Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-377/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Ljiljane Banac, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Z. 7, [adresa], Savezna Republika Njemačka, zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Štenglu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-379/2022-6 od 16. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužitelja i tuženice uvažavaju se kao osnovane, ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-379/2022-6 od 16. siječnja 2023. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevima tužitelja i tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju ZŠ, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.369.077,70 eura1/10.315.315,91 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekućom od 30. rujna 2017. do isplate, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekućom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana."

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv navedene presude pravovremene žalbe izjavili su tužitelj i tuženica. Tužitelj pobija presudu suda prvog stupnja u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/9.1, 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtjeva i trošak žalbenog postupka.

2.1. Tuženica pobija presudu suda prvog stupnja samo u točki II. izreke kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka sadržajno ukazujući na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a kao i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se u pobijanom dijelu presuda suda prvog stupnja preinači i tuženici dosude zatraženi troškovi parničnog postupka kao i trošak sastava žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe su osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio kao i žalbene navode stranaka utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Međutim, osnovano u žalbi tužitelj ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s obzirom da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, a zbog toga je upitna i pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja te pravilna primjena materijalnog prava.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosu od 1.369.077,70 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na isti iznos tekućom od 30. rujna 2017.

7.1. Svoj zahtjev za isplatom tužitelj temelji na činjeničnim navodima da je kao ovrhovoditelj protiv ovršenika Multiprint d.d. u stečaju, Zagreb vodio ovršni postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim borjem Ovr-1857/04 i to ovrhom na nekretnini ovršenika koju u naravi čini poslovni prostor u pogonskom objektu površine 987,80 m2 u zgradi sagrađenoj na zemljišnoknjižnim česticama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a sve to temeljem Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 10. ožujka 1997. kojim je i zasnovano založno pravo na predmetnoj nekretnini. Nadalje navodi da je u istom ovršnom postupku on kao ovrhovoditelj i kupac kupio predmetnu nekretninu i to za iznos od 3.710,575,47 kuna te je 27. rujna 2007. doneseno i rješenje o dosudi iste nekretnine, na temelju kojega je on uplatio iznos kupovnine određeni istim rješenje. Nakon što je rješenje o dosudi nekretnine tužitelju postalo pravomoćno, isti sud je 31. svibnja 2013. donio rješenje kojim je obustavio predmetni ovršni postupak i ukinuo sve provedene ovršne radnje s obrazloženjem da je zemljišnoknjižni sud pravomoćnim rješenjem posl. br. Z-53343/11 od 19. veljače 2013,. odbio provesti upis zabilježbe ovrhe nakon što mu je rješenje o ovrsi od 21. veljače 2005. dostavljeno radi upisa zabilježbe ovrhe.

7.2. Uslijed ukidanja pravomoćnog rješenje o ovrsi i pravomoćnog rješenja o dosudi i to zbog propusta u utvrđivanju procesnih pretpostavki za vođenje postupka, tužitelj smatra da je povrijeđeno njegovo pravo vlasništva i to u vidu legitimnog očekivanja stjecanja prava vlasništva kao oblika imovine koje je zaštićeno kako Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine” broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14., u daljnjem tekstu: Ustav RH ) tako i čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija), zbog čega tužbenim zahtjevom i potražuje razliku između iznosa kupovnine koju je uplatio u ovršnom postupku i iznosa za koliko je sličan poslovni prostor na istoj lokaciji prodan.

8. Sud prvog stupnja u pobijanoj presudi, odlučujući o tužbenom zahtjevu, kao jedinu odlučnu činjenicu utvrđuje da je tužitelj pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva u odnosu na spornu nekretninu, ali da je sa svojim zahtjevom pravomoćno odbijen zbog čega mu nedostatak vlasničke legitimacije niti ne daje pravo na isplatu razlike vrijednosti predmetne nekretnine zbog čega i odbije tužbeni zahtjev tužitelja dok o troškovima parničnog postupka odlučuje primjenom čl. 154. st. 4. ZPP-a.

