Poslovni broj: Pn-92/2018-62

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Ivani Klaić Žlepalo, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Jelavić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelavić & partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika ŠT iz [adresa], Dr. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Filip Žaper, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grahovac, Horvat, Žaper d.o.o u Zagrebu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 7. studenoga 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika i stranaka osobno, radi naknade štete, 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od petnaest dana isplati iznos od 2.675,69 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2.585,69 eura teku od 14. rujna 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a na iznos od 90,00 eura od 12. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.675,69 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u kojoj navodi da je dana 24. rujna 2016. tuženik fizički napao tužitelja na način da ga je udarao šakom u glavu te srušio na pod, uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede glave i desnog ramena. Navodi kako je uslijed dijagnosticiranih ozljeda zbog kojih je trpio bol, bio prisiljen potražiti daljnju liječničku pomoć u vidu neuroloških i radioloških pretraga te je pohađao fizikalnu terapiju u razdoblju od 31. svibnja do 21. srpnja 2017., zbog bolova vratne kralježnice i desnog ramena. Također, ozljede glave uzrokovane fizičkim napadom tuženika osim što su tužitelja vidno naružile zbog šavova, izazvale su i bol i komplikacije čeljusti, stoga je morao potražiti pomoć doktora dentalne medicine. Navodi, također da je napad tuženika kod tužitelja osim tjelesnih ozljeda izazvao i psihijatrijske i psihološke smetnje zbog kojih uzima psihofarmakološku terapiju. Naime, tužitelju je dijagnosticirana reakcija na stres s elementima PTSP-a, s obzirom na to da je napad tuženika pojačao simptome PTSP-a razvijenog zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Fizička bol koju tužitelj trpi i psihičke smetnje koje su napadom uvelike pojačane, tužitelju smanjuju životnu aktivnost s obzirom na to da je od napada emocionalno i socijalno disfunkcionalan zbog stalnog osjećaja nesigurnosti, straha i napetosti. Navodi da je pretrpio povredu prava osobnosti, te potražuje naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 10.000,00 kuna, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 8.000,00 kuna, strah u iznosu od 9.000,00 kuna, s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 500,00 kuna, duševne bolove zbog naruženosti u iznosu od 7.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućim kamatama, odnosno traži naknadu štete u iznosu od 34.500,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate.

1.1. Tužitelj je podneskom od 14. veljače 2022. preinačio tužbeni zahtjev na način da za pretrpljene fizičke bolove traži naknadu štete u iznosu od 7.125,00 kuna, za strah u iznosu od 13.500,00 kuna, za smanjenje životne aktivnosti u iznosu od 11.250,00 kuna, za duševne bolove zbog naruženosti iznosu od 7.500,00 kuna, te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 945,00 kuna, odnosno da traži naknadu štete u iznosu od 40.320,00 kuna.

1.2. Podneskom predanim na ročištu za glavnu raspravu 7. studenoga 2024. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev na način da je kao valutu naznačio euro te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete u iznosu od 5.351,38 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev po osnovi i po visini istaknuvši da je netočan navod tužitelja da bi tuženik istog napao dana 24. rujna 2016. na način da bi ga udarao šakom u glavu, te srušio na pod, te da bi, slijedom toga, tužitelj pretrpio ozljede glave i desnog ramena.

2.1. Ne priznaje odgovornost za štetni događaj, već naguravanje i hrvanje između stranaka, a sve zbog pokušaja tuženika da otkloni daljnji napad na sebe, a što je na kraju rezultiralo padom tužitelja i udarcem u glavu.

2.2. Smatra da je doprinos tužitelja kao oštećenika nastanku štetnog događaja u omjeru od 70% te prigovor doprinosa ističe podredno s obzirom na to da tuženik ne priznaje odgovornosti za štetni događaj.

