REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
ZAGREB
Broj: Ppž-8729/2023
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. AP, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22 i 36/24), odlučujući o žalbi okr. AP, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Slunju, od 1. rujna 2023., broj: 30. Pp-1318/2023-11, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. AP, ukida prvostupanjska presuda te predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je okr. AP proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji je okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna 260,00 eura u koju kaznu je uračunato vrijeme uhićenja pa se novčana kazna umanjuje za 79,64 eura tako da je okrivljeniku ostalo za platiti 180,36 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 15 dana od primitka pravomoćne presude, te je odlučeno da je okrivljenik dužan naknaditi i trošak prekršajnog postupka od 40,00 eura.
2. Protiv te presude je okrivljenik putem braniteljice Tamare, Mušnjak Špišić, odvjetnice u Karlovcu, pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu odnosno, odnosno, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Rješavajući o žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22, dalje PZ), ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, što se osnovano ističe u žalbi.
4. Osnovano okr. AP pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da odlučne činjenice u vezi bitnih obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje se okrivljeniku stavlja na teret, nisu nesporno utvrđene. U žalbi se u bitnome ističe da su ispitani svjedoci potvrdili navode obrane okrivljenika budući da su izjavili da nije bilo nikakvog udaranja CP od strane okrivljenika, da su se okrivljenik i supruga svađali oko ključeva i da je bilo bacanja mobitela, a ne i novčanika i to u glavu supruge, kako se to okrivljeniku stavlja na teret. Navodi se da je nejasan zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik prvo novčanikom pogodio suprugu u glavu, a onda se opet taj novčanik našao u ruci okrivljenika kako bi ga bacio preko ograde te da je nebitno što je na temelju iskaza svjedoka koje je prihvatio istinitim utvrdio da se „mobitel vrtio po zraku“ i da je okrivljenik supruzi na silu istrgnuo iz ruku novčanik, jer se isto okrivljeniku niti ne stavlja na teret. Zbog iznesenog okrivljenik smatra da je pogrešno prvostupanjski sud samo na temelju iskaza svjedokinje CP, okrivljenikove supruge utvrdio njegovu krivnju, umjesto da je primjenom pravila „in dubio pro reo“ oslobodio okrivljenika optužbe.
4.1. Iz provedenog dokaznog postupka je vidljivo da okr. AP decidirano poriče prekršaj koji mu je stavljen na teret, dok je svjedokinja CP ispitana pred sudom izjavila da joj je okrivljenik „istrgnuo iz ruke mobitel i novčanik i bacio preko zgrade na livadu. Prije nego što je bacio novčanik, istim je bacio pogodio u obraz a nogom jače udario u stražnjicu.“, iz čega proizlazi da tereti okrivljenika za tjelesno nasilje, s time suočenje između okrivljenika i svjedokinje nije dalo rezultata (nije ocjenjeno njihovo ponašanje u vidu držanja tijela, promjene izgleda, geste i slično radi utvrđivanja uvjerljivosti iskaza, te su oboje ostali kod svojih iskaza). Nadalje, iz iskaza svjedoka DP, okrivljenikovog prijatelja proizlazi da su se okrivljenik i svjedokinja svađali oko ključeva vozila te da nije bilo fizičkog sukoba, a da je između njih stao zbog svađe, dok iz iskaza svjedoka VP povremenog okrivljenikovog zaposlenika, proizlazi da je vidio i čuo na dvorištu svađu između okrivljenika i svjedokinje te je vidio da se mobitel vrtio u zraku te odletio preko automobila i prema živici ili livadi, a nije vidio da bi itko ikoga udarao.
4.1.1. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku o krivnji temeljio na iskazu svjedokinje CP koji je prihvatio istinitim, s obzirom da je tijekom suočenja rekla da je zvala policiju zbog fizičkog napada okrivljenika te da je njen iskaz vjerodostojan jer je iskazivala okolnosno i identično kao na Zapisnik o ispitivanju svjedokinje pred policijom (zakonit dokaz). Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti činjenicu pozivanja policije od strane svjedokinje razlogom prihvaćanja kao istinitog njenog iskaza, jer ta činjenica sama za sebe nije dovoljan dokaz da bi okrivljenik počinio prekršaj za koji ga se tereti. Nadalje, okolnost što je svjedokinja CP iskazivala jednako kao i pred policijom, ne može biti dostatan razlog ocjene istinitosti njenog iskaza budući da je u konkretnom slučaju i okrivljenik iskazivao identično pred sudom kao i na Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika pred policijom, poričući prekršaj pa nije jasno zašto prvostupanjski sud smatra da bi iskaz svjedokinje, za razliku od iskaza okrivljenika, bio uvjerljiviji i vjerodostojniji, te isto može upućivati na arbitrarnost u postupanju suda. Ostali dio obrazloženja odluke o krivnji koji se odnosi na bacanje mobitela i trganje novčanika iz ruku svjedokinje, nije relevantan budući da se te radnje okrivljeniku niti ne stavljaju na teret. Isto tako, utvrđenje prvostupanjskog suda da je predmetne zgode došlo do svađe između okrivljenika i svjedokinje, a na temelju iskaza ispitanih svjedoka DP i VP, nije relevantno jer se niti radnja eventualnog psihičkog nasilja okrivljeniku optužbom ne stavlja na teret.
4.2. Slijedom iznesenih suprotstavljenih iskaza okrivljenika i svjedokinje, koje prvostupanjski sud nije otklonio niti suočenjem, po ocjeni ovog suda je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da se može zaključiti izvan svake razumne sumnje (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke) da je okr. AP počinio prekršaj za koji se tereti, zbog čega je okrivljenik u pravu da je činjenično stanje nepotpuno odnosno pogrešno utvrđeno.
4.3. Prvostupanjski sud mora biti svjestan da je za osuđujuću presudu potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj nasilja u obitelji odnosno da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti isključivo i samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, a u suprotnom treba primijeniti načelo in dubio pro reo. Navedeno načelo podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva. U smislu odredbe čl. 88. st. 1. PZ-a, dužnost je suda s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje okrivljeniku idu u korist, kao i one koje mu idu na štetu, a izostanak pažljive ocjene svih provedenih dokaza sukladno čl. 185. st. 7. PZ-a, ne može dovesti do pravilne i zakonite odluke.
4.4. Stoga po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.
5. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, sve radi potpunijeg i pravilnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
6. Zbog naprijed izloženih razloga, sukladno čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 12. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.
