Broj: IR-170/2024

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u postupku izricanja zaštitnih mjera iz članka 14. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.) ŠM, odlučujući o žalbi maloljetnog ŠMB, kojeg zastupa Zvonimir Raić, odvjetnik u [adresa], protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp Prz-40/2024 od 27. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.

r i j e š i o j e

Odbija se žalba maloljetnog ŠMB kao neosnovana te se prvostupanjsko rješenje potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp Prz-40/2024 od 27. rujna 2024. odbijen je zahtjev predlagatelja maloljetnog ŠMB da se u odnosu na njegovog oca ŠM primjeni sukladno članku 14. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji zaštitna mjera zabrane približavanja i kontaktiranja žrtvi nasilja u obitelji te zaštitna mjera zabrane uznemiravanja žrtve.

2. Protiv navedenog rješenja pravodobno je žalbu podnio maloljetni HMB putem opunomoćenika. U žalbi navodi kako činjenica okrivljenikovog obraćanja žrtvi na prijeteći način predstavlja neposrednu opasnost po sigurnost maloljetne žrtve. Osim toga, tvrdi kako je takva opasnost još znatnija zbog činjenice da se protiv okrivljenika i okrivljenikove majke vodi niz postupaka. Također, navodi kako sama činjenica što okrivljenik boravi u komuni ne dokazuje da isti nije opasan za dijete, kao i da isti u svakom trenutku može napustiti komunu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet, uz ocjenu navoda žalbe, ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 211. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da je pobijana odluka prvostupanjskog suda u cijelosti pravilna i zakonita.

5. Naime, odredbom članka 14. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je kako zaštitne mjere iz članka 13. točke 2. i 3. istoga Zakona (zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji te zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva) sud može izreći prije pokretanja prekršajnog postupka na prijedlog žrtve ili drugog ovlaštenog tužitelja ako postoji izravna opasnost za sigurnost žrtve ili članova njezine obitelji odnosno člana zajedničkog kućanstva.

6. Međutim, kako iz prijedloga za izricanje predloženih zaštitnih mjera proizlazi da se je ŠM svome sinu, maloljetnom ČMB obratio putem telefona SMS porukom, a što potvrđuje i svjedokinja HM u svom iskazu, i prema mišljenju ovog Suda, ne postoji izravna opasnost za sigurnost maloljetnog ŠMB, a koja opasnost predstavlja nužni uvjet za izricanje zaštitnih mjera iz članka 14. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Iako postupanje ŠM (ne ulazeći da li isto predstavlja kažnjivu radnju), opisano u prijedlogu predlagatelja, sasvim sigurno nije prihvatljivo, iz takvog postupanja ne proizlazi da postoji izravna opasnost za sigurnost predlagatelja. Naime, nesporno je kako su neposredni kontakti između ŠM i njegova sina izuzetno rijetki, a kako to proizlazi i iz iskaza majke predlagatelja HM. Osim toga, ne postoje saznanja da bi ŠM nakon, u prijedlogu opisanog, inkriminiranog događaja pokušao uspostaviti neposredni kontakt sa svojim sinom (majka predlagatelja u svome iskazu navodi kako je nakon spornih događaja ŠM u nekoliko navrata zvao sina), bez obzira na činjenicu da li se isti nalazi na odvikavanju od ovisnosti, kao i bez obzira na činjenicu da li ustanovu u kojoj se nalazi na liječenju može samostalno napustiti. Stoga, kako niti iz jednog dokaza koji se nalazi u spisu ne proizlazi da bi sigurnost predlagatelja bila izravno ugrožena, već eventualno postoji mogućnost da bi se ŠM mogao svome sinu obratiti posredno, odnosno telefonskim putem, a na koji način, sasvim sigurno, ne postoji izravna opasnost za sigurnost predlagatelja te stoga isto nije dostatno da bi se prema istome odredila zaštitna mjera iz članka 14. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, proizlazi da je pobijana prvostupanjska odluka u cijelosti na zakonu osnovana. Osim toga, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, niti sam sadržaj upućenih poruka ne ukazuje da na strani ŠM postoji namjera ugrožavanja sigurnosti svoga sina.

7. Iz navedenih razloga trebalo je žalbu kao neosnovanu odbiti, te je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 12. prosinca 2024.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravka: za spis, maloljetnog ŠMB putem zakonske zastupnice, odvjetnika Zvonimira Raića i ŠM