2.3. Tuženik nadalje spori da bi tužitelju nastala nova šteta u vidu psihijatrijskih smetnji, kao i postojanje uzročno posljedične veze između spomenutog datuma i susreta stranaka i dokumentacije, te je istaknuo da tuženik ima prethodno dijagnosticirani posttraumatski stres izazvan neovisnim događajem, koji s predmetom ovog spora nema nikakve veze i da su tegobe koje trpi tužitelj njegove svakodnevne tegobe koje je trpio od ranije. Osporio je navode tužitelja o bolnosti desnog ramena i uzročne veze s događajem od 24. rujna 2016., jer navedena ozljeda nije objektivno utvrđena. Naveo je da radiološki nalaz obavljen 26. rujna 2016. nije pokazao nikakve koštane traume, niti je neposredno nakon navedenog događaja na drugi način utvrđena disfunkcija ramenog zgloba, posebno ne na način da bi uopće pretrpio ozljedu desnog ramena. Istaknuo je da je tužitelj eventualno nakon navedenog događaja ozlijedio rame, a na koji zaključak upućuje znatan diskontinuitet u medicinskoj dokumentaciji, kao i zdrava logika jer bi zasigurno tužitelj bio imobiliziran u dijelu ramena odmah nakon inicijalnog pregleda da je to za bilo potrebe. U odnosu na dentalne probleme tužitelja, tuženik se također protivi navodima da isti imaju ikakve veze s događajem kojeg pogrešno navodi tužitelj. Smatra da tužitelj neuvjerljivo pokušava uvjeriti sud da su sve u tužbi opisane tegobe nastale nakon i slijedom događaja od 24. rujna 2016. iako niti sama medicinska dokumentacija to ne potvrđuje. Naveo je da je jedina ozljeda koju je tužitelj pretrpio bila rasjekotina na glavi koja je nastala tako što su se stranke, nakon prvotnog fizičkog udarca tužitelja prema tuženom, počele hrvati, te je tužitelj slijedom nekontroliranog natezanja i hrvanja s tuženikom pao, prilikom čega je udario glavom. Predlaže odbiti tužbu u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u presudu Prekršajnog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pp J-730/16 od 29. svibnja 2017. (list 5-8 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 9-23 i 26-31 spisa), fotografiju ozljeda (list 24-25 spisa), karton pacijenta BT ordinacije obiteljske medicine dr. BTŽ (list 48-58 spisa), povijest bolesti ordinacije dentalne medicine dr. ŠTŽ, (list 63-76 spisa), presuda Prekršajnog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pp J-239/2020 od 24. rujna 2020. (list 91 spisa), izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof.dr.sc. Žarka Rašiću, dr. med. i prim. Gordanu Makariću, dr. med. psihijatru (list 104-105 spisa), te dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku za dentalnu medicinu dr.sc. Goranu Batinjanu (list 155-156 spisa), te saslušao stranke.

4. Na ročištu održanom 7. studenoga 2024. tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za provođenje novog medicinskog vještačenja po vještaku dentalne struke, dok je tuženik ustrajao na dokaznom prijedlogu za provođenje novog sudskomedicinskog vještačenja na okolnost prijeloma nosne kosti i uzročno-posljedične veze kako je to naveo u podnesku od 13. prosinca 2022. Sud je odbio provođenje novog sudskomedicinskog vještačenja na okolnost prijeloma nosne kosti budući da je u tom dijelu na primjedbe tuženika već odgovoreno u usmenom izlaganju vještaka prim. Gordana Makarića na raspravi održanoj 28. lipnja 2022., a koja utvrđenja vještaka sud prihvaća.

5. Sud je dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom od 14. veljače 2022. ocijenivši je svrsishodnom za rješavanje spora između stranaka, a uzevši u obzir da je ona učinjena nakon što su vještaci dali svoj nalaz i mišljenje.

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti iz odredbi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) i naknadu imovinske štete za troškove tuđe pomoći i njege na temelju odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a uzrokovane štetnim događajem od 24. rujna 2016.

8. Prema odredbi članka 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

9. Prema odredbi članka 19. stavak 2. ZOO-a, pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju se, među ostalim, pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo. Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je to u ovom postupku slučaj, na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je osuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Pritom je sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjena životne aktivnosti i naruženosti. One su u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

10. Među parničnim strankama sporna je dinamika nastanka štetnog događaja, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda tužitelja, odgovornost tuženika te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva po osnovi neimovinske štete, kao i doprinos tužitelja vlastitoj šteti, a imajući u vidu tuženikov prigovor doprinosa tužitelja.

11. Stranke su na ročištu održanom 7. studenoga 2024. učinile nespornom visinu imovinske štete s osnove vrijednosti sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,00 eura slijedom čega sud nije posebno obrazlagao odluku u dijelu koji se odnosi na vrijednost sata tuđe pomoći i njege.

12. Prema odredbi članka 1045. stavak 1. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredba članka 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Pretpostavke odgovornosti za štetu, koje moraju biti kumulativno ispunjene, su subjekti odgovornosti za štetu, šteta, štetna radnja štetnika, protupravnost i uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete.

