Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-232/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Jerku Bakula, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska ulica 24, Zagreb, OIB: 52848403362, zastupan po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2286/21- 33 od 5. svibnja 2023., 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda u Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2286/21-33 od 5. svibnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 248,85 eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice MS za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 248,85 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska ulica 24, Zagreb, OIB: 52848403362 isplatiti tužiteljici MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.895,16 EUR / 14.279,08 kn1, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09.2021. do isplate, te joj naknaditi parnične troškove ovog postupka u iznosu od 1.277,44 EUR / 9.624,87 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.05.2023. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01.01.2023. pa nadalje određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka."

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik, sadržajno samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud iz izvedenih dokaza pogrešno zaključio kako postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu po načelu predmnijevane krivnje temeljem odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) kako to utvrđuje prvostupanjski sud. Osporava da bi postojalo oštećenje zaštitne ograde jer navedeno nije utvrđeno u postupku niti je dokazivanje te činjenice bila obveza tuženika. Smatra kako divljač na cesti predstavlja opasnu stvar za koju odgovora njezin imalac, a ne tuženik. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev, uz obvezu naknade troška postupka.

Zahtjeva i naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtjeva i naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda tuženika ovaj sud drugostupanjski utvrđuje da je prvostupanjski sud odlučujući o zahtjevu tužitelja na utvrđene odlučne činjenice pravilno primijenio materijalno pravo u ovoj pravnoj stvari.

7. Na žalbene navode tuženika kako u konkretnom slučaju ne postoji njegova odgovornost, odnosno odgovornost njegova osiguranika, valja odgovoriti kako navedeno nije osnovano. Odgovornosti tuženika za nastalu štetu, suprotno žalbenim navodima proizlazi iz odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO kojom je propisani da: tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dakle po načelu predmnijevane krivnje.

8. Kako je u postupku nesporno utvrđeno da je do štetnog događaja došlo na autocesti uslijed naleta vozila na divljač - srnu a koji nalet je za vozača u utvrđenim okolnostima bio neizbježan, a tuženik nije dokazao kako se divljač - srna zatekla na autocesti (tuženik navode samo hipotetske mogućnosti načina na koji se divljač mogla naći na cesti), činjenica da ophodnja dionice autoceste nije pokazala postojanje oštećenja na zaštitnoj ogradi sama po sebi ne predstavlja dostatan dokaz da je do štete došlo bez krivnje tuženika kako se to neosnovano tvrdi u žalbi.

9. Sam pregled zaštite ograde za koji tuženik tvrdi da je proveden, a da istim nije utvrđeno postojanje oštećenja zaštitne ograde, kao i hipotetske mogućnosti za koje tuženik navodi da su mogle dovesti do pojave divljači na autocesti, po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda ne dokazuje da je šteta nastala bez njegove krivnje te isti nije dostatan dokaz koji bi ga u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO oslobodio od odgovornosti za nastalu štetu.

10. Stoga je, a obzirom na činjenicu da tuženik ne spori utvrđenu visinu štete u postupku pred prvostupanjskim sudom, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u.

11. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka tužitelju uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.

12. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

13. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio potreban za okončanje ovog postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 12. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Verica Kos