Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2414/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koga zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik iz [adresa] protiv tuženika MH, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] koga zastupa punomoćnik Ivan Dragičević, odvjetnik iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-4/2023-35, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-4/2023-35 od 15. travnja 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik UH je tužitelju FH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužan isplatiti s osnova nematerijalne štete iznos od 3.981,68 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi u smislu članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se dobije za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena tekućim od dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku MH da ispravi neistinite navode iznesene na svom facebook profilu u roku od mjesec dana te da objavi pravomoćnu presudu donesenu u ovom predmetu o svom trošku u cijelosti bez komentara u roku od mjesec dana od pravomoćnosti presude na svom facebook profilu."

II Nalaže se tužitelju FH, OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku MH, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.900,00 eura u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tuženik se kao s neosnovanim odbija.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Suprotno žalbenom stajalištu tužitelja, ovaj je sud utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a.

4.1. Nadalje, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi koja sadrži sve bitne elemente, na osnovu sveobuhvatne ocjene svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl.8.ZPP-a svoje stajalište obrazložio jasnim i neproturječnim razlozima koji svoje uporište imaju u sadržaju provedenog dokaznog postupka, pa nije ostvaren žalbeni razlog relativno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj žalbenim navodima.

4.2. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. (u vezi čl. 219. st. 1.) ZPP-a, jer prema odredbi čl. 220. ZPP-a, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (st. 1.), pa utoliko sud prvog stupnja ne čini bitni povredu postupka kada nije analizirao iskaze tijekom postupka saslušanih svjedoka u dijelu koji iznose vlastite interpretacije sporne objave, a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (st. 2.).

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale objavom tuženika na svom facebook profilu neprovjerenih, uvredljivih i netočnih informacija kojima su teško i trajno povrijeđeni dostojanstvo, ugled i čast tužitelja i kojima je tužitelj u privatnom i poslovnom životu izazvano niz neugodnosti, čime mu je nanesena velika neimovinska šteta u vidu povreda prava osobnosti zbog čega potražuje novčanu naknadu u iznosu od 3.981,68 EUR-a.

6. U ovoj fazi postupka između stranka nije bila sporna činjenica da je tuženik na svom facebook profilu objavio izjavu slijedećeg sadržaja:

"Tebi, o gluposti ljudska, udaram himnu .. davnih dana rekao je V u nekom svom drugom kontekstu. Ali da je glupost progresivna i da nas sve više i sve nemilosrdnije napada, okružuje i razara dokazao je VH (vlasnik portala www.[adresa]) koji je jedan veliki kršćanski blagdan, blagdan mira i ljubavi iskoristio za najprizemniji i najkukavičkiji obračun – obračun sa ženom, vrijednom i poštenom ženom, majkom, ženom koja ima muda i volju razvlačiti se po požeškoj političkoj kaljuzi – EH ([adresa]). Ne znam kojim bih riječima opisao taj podmukli čin? Je li to napisala gnjida, smrad, smeće, ološ, govno, kakvu uopće ljudsku karakteristiku moraš imati da tako postupiš? Na najprizemniji način zloupotrijebiti privatni telefonski razgovor, brojati krvna zrnca, stavljati riječi u izmišljeni kontekst, raspraviti mržnju, netoleranciju. selektivno brisati komentare, uklanjati gotovo sve negativne komentare o autoru i samom članku, a potencirati mrziteljske i huškačke … Strašno, prestrašno… o kakvom moralnom i podmuklom čovjeku je riječ, u prvom redu iskusio sam sam. Uoči lokalnih izbora primio je novac (on ili njegov medij sasvim je svejedno) za objavu članka u kojem će me blatiti i iznositi neistine o meni. I više puta mi je naglasio kako je to naručio i platio "moj prijatelj BH". Možda je to doduše bio nekakav "reket" koji ja nisam razumio? Ako mi netko govorio cijelo vrijeme kako je netko platio da bi me blatio i naudio možda očekuje da ja ponudim isto toliko da on to ne objavi? Tako VH i slični zamišljaju medije – platite me i pisat ću što god želite. Tako na žalost danas funkcioniraju lokalni mediji (većina medija da budemo precizni). Čast, moral i etika su uglavnom nepoznanice. Javno mijenje nam stvaraju mediji u vlasništvu raznih profitera, poreznih dužnika, kriminalaca, kokošara. Ljudi bez ikakve formalne naobrazbe, needucirani ljudi, ljudi koji nemaju nikakvih svetinja, pokvareni do srži koji će za novac dati guzice i napisati što god želite o kome god želite. Jučer sam tema za gaženje i razvlačenje po blatu bio ja, prije mene to su bili M i U, danas je F, a već sutra će biti netko od onih koji se danas cerekaju na ovakve članke i koji "širokom rukom" dijele lovu poreznih obveznika i hrane taj ili neki drugi sličan podmukli tumor jer ne shvaćaju da kada jednom plate nečiju nečasnu i podmuklu aktivnosti, cijena samo raste, a onog trenutka kad ne budu spremni ili mogli platiti već se naći neki "nečastan kontekst" u kom će završiti."

