaciji radnih procesa, pri čemu je i po ocjeni ovog suda, poslodavac postupio savjesno, ozbiljno i odgovorno kada se pozvao na gospodarski razlog otkaza, odnosno potrebu smanjivanja troškova poslovanja jer je u prvom kvartalu 2020. imao pad prometa od gotovo 13%, a usporedbom travnja 2020. i travnja 2019. pad je bio za 23%.

12.2. Stoga, a kako je to navedeno u odluci o otkazu, tužiteljičino radno mjesto ukinuto je zbog gospodarskih uvjetovanih razloga što predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu u smislu članka 115. stavka 1. točka 1. ZR-a, pa u situaciji kada je tuženik dokazao, kako je to i propisano člankom 135. stavkom 3. ZR-a, da je zbog gospodarskih razloga smanjio broj izvršitelja na radnom mjestu tužiteljice, odnosno kako je dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, to je otkaz kojeg je tuženik dao tužiteljici dopušten i zakonit.

13. Bespredmetan je prigovor tužiteljice da nisu postojali razlozi za prestankom potrebe za tim radnim mjestom u situaciji kada je to radno mjesto i nadalje u sistematizaciji radnih mjesta tuženika. To iz razloga što je to radno mjesto sadržajno ukinuto jer je poslodavac te poslove rasporedio na druge radnike i na tom radnom mjesto nije zapošljavao nove radnike, pa činjenica da je to radno mjesto i dalje u faktičkoj sistematizaciji tuženika ne znači da nije došlo do ukidanja toga radnog mjesta. Upravo je zbog gospodarskih razloga smanjen broj izvršitelja pa kako je tužiteljica jedina obavljala poslove tog radnog mjesta to je poslove tog radnog mjesta poslodavac rasporedio na druge radnike jer je autonomno pravo poslodavca da organizira svoje poslovanje, a što obuhvaća organizaciju službi, odjela, broj i vrstu radnih mjesta, u čiju pravilnost sud ne može ulaziti.

13.1. Dakle, kada je poslodavac u nastojanju optimalizacije svog poslovanja ocijenio da je zbog organizacijskih i gospodarskih razloga prestala potreba za radnim mjestom tužiteljice, jer se poslovi koje je ona obavljala i za kojima i dalje postoji potreba mogu rasporediti tako da se obavljaju zajedno sa poslovima drugih radnih mjesta, čime je posljedično došlo i do smanjenja troškova, onda je za ocijeniti da su se ostvarile zakonske pretpostavke iz članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici.

14. Na pravilnost te odluke ne utječu ni žalbeni navodi kojima tužiteljica tvrdi da radnica BI radi kao zamjena na njenom radnom mjestu jer je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom provedenih dokaza utvrdio da BI nije radila niti sada radi na poslovima radnog mjesta asistent direktoru jer su poslovi tog radnog mjesta raspoređeni na druga radna mjesta, na način što je neke poslove preuzela voditeljica ljudskih resursa, a neke osobno direktor tuženika, a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ocjenom iskaza svjedokinje TI i zakonskog zastupnika tuženika. Stoga, na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni žalbeni prigovori koji se odnose na neprovođenje dokaza neprovođenja dokaza pregledom pisane korespondencije tužiteljice i svjedokinje BI, sve da su ti dokazi bili predloženi prije zaključenja prethodnog postupka, jer je na temelju ostalih provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i ti predloženi dokazi ne bi bili potrebni.

15. Isto tako, neosnovano tužiteljica u svojoj žalbi ističe da tuženik nije proveo savjetovanje s radničkim vijećem jer je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik postupio sukladno članku 150. ZR-a i proveo savjetovanja, a tuženik je obavijestio radničko vijeće o namjeravanoj odluci i upoznao ga sa svim podacima za donošenje odluke o otkazu. Naime, iz iskaza svjedoka ŽI proizlazi da ga je u mjesecu travnju 2020. direktor obavijestio da će s tužiteljicom raskinuti radni odnos, koji razgovor se odvijao telefonskim putem jer je u to vrijeme bio tzv. lockdown zbog opće poznate situacije s pandemijom i svi zaposlenici tuženika su radili od kuće. Kao razlog otkaza direktor da mu je naveo pad prometa, s tim da je on imao uvid u rezultate globalnog poslovanja tuženika i pad prometa zbog čega nije imao primjedbi na tu odluku, kao i odluku da će uz tužiteljicu tuženik raskinuti radni odnos s još četiri zaposlenika. Stoga je i po stavu ovog suda tuženik proveo valjani postupak savjetovanja s radničkim vijećem koje je u cijelosti bilo upoznato s namjeravanom odlukom i svim okolnostima namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici, pa je za zaključiti je da je takvoj situaciji poslodavac poštovao propisanu proceduru kod otkazivanja ugovora o radu tužiteljici.

16. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da u konkretnoj situaciji tuženik nije bio u obvezi tužiteljici ponuditi drugo odgovarajuće radno mjesto jer je tužiteljica koristila prava s osnova roditeljskog dopusta do 10. veljače 2020. Naime, tužiteljica je nakon roditeljskog dopusta koristila godišnji odmor a potom plaćeni dopust, dok je tuženik tek pregledom prvog kvartala te godine utvrdio pad prometa i donio odluku o smanjenju broja izvršitelja, pa se ne radi o situaciji predviđenoj odredbom članka 36. stavka 1. i 2. ZR-a kako to pogrešno tvrdi tužiteljica. Naime, propisi radnoga prava pružaju određenim kategorijama radnika posebnu zaštitu, međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, tužiteljica ne ulazi u zaštićenu kategoriju radnika u smislu odredbe članka 36. ZR-a iz razloga što je njen roditeljski dopust prestao 10. veljače 2020., a činjenica da je potom koristila godišnji odmor i plaćeni dopust ne utječe na činjenicu da je razdoblje roditeljskog dopusta bilo okončano.

17. Ostali žalbeni navodi tužiteljice su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih pravilnim činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda.

18. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je donio odluku o troškovima postupka, jer prema mišljenju ovoga suda tuženiku zastupanom po punomoćniku u osobi odvjetnika pripada u smislu odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, u vezi s odredbom Tbr. 7. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 138/23.).

19. S obzirom na navedeno na temelju odredbe članka 368. stavka 1. i članka 380. stavka 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

Split, 12. prosinca 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević