REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-804/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću kojeg čine predsjednica vijeća, sutkinja Krunoslava Dropulić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član vijeća Tomislav Šimić, te članica vijeća, sutkinja Štefica Bukvić, u pravnoj stvari tužitelja OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Bruno Čer, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. -a, OIB: 26187994862, Zagreb, Ul. Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa Iva Markotić Bagarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru Pn-324/2022-19 od 21. lipnja 2023., u sjednici vijeća 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Tužiteljeva žalba se odbija i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru Pn-324/2022-19 od 21. lipnja 2023.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu 21. srpnja 2022., radi naknade neimovinske štete u iznosu 19.908,42 EUR.

1.1.

Imovinsku štetu potražuje budući da je kao oštećenik u prometnoj nesreći koja se dogodila 26. kolovoza 2011. u mjestu [adresa], zadobio gnječnu razderotinu glave, potres mozga i prijelom lijeve potkoljenice, koje ozlijede su teške naravi.

1.2.

Navodi da je za prometnu nesreću, pa time i za nastanak štete odgovoran osiguranik tuženika ZC, koji je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici Kmp-76/11 od 12. siječnja 2012., pravomoćnom 30. siječnja 2012., osuđen zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće, opisanog i kažnjivog po čl. 272. st. 1. Kaznenog zakona.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, prihvaćajući tuženikov prigovor zastare, te naložio tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 1.244,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 21. lipnja 2023. kao dana donošenja prvostupanjske presude.

Žalbeni razlozi i navodi iz odgovora na žalbu:

3.

Prvostupanjsku presudu pobija tužitelj.

3.1.

Odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a) propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

3.2.

Prvostupanjski sud nije počinio prethodno navedene bitne povrede postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

3.3.

Čl. 375. st. 1. ZPP-a propisano je: „U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.“

3.3.1.

Žalitelj kao odlučan žalbeni navod ističe da je Kaznenim zakonom iz 2011. (Narodne novine 125/11) produljena zastara kaznenog progona za konkretno kazneno djelo izazivanja prometne nesreće, te da ona iznosi 15 godina, slijedom čega smatra da nije nastupila zastara za podnošenje tužbe.

3.3.2.

Tužitelj žalbom upire i na odluku o troškovima postupka, prigovarajući što je prvostupanjski sud tuženiku priznao puni trošak zastupanja na ročištu 20. veljače 2023., budući da smatra da je tuženiku trebalo priznati 50% zatraženog troška, jer je riječ o pripremnom ročištu koje je odgođeno, na kojem nije zaključen prethodni postupak.

3.4.

U odgovoru na žalbu, koji je tuženik podnio 14. srpnja 2023., osporavaju se žalbeni navodi te tuženik predlaže žalbu odbiti.

Ocjena drugostupanjskog suda u odnosu na odluku o glavnoj stvari:

4.

Drugostupanjski sud prihvaća pravni stav prvostupanjskog suda da je nastupila zastara tužiteljevog potraživanja, ali ne 31. siječnja 2022., kako to utvrđuje prvostupanjski sud, već 6. listopada 2021., pa kako je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu, u skladu s odredbom čl. 368. st. 2. ZPP-a presuda prvostupanjskog suda je potvrđena.

4.1.

Naime, osiguranik tuženika ZC, je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kmp-76/11 od 12. siječnja 2012., pravomoćnom 30. siječnja 2012., osuđen zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće, opisanog i kažnjivog po čl. 272. st. 1. Kaznenog zakona, što među strankama nije sporno. 4.2.

U vrijeme presuđenja na snazi je bio Kazneni zakon (NN 110/1997, 27/1998, 50/2000, 129/2000, 84/2005, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/2004, 71/2006, 110/2007, 152/2008, 57/2011, 77/2011, 125/2011, 143/2012, dalje: KZ/97), a za kazneno djelo iz čl. 272. st. 1. KZ/97 bila je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, s tim da kazneni progon, u skladu sa čl. 19. st. 1. KZ/97 za kazneno djelo za koje je osuđen ZC zastarijeva za 5 godina od počinjenja kaznenog djela (relativna zastara), dok apsolutna zastara u svakom slučaju nastupa nakon 10 godina od počinjenja kaznenog djela (čl. 20. st. 6. KZ/97).

4.3.

Odredbom čl. 231. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) propisano je: „Kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona.“

4.4.

