REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-459/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ivane Bilušić, predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Branke Križanić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Goršeta, u kaznenom predmetu protiv optuženika FŽ zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 36/24 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i majke optuženika EŽ podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu od 21. listopada 2024. broj K-819/2024, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalbe optuženika i EŽ, majke optuženika, odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom, uvodno navedenom presudom Općinskog suda u Splitu, na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08) utvrđeno je da je optuženi FŽ u stanju neubrojivosti počinio protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11 i u svezi s člankom 24. stavkom 2. KZ/11, sve činjenično i pravno pobliže opisano pod a) i b) točke I. izreke presude. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08 optuženiku FŽ je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
2. Pod točkom II. izreke je odlučeno da troškovi kaznenog postupka na temelju članka 148. stavka 6. u svezi s člankom 554. stavkom 1. i člankom 145. stavkom 2. točkama 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Pravodobnu je žalbu podnio optuženik osobno i po branitelju Duji Duplančiću, odvjetniku iz Splita (nastavno će se razmatrati kao jedna žalba optuženika), zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom prihvatiti žalbu, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
4. Sukladno odredbi članka 464. stavka 2. ZKP/08 pravodobnu žalbu je u korist optuženika podnijela i majka optuženika EŽ, bez isticanja žalbene osnove iz koje se žalba podnosi s prijedlogom da se „smanji presuda za provedeno vrijeme u pritvoru te ga oslobodite uz uvjet čestog javljanja psihijatru i ambulantno liječenje da način kako to odredi stručna osoba.
5. Odgovor na žalbe nije podnesen.
6. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
7. Žalbe optuženika i majke optuženika EŽ nisu osnovane.
8. U osobno podnesenoj žalbi od 28. studenog 2024. optuženik se osvrće na mišljenje psihijatrijskih vještaka koji navode da je dobro orijentiran i raspravno sposoban, slijedom čega predlaže da ga se pusti na slobodu s obzirom na vrijeme za koje je bio lišen slobode. U žalbi od 30. listopada 2024. optuženik opširno iznosi svoje osobne prilike i zdravstveno stanje od 2003. pa nadalje, da je kroz čitavo vrijeme odgovorno radio poslove za koje je bio zadužen i da je uvredljivo što vještaci navode da boluje od teške duševne bolesti koja se ne može liječiti ambulantno. Ujedno izražava svoje nezadovoljstvo odnosom državnog odvjetnika i suda prema njegovom predmetu odnosno da ga se proglašava teškim duševnim bolesnikom, da je lažno optužen i traži da se promijeni odluka o prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu i daje obećanje da će odslužiti svaku kaznu u Zatvoru u Bilicama i predlaže da mu se omogući još jedno ročište na kojem će dokazati da nije psihički bolesnik. 9. U žalbi podnesenoj po branitelju se u bitnome ističe da su psihijatrijski vještaci tijekom postupka utvrdili da je optuženik raspravno sposoban pa se dovodi u sumnju utvrđenje oboje psihijatrijskih vještaka da je optuženik u vrijeme počinjenja protupravnih djela bio neubrojiv. Stoga smatra da nije bilo potrebe odrediti prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, već se liječenje može nastaviti i u ambulantnim uvjetima.
10. Majka optuženika EŽ u žalbi navodi da za bolest optuženika vjerojatno nema lijeka i da ga boravak u ustanovi neće izliječiti, slijedom čega smatra da bi svrsishodnije bilo odrediti obvezno javljanje stručnim osobama i liječenje na slobodi jer postoji bojazan da bi svoje nezadovoljstvo mogao ispoljiti prema njima nakon puštanja na slobodu.
11. Iz sadržaja svih podnesenih žalbi u bitnome proizlazi da se osporavaju nalazi i mišljenje psihijatrijskih vještaka vezano za mišljenje da je optuženik u vrijeme počinjenja protupravnih djela bio neubrojiv, a posljedično tome se pobija i odluka o upućivanju optuženika u psihijatrijsku ustanovu na vrijeme od šest mjeseci.