13. U konkretnom slučaju, u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a teret dokaza je na tužitelju da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev kao i da dokaže postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu. Na tužitelju je dakle da predloži dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njegovog zahtjeva. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici.

14. Na okolnost nastanka štetnog događaja sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka.

15. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. studenoga 2024. tužitelj je naveo da se, iako je od štetnog događaja prošlo već dosta vremena, sjeća da je te noći išao na benzinsku pumpu kupiti cigarete. Naveo je da benzinska pumpa na koju se uputio nije radila te da se autom okrenuo i krenuo prema drugoj benzinskoj pumpi i da je primijetio da je iza njega drugo vozilo koje je krenulo za njim agresivno vozeći i nabijajući mu se na stražnji dio njegovog vozila te ga je u jednom trenutku i preteklo. Dolaskom na drugu benzinsku pumpu koja je radila vidio je da je tamo bilo to vozilo koje ga je prethodno preteklo. Iz tog vozila izašao je tuženik kojeg je tužitelj poznavao od prije jer je neko vrijeme sudjelovao u djelovanju Živog zida kojeg je član i tuženik. Pojasnio je da se u vrijeme štetnog događaja već odmaknuo od djelovanja Živog zida. Tužitelj je dalje naveo da je pozdravio tuženika koji mu je uzvratio s riječima: "Šta je dileru?". Naveo je da mu je te riječi tuženik uputio u hodu dok su hodali prema unutrašnjosti benzinske pumpe, te da je on, nakon što su ušli u prostorije benzinske pumpe tuženika potapšao po zatiljku i pitao ga: "Ej, što ti je?" jer mu se učinilo da nije u redu da mu se tuženik obraća na taj način pogotovo jer mu je dosta pomogao u djelovanju Živog zida, a i stariji je od njega pa misli da to i nije bilo pristojno. Tužitelj je dalje naveo da ga je u tom trenutku tuženik napao i nasrnuo na njega te da su se, naguravajući se, našli na prostoru ispred benzinske pumpe. Sjeća se da se tuženik verao po njemu a on ga je pitao da što radi i šta mu je. Tuženik ga je izgurao do nekakve limene kante, vjerojatno za otpad te je tužitelj glavom udario u kantu i zadobio rasjekotinu koja je jako krvarila, a tuženik se, kada je vidio toliku količinu krvi, zaustavio, dok su djelatnici benzinske pumpe pozvali policiju. Naveo je kako on nije udarao tuženika već ga je odgurivao od sebe u pokušaju da se obrani, dok je s druge strane od tuženika zadobio više udaraca s time da ga je tuženik udarao po glavi i to šakom, a nakon štetnog događaja boljelo ga je i pod rebrima pa pretpostavlja da ga je udario i u rebra. Naveo je da je intenzitet kojim je potapšao tuženika po zatiljku i ramenu bio laganiji "više u smislu roditeljskog prijekora" te da ga po njegovom mišljenju tuženik nije trebao shvatiti kao napad na sebe pogotovo što se poznaju od ranije i što su surađivali. Tužitelj je naveo kako smatra da je povod za reakciju tuženika zapravo bilo to što se tužitelj sa Živim zidom razišao iz ideoloških razloga. Na poseban upit punomoćnika tuženika tužitelj je odgovorio da je, u trenutku kada je potapšao tuženika, tuženik stajao u redu na benzinskoj pumpi ispred njega što zna po tome jer su zajedno ušli u benzinsku pumpu. Naveo je kako se ne sjeća je li glavom udario u stup ili u kantu, misli da je udario u kantu.

16. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. studenoga 2024. tuženik je naveo da je sporne večeri išao na benzinsku pumpu Ine po cigarete. Kad je parkirao na benzinskoj pumpi primijetio je da se kraj njega parkira drugi auto, ali nije na njega obraćao pozornost jer je po novčaniku tražio sitan novac. Nakon što je pripremio sitan novac izašao je iz automobila i krenuo prema benzinskoj pumpi i tada je primijetio da na otprilike polovici puta između mjesta gdje je parkirao automobil i ulaska u prodavaonicu benzinske pumpe stoji tužitelj i gleda u njega. U prolazu je tužitelju rekao: "Di si dilberu" što je inače njegova poštapalica te je nastavio hodati prema prodavaonici, a tužitelj ga je udario šakom u potiljak. Naveo je da se tada okrenuo prema tužitelju i vidio da divljački nasrće na njega, te se pokušavao obraniti gurajući tužitelja od sebe. U tom naguravanju u jednom trenutku obojica su pali na jedan zidić s time da je on pao na jednu stranu, a tužitelj na drugu stranu pri čemu je tužitelj udario glavom. Naveo je da se on dignuo s poda, isto tako i tužitelj koji je krvario te je otišao u prodavaonicu benzinske pumpe, a djelatnici su pozvali policiju. Nakon što je došla policija razgovarala je s tužiteljem i sa njime, pri čemu su njega posjeli u policijski auto kao da je neki kriminalac. Čuo je da policijski djelatnici idu u prostorije benzinske pumpe provjeriti nadzorne kamere te su nakon toga djelatniku policije koji ga je čuvao u autu rekli da njega pusti, a za tužitelja su rekli neka ga odveze hitna koja je u međuvremenu došla na mjesto događaja. Misli da se štetni događaj dogodio oko ponoći. Naveo je da ga je tužitelj udario šakom u glavu, te da to nije bilo prijateljsko tapšanje i da je nakon udarca bio ošamućen i u šoku jer nije očekivao da će ga netko s leđa udariti. Naveo je da je u trenutku udarca tužitelj bio iza njega te da ne zna što je to tužitelja toliko razjarilo da ga tako jako udari. Naveo je da on nije bio član Živog zida, da je članica bila njegova bivša supruga koju je on ponekad vozio na sastanke, ali da se njemu Živi zid zapravo nikad nije sviđao, da njegova bivša supruga poznaje tužitelja sa sastanaka Živog zida te da je on na tim sastancima, dok je čekao suprugu vidio tužitelja. Na poseban upit punomoćnika tužitelja tuženik je odgovorio kako je prije štetnog događaja tužitelja poznavao slabo i to isključivo sa sastanaka Živog zida te ga je vidio jednom do dva puta te da se na sastancima Živog zida nije sukobljavao s tužiteljem niti je aktivno sudjelovao u sastancima već je samo sjedio dok je čekao suprugu, moguće da je na sastancima Živog zida i koji put razgovarao s tužiteljem, ali se razgovora ne sjeća, to je moglo biti samo neki usputni razgovor da izmjene riječ, dvije. Ne zna je li se njegova bivša supruga na sastancima Živog zida sukobljavala s tužiteljem jer mu o tome ništa nije pričala. Naveo je kako je njegov način izražavanja da ljude pozdravlja s poštapalicom: "Gdje si dilberu", pa čak i kada se radi o osobama koje je tek nekoliko puta sreo. Naveo je da nije vidio tko je bio u autu koji se parkirao pored njega na benzinskoj pumpi odnosno nije vidio je li u tom autu bio tužitelj jer je bio mrak a i čini mu se da je taj drugi auto imao zatamnjena stakla. Tražeći sitan novac bio je u pognutom položaju te je to trajalo otprilike minutu, dvije. Naknadno je utvrdio da je tim autom koji je bio parkiran pored njegovog došao tužitelj i to je utvrdio na temelju toga što u vrijeme štetnog događaja nitko drugi osim tužitelja i njega na pumpu nije došao automobilom. Naveo je kako ne zna zbog čega bi ga tužitelj kojeg je prije štetnog događaja svega par puta vidio htio napasti te navodi kako ga je u prekršajnom postupku tijekom sučeljavanja tužitelj pokušao napasti i uputio mu riječi "Sad ćeš ti vidjeti" te je u tom trenutku sudac stao između njih. Istaknuo je da nakon tog jednog udarca u potiljak koji mu je zadao tužitelj, da se dalje radilo o naguravanju pri čemu se on pokušao obraniti te da je i on imao modrice po tijelu od padanja, da ni jednom nije udario tužitelja šakom već se samo pokušavao obraniti od tužiteljevih nasrtaja i to na način da se izmicao i hvatao tužiteljeve ruke koje su na njega nasrtale te da su tužitelj i on u tijeku naguravanja više puta pali i digli se. Naveo je da se fizički sukob odvio na prostoru benzinske pumpe gdje se nalaze pumpe za gorivo u blizini stupova koji drže benzinsku pumpu. Vidio je da je je tužitelj bio krvav po licu, ali da ne zna i nije čuo zbog čega je tužitelj išao s vozilom hitne pomoći u bolnicu. Krv kod tužitelja na glavi primijetio je primijetio nakon što je tužitelj pao i udario glavom u stupić.

