- 1 -              Revd 4183/2023-2

Broj: Revd 4183/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. O., OIB … iz H. na S., kojeg zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnik u K., protiv tuženika E. Š., OIB … iz P., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-570/2023-3 od 11. svibnja 2023., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Pn-20/2020-32 od 9. siječnja 2023., na sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-570/2023-3 od 11. svibnja 2023., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Pn-20/2020-32 od 9. siječnja 2023.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanje koje glasi:

„primjena čl. 240. pozitivnog Zakona o obveznim odnosima, odnosno da li sklapanje sporazuma među parničnim stranama sastavljenog od strane punomoćnika tužitelja, kojim se stranke obvezuju zajednički utvrditi i potom u roku od 30 dana naknaditi eventualnu štetu koju je jedna (bilo koja ugovorna) strana počinila drugoj, predstavlja priznanje duga (slijedom čega i prekid zastare) od strane ovdje tuženika?“

Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tuženik navodi odluke ovoga suda broj Rev 3053/1999-2 od 23. siječnja 2002., Rev 199/2000-2 od 8. srpnja 2003., Rev 3053/1999-2 od 23. siječnja 2002., Rev x 1074/2010-2 od 6. ožujka 2012. i Rev 186/2010-2 od 7. rujna 2012.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Pitanje koje postavlja tuženik svodi se na činjeničnopravno pitanje jer zaključak o tome predstavlja li nešto priznanje duga ili ne ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga takvo pitanje nema onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u kojoj bi se povodom dopuštenog pitanja iznjedrilo pravno shvaćanje kojim  bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor. Stoga niti sudska praksa na koju se tuženik poziva nije od utjecaja pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 20. prosinca 2023.

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.