6.1. Isto tako između stranaka nije bila sporna ni činjenica da je tužitelj na svom novinskom portalu www.[adresa] dana 28. prosinca 2017. objavio članak pod naslovom "Evanđelje po Pekčecu" u kojem je doslovno prenio tuženikovu objavu s njegovog privatnog facebook profila te istu komentirao.

6.2. Sporno je, međutim, u postupku raspraviti i utvrditi je li tuženik postupao u svojim objavama i polemikama s tužiteljem prema standardnim uzusima slobode izražavanja mišljenja što su regule građanskih sloboda u građanskom društvu.

7. Naime, tuženik osporava pravo tužitelja potraživati od tuženika neimovinsku štetu pozivom na primjenu odredbe članka 19. u svezi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) zbog povrede prava osobnosti budući da je on sam spornu objavu s privatnog facebook profila tuženika učinio javno dostupnom široj javnosti, pri čemu je u svakom slučaju tuženikova dužnost kao političara i vijećnika reagirati na negativni izričaj tužitelja u objavama na 034 portalu od 23. prosinca 2017.

8. Polazeći od neprijepornih činjenica, analizom sadržaja teksta kojeg je tuženik nesporno objavio na svom facebook profilu, sud nalazi da tuženik tim dijelom toga teksta nije niti vrijeđao niti omalovažavao tužitelja. Naime, tuženik je iznio svoje mišljenje i svoj stav o članku koji je na portalu tužitelja bio napisan, a vezan je za osobu EH, vijećnicu i lokalnu političarku u [adresa]. Upitnom rečenicom tuženik se zapitao kakva osoba mora biti onaj tko je napisao takav sadržaj o EH. Iako je tuženik tom upitnom rečenicom koristio neprimjerene riječi sud ne nalazi da se tako neprimjerene riječi odnose na tužitelja. Nadalje, u dijelu tog teksta tuženik spominje indirektno VH i pita se o kakvom amoralnom i podmuklom čovjeku je riječ te sud nalazi da su te riječi vrijednosni sud tuženika o tužitelju. Nadalje, sud nalazi da je tuženik u dijelu tog teksta dao svoje mišljenje o radu VH kao novinara i vlasnika portala i sud ne nalazi da je sadržaj tog dijela teksta neistinit, uvredljiv i da može naškoditi časti i ugledu tužitelja.

8.1. No, ključno je u postupku, prema ocjeni prvostupanjskog suda, činjenica da je svoj stav o tužitelju tuženik iznio u zaoštrenoj retoričkoj formi koja može povrijediti tužitelja, ali bi se kao medijski profesionalac trebao znati nositi s mišljenjem čitalačke publike o svom radu, čak i kad je ono izrazito negativno. Osim toga od te facebook objave koja je ograničena brojem tuženikovih pratitelja upravo je tužitelj napravio javnu, svima dostupnu.

9. Navedena utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj žalbeni sud jer su zasnovani na valjanoj ocjeni izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. U konkretnom slučaju riječ je o materijalno pravnom pitanju jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke odštetne odgovornosti tuženika u primjeni odredbe čl. 19. st. 1. mjerodavnog ZOO-a, prema kojoj svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom što ujedno predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo tužitelja što je u isto vrijeme i konvencijsko pravo (odredba članka 8. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine-Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10: dalje Konvencija).

10.1. Nasuprot ovom pravu tužitelja stoji i pravo tuženika na slobodu izražavanja kojemu jamče odredbe članka 38. stavak 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), i odredba članka 10. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ta prava tuženika nisu bez ograničenja već su podvrgnuta ograničenjima koja su nužna, među ostalim i radi zaštite ugleda i prava drugih osoba, a u konkretnom je slučaju ograničeno općom zabranom uzdržavanja od postupaka kojim se može drugom prouzročiti šteta

11. Naime, pravo na slobodu izražavanja koja se smatra jednim od stupova demokratskog društva te jednim od važnijih preduvjeta za osiguranje zaštite drugih ljudskih prava i sloboda (zahtjev br. 5493/72 Handyside protiv Ujedinjene Kraljevine) sadržano je i u Ustavu Republike Hrvatske, koji u članku 38. stavku 2. obuhvaća osobito: slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa, slobodu osnivanja svih ustanova priopćavanja, koja se može ograničiti temeljem članka 16. stavka 1. samo ako je ograničenje propisano zakonom, i to radi zaštite slobode i prava drugih ljudi te pravnog poretka, javnog morala i zdravlja.