17. Na okolnost postojanja uzročno posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda tužitelja, odnosno osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva s osnove neimovinske štete provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima doc. dr. sc. Žarku Rašiću, kirurgu i dr. Gordanu Makariću, psihijatru (list 104-105 spisa) te po vještaku dentalne struke dr. Goranu Batinjanu (list 155-156 spisa).

18. Iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka doc. dr. sc. Žarka Rašića i dr. Gordana Makarića proizlazi da je tužitelj stradao u štetnom događaju dana 24. rujna 2016., kada je zadobio natučenje glave, prijelom nosne kosti, gnječno razdernu ranu glave, natučenje desnog ramena, akutnu stresnu reakciju, te pogoršanje simptomatike ratnog PTSP-a. U svom nalazu navode da su bolovi jakog intenziteta trajnog karaktera bili sumarno tri (3) dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno sedam (7) dana, bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom trideset (30) dana. Primarni strah bio je jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do tri (3) dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do dva (2) tjedna i slabiji oscilirajući strah sveukupno do osam (8) tjedana dok je kod tužitelja zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Zadobivene ozljede nisu dovele do trajnog smanjenja životnih aktivnosti s kirurškog aspekta dok su vještaci ocijenili duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti s psihijatrijskog stanovišta u omjeru od 5% u kojem će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svom životu. Ožiljak sljepoočno desno dužine oko 4 cm u boji kože vidljiv s udaljenosti od 1 m kod tužitelja predstavlja naruženje lakog stupnja. Liječenje tužitelja da je završilo 16. travnja 2018. Vještaci su također ocijenili da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

19. Tuženik je imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskih vještaka te je sud vještake pozvao da svoj nalaz i mišljenje usmeno iznesu na raspravi održanoj 28. lipnja 2022. i ujedno odgovore na primjedbe tuženika. Vještaci su na primjedbe tuženika odgovorili kako u štetnom događaju zadobivena ozljeda tužitelja u vidu prijeloma nosne kosti nije dovela do smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja, a s obzirom na to da nos nije deformiran niti se tužitelj žalio na smetnje disanja te nije utvrđeno ni naruženje s te osnove zbog čega vještaci tu ozljedu nisu cijenili kroz smanjenje životne aktivnosti već kroz intenzitet bolova i pretrpljenog straha, a isto se odnosi i na natučenje desnog ramena. Vezano uz prijelom nosne kosti vještaci su naveli da je, na CT-u kostiju lica koja je učinjena 25. listopada 2017. opisan prijelom nosne kosti s manjim pomakom ulomaka te da su, uzimajući u obzir postojeću medicinsku dokumentaciju te uvid u zdravstveni karton tužitelja gdje nema podataka o novoj ozljedi kao niti prije predmetnog štetnog događaja da je došlo do ozljede glave odnosno kostiju lica cijenili da je prijelom nosne kosti vezan za predmetni štetni događaj, posebno što u nalazu kirurga od 24. rujna 2016. postoji i inicijalno podatak o ozljedi u području glave jer postoji i rana na glavi. Stoga su vještaci ocijenili da postoji velika vjerojatnost da je navedeni prijelom nosne kosti nastao u predmetnom štetnom događaju. Ozljeda glave u vidu gnječno-razderne rane dužine oko 8 cm uz manje vensko krvarenje na glavi procijenjena je kroz trajanje i intenzitet bolova i u konačnici nije dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti, ali je dovela do naruženja koje je opisano u pisanom nalazu. U odnosu na prigovor tuženika na ocjenu trajnih posljedica sa psihijatrijskog stajališta vještaci su naveli da se isto odnosi na pogoršanje simptomatike ratnog PTSP- a, što i proizlazi iz medicinske dokumentacije te se ocjena kvalifikatornih okolnosti odnosi isključivo na predmetni štetni događaj. Stoga su vještaci ostali u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja i ocjene da postoji uzročno posljedična veza između ozljeda tužitelja i predmetnog štetnog događaja.