12. Prije svega se napominje, u odnosu na prigovor optuženika da je lažno optužen, da je prvostupanjski sud pravilnom vrijednosnom ocjenom dokaza kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti pravilno utvrdio da su u protupravnim radnjama optuženika ostvarena obilježja kaznenih djela prijetnje. To proizlazi iz suglasnih iskaza majke optuženika EŽ koja opisuje događaj 17. svibnja 2024. kada joj je optuženik prijetio ubojstvom te se sakrila u kupaonicu i zaključala, te oca optuženika ZŽ koji je iskazao da je na poziv supruge došao kući, nije mogao smiriti optuženika koji je nasrtao na njega te je u jednom trenutku udario u vrata kupaonice u kojoj se nalazila majka optuženika. Da je kritične zgode optuženik udario u vrata kupaonice ne osporava niti sam optuženik, ali osporava da bi prijetio. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio obranu optuženika jer je suprotna suglasnim iskazima njegovih roditelja, EŽ i ZŽ.
13. Nadalje, neosnovani su prigovori u odnosu na prihvaćanje nalaza i mišljenja psihijatrijskih vještaka dr. Časlava Lončara i dr. Sanje Batina jer su nalazi navedenih vještaka suglasni u odnosu na to da je optuženik u vrijeme počinjenja protupravnih djela bio neubrojiv, pri čemu se ukazuje da treba razlikovati raspravnu sposobnost optuženika od stanja neubrojivosti i nemogućnosti upravljanja svojom voljom i postupcima.
13.1. Naime, u svom nalazu i mišljenju je dr. Časlav Lončar naveo da optuženik boluje od teške duševne bolesti paranoidne shizofrenije, a da u inkriminiranom periodu je dijagnosticirana i ovisnost o opoidima, a protupravna djela je počinio pod utjecajem svoje osnovne bolesti, paranoidne shizofrenije. Po vještaku u inkriminirano vrijeme optuženik nije bio u stanju upravljati svojom voljom i postupcima i bio je neubrojiv. Također je navedeno da kod pregleda i vještačenja je optuženik pokazivao manifestne psihotične smetnje ideje odnosa i paranoidne obrade realiteta i da klinička slika i dosadašnji tijek bolesti upućuju na visok stupanj vjerojatnosti da bi optuženik, uslijed opisanih duševnih smetnji, mogao počiniti slično ili teže kazneno djelo slijedom čega je preporučeno odrediti prisilni smještaj i liječenje u psihijatrijskoj ustanovi sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („NN“ broj 76/14).
13.2. Jednako tako je u svom nalazu i mišljenju i psihijatrijska vještakinja dr. Sanja Batina naznačila da se radi o osobi s težim duševnim smetnjama kojoj je dijagnosticiran teži duševni poremećaj paranoidna shizofrenija i ovisnost o opoidima. Također, u vrijeme počinjenja protupravnih djela nije bio u stanju shvatiti značaj svog postupanja niti vladati svojom voljom i bio je neubrojiv. Na raspravi je vještakinja ostala kod nalaza i mišljenja te je pojasnila da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi zbog težih duševnih smetnji optuženik mogao počiniti teže kazneno djelo, a za otklanjanje te opasnosti je potrebno odrediti prisilan smještaj u psihijatrijsku ustanovu.
13.3. Cijeneći gore navedene suglasne nalaze i mišljenja psihijatrijskih vještaka čiji su nalazi stručni i izrađeni po pravilima struke, tada su neosnovani prigovori u odnosu na vjerodostojnost nalaza i mišljenja psihijatrijskih vještaka.
14. S obzirom na pojašnjenja oboje vještaka da zbog teške duševne bolesti postoji visok stupanj vjerojatnosti na počinjenje i težeg kaznenog djela i sukladno prijedlozima da je potrebno odrediti prisilan smještaj u psihijatrijsku ustanovu to je, protivno prigovorima žalitelja, pravilnom primjenom odredbe članka 554. stavka 1. ZKP/08, prvostupanjski sud odredio prisilan smještaj optuženika u psihijatrijsku ustanovu na vrijeme od šest mjeseci.
15. Za ukazati je žalitelju da kada se odredi prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu tada se više ne uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kako to pogrešno smatra optuženik navodeći da zbog toga što je u istražnom zatvoru proveo šest mjeseci se ima pustiti na slobodu.
16. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila počinjena koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.
17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 12. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Ivana Bilušić
