REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6219/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RT, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 17. svibnja 2024., broj: Pp-2190/2022-12, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog RT kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni RT je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu okrivljeni RT proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. ZSPC-a za koji mu je na temelju citiranih propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura.

1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

1.2.Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,00 eura.

2.Protiv prvostupanjske presude okrivljeni RT je putem branitelja Maria Sokača, odvjetnika u Varaždinu, pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Okrivljenik ističe da je on osoba starije životne dobi i kao neuka stranka nije znao da mu je izrečena zaštitna mjera temeljem rješenja PP Ozalj, 511-05-10/05-4-124-1/2021 s početkom 28. lipnja 2022. i završetkom 28. srpnja 2022., a u tom rješenju nije navedeno u kojem periodu je zaštitna mjera na snazi. Nadalje, okrivljeniku je sud izrekao previsoku novčanu kaznu jer mu mirovina iznosi 370,00 eura, a zbog izrečene zaštitne mjere neće moći odlaziti na terapije na koje vozi i svoju suprugu.

2.1.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3.Žalba nije osnovana.

4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5.Razmatrajući navode žalbe vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilno provedenim postupkom i pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja iz članak 289. stavka 1. i 4. ZSPC-a, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

5.1.Naime, žalitelj je u obrani naveo da nije znao da je upravljao vozilom dok mu je na snazi bila zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilima B kategorije, jer nikada nije bio obaviješten o tome odnosno da period kada je zaštitna mjera na snazi nije bio naznačen u rješenju PP Ozalj, 511-05-10/05-4-124-1/2021 s početkom 28. lipnja 2022. i završetkom 28. srpnja 2022.

5.2.U konkretnom slučaju radi se o obaveznom prekršajnom nalogu Ministarstva unutarnjih poslova RH, PU karlovačke, PP Ozalj, broj: 511-05-10/05-4-124-1/2021 od 17. kolovoza 2021. (list 12 spisa) kojim je okrivljenik proglašen krivim za prekršaj iz članka 53. stavka 4. i članka 46. stavka 3. ZSPC-a za koji mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 3.300,00 kuna i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca. Protiv tog obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio nepravodoban prigovor koji je Općinski prekršajni sud u Zagrebu odbacio rješenjem posl.br. Pp-9206/22 od 26. svibnja 2022.

5.3.Okolnost da okrivljenik nije znao da mu je na snazi mjera zabrane upravljanja vozilima B kategorije ne isključuje odgovornost za djelo. Žalitelj je na pravilan način obaviješten o stupanju na snagu izrečene zaštitne mjere, kako je to propisano odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 118/18.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019.

5.4.Žalitelj sada bez uspjeha upire da nije znao da mu teče izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da neznanje ne ispričava, dok je eventualne nejasnoće o stupanju na snagu izrečene zaštitne mjere bio dužan na pouzdan način razjasniti i utvrditi prije upravljanja osobnim automobilom u prometu na cesti, provjerom na internetskim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova RH u smislu članka 296. stavka 1. ZSPC-a ili na drugi relevantan način. Žaliteljevi navodi da nije znao da mu je na snazi zaštitna mjera nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je odluka temeljem koje je okrivljeniku izrečena mjera zabrane upravljanja vozilima B kategorije u trajanju od jednog mjeseca, obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova RH, PU karlovačke, PP Ozalj, broj: 511-05-10/05-4-124-1/2021 od 17. kolovoza 2021., postala pravomoćna i izvršna nakon proteka roka za podnošenje prigovora kojeg je okrivljenik podnio izvan zakonom propisanog roka i koji je odbačen kao nepravodoban.

5.5.Zbog svega navedenog žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. Okrivljenik je bio ili je trebao biti upoznat sa odredbama zakona koje propisuju kada na snagu stupa mjera zabrane upravljanja motornim vozilom jer neznanje ne ispričava, a u obaveznom prekršajnom nalogu je izričito navedeno da se okrivljeniku izriče zaštitna mjera i na koji način ista postaje izvršna.

6.Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna u granicama zakona, primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj izrekao novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimuma primjenom instituta ublažavanja novčane kazne, jer zakon propisuje za taj prekršaj novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, pa je i ovaj Sud mišljenja da je izrečena novčana kazna u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. PZ-a, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

8. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom kategorije u trajanju od 1 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine) dakle u minimalnom trajanju, razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja.

9.Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10.Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.