20. Nalaz i mišljenje vještaka doc. dr. sc. Žarka Rašića i dr. Gordana Makarića sud je prihvatio u cijelosti ocijenivši ga u prvom redu objektivnim i stručnim, sveobuhvatnim te utemeljenim na priloženoj mjerodavnoj medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužitelja. Vještaci su u konkretnom slučaju valjano pomogli sudu utvrditi uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda tužitelja te odrediti kriterije po kojima je sud vrednovao pravo tužitelja na isplatu pravične novčane naknade.

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Gorana Batinjana proizlazi da traumatske ozljede zuba koje bi se dovele u uzročno-posljedičnu vezu sa štetnim događajem nisu evidentirane u dentalnom kartonu te da se, s obzirom na duži vremenski period od nastanka ozlijede (24. rujna 2016.) do vremena javljanja boli u temporomandibularnom zglobu (11. srpnja 2017.), ne može sa sigurnošću dovesti u uzročno-posljedičnu svezu sa štetnim događajem.

22. Tužitelj je imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Gorana Batinjana te je sud vještaka pozvao da svoj nalaz i mišljenje usmeno iznese na raspravi održanoj 3. srpnja 2024. i ujedno odgovori na primjedbe tužitelja. Vještak je na raspravi razjasnio da je s tužiteljem obavio pregled i razgovor, da tužitelj nije sam znao ni mogao opisati vremenski tijek događaja kada mu je koji zub izvađen te jesu li mu, kada i koji zubi zamijenjeni implantatima, dok je stomatološka dokumentacija koju je vodila stomatologinja tužitelja manjkava te se upravo u toj dokumentaciji navodi fraktura na zubu 35. od 31. siječnja 2018., dok je iz dentalnog kartona kojeg je vodila ista stomatologinja razvidno da je taj zub 35. izvađen 27. rujna 2013., dakle, prije štetnog događaja. Vještak je naveo i da prema pravilima struke, svaki implantat treba imati "putovnicu", odnosno dokument iz kojeg je vidljiv serijski broj i vrsta, što međutim u dentalnoj dokumentaciji tužitelja nije evidentirano niti postoji podatak o tome te da je stoga svoj nalaz i mišljenje dao na temelju dostupne dentalne dokumentacije, te razgovora s tužiteljem i njegovog pregleda. Na poseban upit suda, je li moguće da je zub 35. izvađen 27. rujna 2013. te da je u nekom razdoblju od 31. siječnja 2018. na njegovo mjesto ugrađen implantat, te da je u štetnom događaju došlo do pucanja tog implantata te je zapravo na RTG snimci evidentirano pucanje implantata, vještak je naveo da pucanje implantata gotovo nije moguće, moguće je pucanje suprastrukture, odnosno nadogradnje na implantatu, vrata implantata, odnosno protetskog rada na implantatu. U tom slučaju na opisu RTG snimke, pisalo bi da se radi o pucanju suprastrukture ili protetskog rada na implantatu, a ne o frakturi zuba. Vještak je također pojasnio kako je bol na koju se tužitelj žalio svojem stomatologu, a radi se o boli u donjem lijevom kvadrantu čeljusti, moguće u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, odnosno ta bol je mogla biti posljedica zadobivenog udarca u čeljust, međutim, traumatske ozlijede zuba u smislu pomičnosti mosta, upale oko implantata koje tužitelj kasnije opisuje, nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, već su uzrokovani neadekvatnom oralnom higijenom i nekvalitetnim protetskim radom. Stoga je vještak ostao kod svog nalaz i mišljenja da bolovi koje je tužitelj opisivao nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnom događajem.

23. Nalaz sudskog vještaka dr. Gorana Batinjana sud je prihvatio ocijenivši ga stručnim i objektivnim i stručnim te je slijedom navedenog utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoji uzročno posljedična veza između bolova i komplikacija na čeljusti tužitelja i štetnog događaja. Stoga sud nije posebno cijenio nalaz tog vještaka u dijelu koji se odnosi na kvalifikatorne okolnosti.