11.2. Dio unutarnje pravnog poretka Republike Hrvatske jest i citirana Konvencija koja u članku 10. stavku 1. jamči slobodu izražavanja kao jedan od glavnih temelja demokratskog društva i osnovni uvjet za njegov napredak, kao i samoispunjenje svakog pojedinca. U stavku 2. ona se odnosi na samo na „informacije“ ili „ ideje“ koja su dobronamjerne ili se smatraju neuvredljivim ili ravnodušnim, nego i one koje vrijeđaju, zaprepašćuju ili uznemiruju: takvi su zahtjevi pluralizma, tolerancije i širokoumnosti bez kojih nema „demokratskog društva“ (Rujak protiv Hrvatske). No, samo i jedino uvredljive izjave kojima je jedini cilj vrijeđanje mogu biti izvan zaštite slobode izražavanja.

12. I prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sporni navodi sadržani u objavi tuženika mogu predstavljaju u svojoj osnovi uvredu, jer se pred drugima dovodi u pitanje moralnost, ljudskog i profesionalna etika u radu tužitelja kroz njegovo iznošenje vlastitih stavova i kritika postupanje tužitelja u javnom prostoru. No, kao što načelo slobode medija pretpostavlja da bez pristranosti i prijetnji izvještavaju o događajima, pa i uz vlastiti kritički osvrt, jednako tako valja braniti i pravo svakog građanina da o kvaliteti medijskog izvještavanja i komentiranja izražava svoje mišljenje koji ponekad može balansirati na rubu uvredljivost.

12.1.Naime, tuženik u svom odgovoru na tužbu i tijekom saslušanja između ostalog ukazuje na ustavno pravo kao političara i gradskog vijećnika te građanina da izrazi svoje mišljenje, iznoseći vrijednosni sud i osobni stav prema postupcima tužitelja kojim svojim javnim objavama putem novinskog portala izaziva medijsku pozornost pa stoga i ne uživa zaštitu profesionalnog digniteta polemike, pa čak i ako se radi o za tužitelja uvredljivim navodima.

13. S druge strane upravo je tužitelj svojom objavom na novinskom portalu 034 učinio javnim i svima dostupnim sadržaj objave tuženika na vlastitom facebook profilu, koja ja bila dostupna ograničenom krugu tuženikovim pratitelja, te tako manje- više intimniju zaoštrenu retoričku formu obznanio javnosti.

14. Ovo tim prije kada se ima u vidu i tijekom postupka neprijeporna činjenica da je o samom radu tuženika ali i njegovoj osobnosti i sam tužitelj izvještavao ne štedeći pri tom tuženika u smislu političke korektnosti ali i njegovih moralnih vrijednosti, o čemu svjedoče dostavljene objave na portalu tužitelja i navodi saslušanog tuženika pri čemu tužitelj iako uredno pozivan nije pristupio sudu radi davanja vlastitog iskaza. Naime, to što je tužitelj predložio na okolnost nastanka štete provesti dokaz medicinskog vještačenje može biti od utjecaja tek za visinu eventualno nastale štete navedenom objavom, koja je prenesena na novinski portal u vlasništvu tužitelja ali ne i za pitanje tuženikove odštetne odgovornosti.

15. Stoga i ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju objava tuženika koja je bila namijenjena uskom krugu ljudi putem njegovog facebook profila, prenesena i učinjena dostupnom javnosti upravo radnjom tužitelja, zapravo uživa zaštitu prema članka 10. Konvencije. Ovo posebno uvažavajući u postupku nedvojbeno utvrđenu činjenicu da je tuženika na spornu objavu na vlastitom facebook profilu ponukalo prije svega pisanje tužitelja o vijećnici grada [adresa] EH, za koju je tuženik zapravo smatrao moralnom dužnosti stati u njenu obranu. Pri tome sam izričaj, ali i navodi u kojima se ilustracije radi spominju imena nekih sugrađana nisu bili usmjereni na izrugivanje zbog tuženikove mane u govoru, već kako potvrđuje i saslušani svjedok E na način na koji tužitelj kao osoba koja je dugo godina živjela u inozemstvu izgovara pojedina prezimena osoba s našeg podneblja, pa su utoliko u tom pravcu neosnovni navodi žalbe.

16. U navedenim okolnostima, po ocjeni ovog suda, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalnog pravo kada je odbio zahtjev tužitelja jer navedeni napisi nemaju obilježja odštetne odgovornosti u smislu priznanja tužitelju pravične novčane naknade za povredu ugleda i časti u smislu članka 1100. ZOO-a niti se u konkretnom slučaju radi o neistinitim navodima koji predstavljaju vlastiti kritički osvrt tuženika pa nije bilo mjesta posezanju za ispravak netočnih navoda.

17. Slijedom naprijed iznesenog, kako nisu ostvareni navodi žalbe, te kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a , žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

U Splitu, 12. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica