Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10583/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SN, zbog prekršaja iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23; dalje: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Ivanić-Grad od 30. listopada 2024., broj: 211-07/24-3/14319, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

IU povodu prigovora okrivljenog SN, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljenom SN, za prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23), činjenično opisanog u izreci, izriče novčana kazna u iznosu od 1.240,36 EUR (tisućudvjestočetrdeset eura i tridesetšest centi) u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) uračunava vrijeme provedeno u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva počevši od 26. listopada 2024. u 21,33 sati do 27. listopada 2024. u 7,30 sati, kao dva dana zatvora odnosno kao 79,64 EUR (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), tako da je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.160,72 EUR (tisućustošezdeset eura i sedamdesetdva centa) koju je dužan platiti u roku 15 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

IIOdbija se prigovor okrivljenog SN kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

IIINa temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) PZ-a okrivljeni SN je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 15,00 EUR (petnaest eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljeni SN da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 199. st. 8. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.240,36 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 76,98 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca.

2.Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljeni SN je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, zbog čega se u smislu čl. 238. st. 11. PZ-a, prigovor prihvaća žalbom.

3.Prigovor nije osnovan.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome je utvrđeno da je povrijeđeno materijalno pravo na štetu okrivljenika jer izdavatelj prekršajnog naloga nije okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu za počinjeni prekršaj pravilno uračunao vrijeme provedeno u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva sukladno čl. 40. PZ-a.

1.Naime, okrivljenik je bio smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva počevši od dana 26. listopada 2024. u 21,33 sati do 27. listopada 2024. u 7,30 sati kada je pušten na slobodu. Sukladno navedenom, u skladu s odredbom čl. 40. PZ-a vrijeme provedeno u posebnoj prostoriji ima se uračunati u novčanu kaznu i to kao 79,64 eura za koji iznos je valjalo umanjiti novčanu kaznu u izreci pobijanog prekršajnog naloga, što je izdavatelj propustio učiniti. Slijedom navedenog, izdavatelju se ukazuje da u izreci prekršajnog naloga najprije valja okrivljeniku izreći novčanu kaznu za predmetni prekršaj koju potom valja adekvatno umanjiti za vrijeme provedeno u posebnoj prostoriji temeljem čl. 40. PZ-a, a kako je to učinjeno u izreci ove presude.

5.Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja i izražava kajanje zbog istog te navodi da je slabog imovinskog stanja zbog čega nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu, te živi s majkom koja ima 91 godinu i ima mala primanja. Predlaže ublažavanje novčane kazne.

6.Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Također treba navesti da je sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što isti nije učinio pa su navodi prigovora, u tom smislu, ostali na razini paušalnog isticanja.

2.Osim toga, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.160,72 eura predstavlja prije svega blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimuma za predmetni prekršaj. Cijeneći da u konkretnom predmetu nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

7.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne može se nedvojbeno utvrditi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15,00 EUR, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

8.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Ivanić-Grad u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.