9. Osnovano u žalbi tužitelj ukazuje da je sud prvog stupnja pobijanu odluku donio uzimajući u obzir pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u užem smislu riječi na način kako je isti definiran čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06. , 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12. i 152/14., 81/15. i 94/17. u daljnjem tekstu: ZV), a da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev u pogledu toga da tužitelj tužbom zapravo potražuje isplatu zbog povrede legitimnog očekivanja stjecanja prava vlasništva, a do čega je došlo zbog propusta u radu nadležnih tijela javne vlasti, odnosno konkretno ovršnog suda.

10. Pravo vlasništva zajamčeno je čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, dok je čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju određeno da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva, te da se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Iz sadržaja naprijed citirane odredbe vidljivo je da niti Konvencija, kao niti Protokol uz Konvenciju koji čini njezin sastavni dio ne definiraju što se smatra vlasništvo, već je taj pojam svoje određenje dobio kroz brojne odluke Europskog suda za ljudska prava. Tako objekt zaštite prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju mogu biti: ekonomski interesi vezani uz poslovanje tvrtke, intelektualno vlasništvo, potraživanja i dugovi, budući prihodi, legitimno očekivanje i sl. Dakle, čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju pojam vlasništva definira na bitno drugačiji način od domaćeg zakonodavstva, pa tako u određenim okolnostima i „legitimno očekivanje“ stjecanja imovine također može uživati zaštitu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju .

10.1. Da bi neko očekivanje bilo legitimno ono mora biti razumno i utemeljeno na zakonu, pa stoga očekivanje koje nije razumno nije niti legitimno i ne podliježe zaštiti. U ocjeni podliježe li neko legitimno očekivanje zaštiti ili ne, potrebno je odmjeriti i interes pojedinca koji tu zaštitu traži i javni interes koji može biti povrijeđen donošenjem odluke u korist pojedinca iz čega proizlazi da će se privatni interes štititi samo kada se u konkretnom slučaju utvrdi njegova prednost pred javnim interesom.

10.2. Takvo legitimno očekivanje mora biti povezano s vlasničkim interesom za koji postoji dostatna pravna osnova u nacionalnom pravu, odnosno legitimno očekivanje može se temeljiti na razumno opravdanom pozivanju na pravni akt koji ima čvrstu osnovu i koji se odnosi na prava vlasništva.

11. Iako tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da mu je odlukom nadležnog tijela povrijeđeno legitimno očekivanje stjecanja prava vlasništva a koje predstavlja imovinu u širem konvencijskom smislu, sud prvog stupnja o njegovom tužbenom zahtjevu odlučuje u smislu odredbe čl. 30. ZV-a, odnosno da tužitelj nije vlasnik nekretnine i da stoga niti ne može postavljati nikakve zahtjeve u odnosu na istu nekretninu, zbog čega osnovano u žalbi tužitelj ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s obzirom da pobijana presuda nema nikakvih razloga u pogledu odlučne činjenice, odnosno da li zahtjev tužitelja predstavlja legitimno očekivanje u smislu čl. 1. Protokola 1.

12. Zbog ovako počinjene bitne povede, i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno a zbog čega se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

13. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će dati jasne razloge da li zahtjev tužitelja može predstavljati njegovo legitimno očekivanje koje je zaštićeno čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, pa potom ako utvrdi da takav zahtjev tužitelja predstavlja legitimno očekivanje, potrebno je da utvrdi da li je ili nije došlo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. te provesti test razmjernosti i utvrditi da li je miješenje u nečije legitimno očekivanje bilo utemeljeno na zakonu tj. propisu takve kvalitete koju predviđa Konvencija, je li miješanje bilo u javnom interesu, te je li bilo razmjerno, odnosno da li je postignuta ravnoteža između interesa pojedinca i zajednice.

14. Ukoliko sud prvog stupnja nakon utvrđenja svega navedenog zaključi da je postojalo legitimno očekivanje tužitelja i da je miješanje države dovelo do povrede prava na mirno uživanje vlasništva, provest će i druge predložene dokaze te potom ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

15. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari bilo je nužno uvažiti kako žalbu tužitelja ali i tuženika te ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka, s obzirom da konačna odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari.

16. Uzimajući u obzir sve navedeno, valjalo je primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučiti kao točki I. izreke.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka tužitelj i tuženice temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a zbog čega je i odlučeno kao u točki II. izreke.

Osijek, 12. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac