Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-7557/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ŽB, zbog prekršaja iz članka 57. stavka 4. i 7. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 85/22., 114/22. i 133/23.) rješavajući o žalbi okrivljenice, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 14. travnja 2024., broj: Pp-9368/2021, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. ŽB kao neosnovana i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu okr. ŽB proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 57. stavka 4. i 7. u vezi 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na temelju citiranog propisa kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 520,00 eura.
1.1.Okrivljenica je istom presudom, na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 469,15 eura.
2.Protiv te prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnost stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o kazni.
2.1.Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.
3.Žalba je neosnovana.
4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nalazi da je nakon detaljno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, na temelju obrane okrivljenice, prometno-tehničkog vještačenja prometne nesreće i cjelokupne materijalne dokumentacije predmeta, prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice te okrivljenicu pravilno i zakonito proglasio krivom za prekršaj iz članka 57. stavka 4. i 7. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge. Takvo obrazloženje prihvaća i ovaj sud, dok žaliteljica ne ističe postojanje novih činjenica i dokaza u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti navodima žalbe dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
5.1. Naime, zakonska odredba članka 57. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometna na cestama imperativne je naravi i glasi:
“Vozač vozila koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan je propusti sva vozila koja se kreću tom cestom“,
dakle, žaliteljica je u navedenoj prometnoj situaciji bila dužna na pouzdan način utvrditi da na cesti s prednošću prolaska nema drugih vozila i da se može uključiti u promet na siguran način. Da nije obavila pravilnu sigurnosnu provjeru proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, s obzirom na širi izgled mjesta prometne nesreće, opisan u zapisniku o očevidu, te jasnog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke ŠB koji je ispravno cijenio vjerodostojnim i prvostupanjski sud. Međutim, ističe se da i iz obrane okrivljenice (i sada žalbe) nesporno proizlazi da je sa mjesta dužnosti sigurnosne provjere radi poduzimanja radnje uključivanja na cestu s prednošću prolaska svojim vidokrugom obuhvatila teretni automobil reg. oznake [registarska oznaka] koji se kretao cestom s prednošću prolaska. Bez uspjeha žaliteljica ističe da je spomenuta brza cesta opterećena svakodnevnim cjelodnevnim gustim prometom i da gotovo ne postoji trenutak kada u oba smjera nisu vozila na brzim cestama, budući da te okolnosti ne mogu isključiti njezinu odgovornost za predmetno djelo, niti je predmet ovog prekršajnog postupka postavljanje svjetlosne signalizacije i potrebe iznalaženja drugih tehničkih rješenja kako bi se olakšalo svakodnevno prometovanje na mjestu prometne nesreće. Prema tome, nije sporno da je žaliteljica vidjela vozilo oštećenika s mjesta sigurnosne provjere i pri takvom stanju stvari, sukladno prethodno citirane zakonske odredbe, bila je dužna propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom. Neosnovano žaliteljica upire na prestrojavanje teretnog vozila iz istočnog u zapadni prometni trak državne ceste D-8, s obzirom na dužnost propuštanja svih vozila koja se kreću tom cestom, s time da je prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka u trenutku njezinog uključivanja na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, prema sudaranom položaju, teretno vozilo već bilo u fazi prestrojavanja, i pogledom preko desnog ramena je jasno mogla vidjeti teretno vozilo i propustiti ga, a očita pogrešna procjena prometne situacije (s obzirom na udaljenost i brzinu kretanja) ne može isključiti odgovornost za ovu prometu nesreću u kojoj je nastala materijalna šteta.
6. Ispitujući odluku o kazni u povodu žalbe, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te s obzirom na težinu djela i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za kaznu, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri vrednujući olakotne okolnosti, poznate materijalne i životne prilike te naročito imajući na umu raniju nekažnjavanost, odmjerio kaznu u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu za počinjeni prekršaj, smatrajući da će se navedenom mjerom kazne postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenice i drugih da ubuduće na čine takve prekršaje. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žaliteljica ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove ili naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.
7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
8.Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.
9.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 opravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