24. Sud je iskaze stranaka prihvatio u dijelu u kojem su oni međusobno suglasni, odnosno u dijelu u kojem stranke suglasno iskazuju kako su ušle u fizički obračun u kojem je tužitelj uslijed međusobnog naguravanja, pao na pod te glavom udario u metalni stup, uslijed čega je zadobio ozljede opisane u nalazu i mišljenju sudskih vještaka doc. dr. spec. Rašića i dr. Makarića, a koje su, prema mišljenju vještaka u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Osim toga i medicinska dokumentacija koju je tužitelj priložio kronološki se podudara s vremenom štetnog događaja pa sud zaključuje da su ozljede tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Sud je povjerovao i iskazu tužitelja u dijelu u kojem je naveo da ga je tuženik udario šakom u glavu, a nakon što ga je tužitelj prišavši mu s leđa udario po zatiljku, jer je takva reakcija tuženika očekivana i životna uzevši u obzir da mu je tužitelj prišao s leđa i imajući u vidu da se štetni događaj dogodio oko ponoći. U dijelu u kojem su iskazi stranaka nepodudarni, sud ih cijeni kao neistinite i prilagođene postizanju uspjeha u postupku, posebno stoga što nisu potkrijepljeni drugim svjedocima već se svode na riječ tužitelja protiv riječi tuženika.

25. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da se štetni događaj dogodio na način da je tužitelj, nakon što ga je tuženik pozdravio s riječima: " Di si dilberu", tuženika udario dlanom po zatiljku prišavši mu s leđa, a što je kod tuženika izazvalo reakciju na način da je udario tužitelja šakom u glavu, te su se počeli naguravati što je završilo padom obojice na pod i udarcem tužitelja glavom o metalni stup.

25.1. Pritom sud, u smislu odredbe članka 1106. ZOO-a u vezi s odredbom članka 1092. ZOO-a cijeni da je tužitelj kao oštećenik doprinio vlastitoj šteti u omjeru od 50%.

25.2. Naime, valja istaknuti da je takav način pozdravljanja, obraćanjem s riječima: "Di si dilberu", a za koji tuženik navodi da on tako pozdravlja ljude, neuobičajen, pogotovo kada se uzme u obzir dio iskaza tuženika u kojem navodi da je tužitelja prije štetnog događaja vidio tek par puta na sastancima Živog zida. Sud nalazi da nije životno da bi netko osobu koju tek površno poznaje pozdravljao tim riječima, te da su takve riječi podesne da kod pozdravljene osobe izazovu negativnu reakciju. Međutim, ni reakcija tužitelja u toj situaciji, da osobi koja ga je na taj način pozdravila priđe s leđa i ostvari bilo kakav kontakt, pa makar to bilo i "prijateljsko" tapšanje po zatiljku, kako to tvrdi tužitelj nije primjerena, uzimajući u obzir i vrijeme događaja, odnosno da se događaj dogodio oko ponoći. Stoga sud cijeni da je tužitelj, prišavši usred noći s leđa tuženiku i ostvarivši s njim fizički kontakt dodirom po glavi, pridonio nastanku štete jer je tim svojim postupanjem izazvao kod tuženika instinktivnu reakciju na način da ga je tuženik udario šakom u glavu nakon čega su se stranke nastavile naguravati dok nisu pale na pod, a tužitelj glavom udario u metalni stup.

26. Odredbom članka 1100. stavak 2. ZOO-a izričito je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

27. Odlučujući o visini pravične novčane naknade po kriterijima pretrpljenih bolova i straha kod tužitelja, sud je uzeo u obzir intenzitet i trajanje tih bolova (tjelesnih i duševnih), jačinu pretrpljenog straha kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka, dob tužitelja, tijek liječenja i neugodnosti koje je imao tijekom liječenja.

28. Tako je utvrđeno da je tužitelj kao posljedicu zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera 3 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 7 dana, bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 30 dana, primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah umjerenog do jakog intenziteta u trajanju do 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno do 14 dana, slabijeg intenziteta u trajanju od 56 dana, te da su tužitelju zaostale trajne posljedice zbog smanjenja životne aktivnosti s psihijatrijskog stanovišta opisane u nalazima i mišljenjima u omjeru 5%, kao i ožiljak na glavi sljepoočno desno dužine oko 4 cm u boji kože vidljiv sa udaljenosti od 1 metra i koji predstavlja naruženost lakog stupnja vidljivo s udaljenosti od jedan metar.