Kako je odredbom čl. 30. stavka 1. ZOO-a propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, onda je jasno da je dulji rok zastare onaj koji propisuje KZ/97.

4.5.

Imajući u vidu da propis iz čl. 231. st. 2. ZOO-a određuje da prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete, a da se prema odredbi čl. 20. st. 3. KZ/97, zastara prekida svakom postupovnom radnjom koja se poduzima radi kaznenog progona počinitelja zbog počinjenog kaznenog djela, to znači da je zastara tekla od počinjenja kaznenog djela – 26. kolovoza 2011. i da je tekla do 20. prosinca 2011., kada je ODO Velika Gorica podiglo optužnicu KMP-DO-231/11 protiv okrivljenika GC, te je ponovno nastavila teći nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, odnosno od 31. siječnja 2012., što znači da je zastara podnošenje tužbe za naknadu štete nastupila 6. listopada 2021.

4.6.

Neprihvatljiv je žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud trebao primijeniti zastarni rok od 15 godina iz odredbe čl. 81. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024, dalje: KZ/11).

4.6.1.

Ovo stoga što je odredbom čl. 86. KZ/11, koji Zakon je stupio na snagu 1. siječnja 2013., propisano, ako se prije nastupa zastare kaznenog progona promijeni rok zastare, primijenit će se zastarni rokovi novog zakona.

4.6.2.

To pak podrazumijeva da se radi o aktualnom kaznenom postupku, odnosno da kazneni postupak koji je pokrenut po KZ/97 nije pravomoćno okončan u trenutku stupanja na snagu KZ/11, u kojem slučaju se onda primjenjuju duži rokovi zastare propisani KZ/11.

4.7.

U ovom konkretnom slučaju, kazneni postupak protiv okrivljenika GC pravomoćno je okončan 30. siječnja 2012., pa se rokovi propisani novim Kaznenim zakonom ne mogu primjenjivati na predmete koji su pravomoćno okončani, odnosno koji nisu u tijeku.

4.8.

Čak štoviše, po logici stvari, ali i po izričitom slovu zakona, institut zastare iz čl. 81. st. 1. KZ/11, odnosno čl. 19. st. 1. KZ/97 odnosi se na zastaru kaznenog progona.

4.8.1.

U konkretnom slučaju, kazneni progon protiv okrivljenika GC pravomoćno je okončan 30. siječnja 2012., kako je to prethodno navedeno, i jedini institut zastare o kojem se može govoriti nakon pravomoćnosti kaznene osuđujuće presude jest institut zastare izvršenja.

4.9.

Prijelaznim i završnim odredbama KZ/11 i to odredbom čl. 384. propisano je da će se izvršenje kaznenopravnih sankcija pravomoćno izrečenih sukladno odredbama Kaznenog zakona i drugih posebnih propisa iz čl. 381. st. 1. ovoga Zakona, čije izvršenje nije započelo ili je u tijeku, provoditi sukladno odredbama ovoga Zakona od dana njegova stupanja na snagu.

4.9.1.

Dakle, sukladno odredbama KZ/11, provodi se jedino izvršenje kaznenopravnih sankcija izrečenih po odredbama KZ/97, čije izvršenje nije započelo, ili je u tijeku, a nijedna druga odredba KZ/11 ne propisuje da se zastara produžava u predmetima koji su pravomoćno okončani po KZ/97.

Ocjena drugostupanjskog suda u odnosu na odluku o troškovima postupka:

5.

Nije osnovan žalbeni navod tužitelja istaknut pod točkom 3.3.2. obrazloženja ove odluke, budući da iz sadržaja zapisnika od 20. veljače 2023. proizlazi da su stranke na tom ročištu raspravljale o predmetu spora, pri čemu je tužitelj ostao kod navoda iz tužbe, tuženik kod navoda iz odgovora na tužbu, raspravljalo se o pitanju zastare te korištenju nalaza i mišljenja prometnog vještaka iz predmeta Općinskog suda u Bjelovaru P-1386/2016, slijedom čega je osporavanje dosuđenja ovog troška tuženiku, zastupanom po kvalificiranom punomoćniku – odvjetniku, neosnovano.

6.

Imajući u vidu sve navedeno, primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a, tužiteljeva žalba je odbijena i presuda prvostupanjskog suda potvrđena.

U Osijeku 12. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

sutkinja

Krunoslava Dropulić