Broj: Ppž-8905/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog VZ, zbog prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak pročišćenog teksta, 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.) odlučujući o prigovoru okrivljenog VZ podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin, broj: 211-07/24-3/12360 od 26. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenog VZ kao neosnovan te se pobijani prekršajni nalog potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni SZ obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin, broj: 211-07/24-3/12360 od 26. rujna 2024., okrivljeni SZ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za što mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 200,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljeni SZ dužan je na ime troškova prekršajnog postupka naknaditi paušalni iznos od 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljeni SZ podnio je pravodobni prigovor zbog odluke o novčanoj kazni. U prigovoru ističe kako priznaje počinjeni prekršaj te da se kaje zbog počinjenja istoga. Osim toga, ističe okolnosti počinjenja prekršaja. Zbog financijske situacije u kojoj se nalazi ističe kako nije u mogućnosti platiti izrečenu kaznu te predlaže da se ista zamjeni radom za opće dobro.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu počinjene povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na navode prigovora, ovaj Sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

5. 1. Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u visini od 200,00 do 1.000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 200,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.

5. 2. Imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni.

5. 3. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu od 200,00 eura, dakle u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

5. 4. U odnosu na navode prigovora u kojima okrivljenik predlaže da mu se omogući rad za opće dobro, ističe se da je rad za opće dobro institut koji je uz zakonom propisane uvjete moguće primijeniti samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka. Dakle, u ovom stadiju postupka, prilikom odlučivanja o prigovoru okrivljenika podnesenim protiv pobijanog prekršajnog naloga, nema zakonske mogućnosti primjene ovog instituta.

6. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. prosinca 2024.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, Policijskoj postaji Varaždin, u 3 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.