29. Dakle, budući da iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Žarka Rašića i dr. med. Gordana Makarića, a koji dokazi su izvedeni u ovom sudskom postupku, proizlazi da su ozljede tužitelja, odnosno natučenje glave, prijelom nosne kosti, gnječno razderna rana glave, natučenje desnog ramena, akutna stresna reakciju, te pogoršanje simptomatike ratnog PTSP-a uzrokovale kod tužitelja bolove i strah u intenzitetu i trajanju kako je to opisano u nalazu i mišljenju sudskih vještaka dok su duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti dovele do trajnog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 5%, sud zaključuje da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. stavak 2. ZOO-a, čime mu je nanesena neimovinska šteta u smislu odredbe članak 1046. ZOO-a, pa je u konkretnom slučaju opravdano dosuditi pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. ZOO-a u iznosu od 5.171,38 eura. Pritom je sud, u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a kao kriterij koji utječe na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, uzeo osnove naknade kako ih je tužitelj naveo u tužbenom zahtjevu i to strah, bol, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, te naruženost pri čemu je procjenjivao koji bi iznos pravične novčane naknade pripadao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povreda prava osobnosti, vodeći računa, osim o jačini i trajanju fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti te naruženosti i o cilju kojem služi pravična novčana naknada.

30. Cijeneći jačinu i trajanje fizičkih bolova ocijenjenih po vještaku, kao i lokalitetu ozljeda, sud nalazi da tužitelju s osnove fizičkih bolova pripada pravična novčana naknada u iznosu od 990,00 eura, po osnovi pretrpljenog straha u iznosu od 1.700,00 eura, po osnovi duševnih bolova zbog smanjenja opće životne i radne aktivnosti u utvrđenom opsegu od 5% u iznosu od 1.481,38 eura te po osnovi naruženosti iznos od 1.000,00 eura. Stupanj naruženosti zbog ožiljka opisanog u nalazu vještaka (list 104-105 spisa) priznat je u iznosu od 1.000,00 eura kuna budući da su vještaci utvrdili da kod tužitelja postoji ožiljak koji je opisan na području glave sljepoočno desno dužine oko 4 cm u boji kože vidljiv sa udaljenosti od 1 metra.

31. Pored toga, sud je utvrdio da tužitelju pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe nestručne pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban s obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a.

32. Iz mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila neophodna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 45 sati, a koju činjenicu tuženik nije osporio dok je s obzirom na prirodu zadobivene ozljede životno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć oko obavljanja kućanskih poslova i odlaska u nabavu potrepština za kućanstvo te svakodnevnih uobičajenih aktivnosti u vremenu nakon zadobivenih ozljeda. Stranke su na ročištu održanom 7. studenoga 2024. učinile nespornim iznos vrijednost sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,00 eura slijedom čega je po toj osnovi naknade imovinske štete tužitelju dosuđen iznos od 180,00 eura.

33. Na dosuđeni iznos s osnova pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 2.585,69 eura tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate. Odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. U konkretnom slučaju iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljevo liječenje završeno 16. travnja 2018., dakle prije podnošenja tužbe slijedom čega, sukladno citiranoj odredbi članka 1103. ZOO-a, tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete pripadaju od dana podnošenja tužbe, 14. rujna 2018. kako je i dosuđeno.

34. Na iznos od 90,00 eura s osnove naknade imovinske štete tužitelju zakonske zatezne kamate, sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a teku od dana donošenja presude, odnosno od 12. prosinca 2024. budući da je sud iznos materijalne novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja.

35. Slijedom navedenog, tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 2.675,69 eura pri čemu mu s osnove neimovinske štete pripada naknada u iznosu od 2.585,69 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. rujna 2018. kao dana podnošenja tužbe do isplate, a s osnove nenovčane imovinske štete koja obuhvaća naknadu za tuđu pomoć i njegu naknada u iznosu od 90,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, sve po stopi određenoj odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a zbog čega je presuđeno kao u točki I izreke ove presude.

36. U preostalom dijelu, odnosno u iznosu od 2.675,69 eura, do ukupno zatraženog iznosa naknade od 5.351,38 eura, tužiteljev zahtjev nije osnovan s obzirom na utvrđeni doprinos tužitelja vlastitoj šteti u omjeru od 50% slijedom čega je, na temelju odredbe članka 1106. ZOO-a u vezi s odredbom članka 1092. ZOO-a presuđeno kao u točki II izreke ove presude.

37. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a budući da su stranke u ovom postupku uspjele u jednakim dijelovima imajući u vidu da je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom u njegovoj osnovi sa 100% uspjeha, a u visini sa 50% uspjeha, dok tuženik u osporavanju osnove tužbenog zahtjeva nije uspio, a uspio je u osporavanju njegove visine sa 50%. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

Velika Gorica 12. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP). Žalba se podnosi pisano u 5 istovjetnih primjerka putem ovog suda na Županijski sud.