Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-101/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Nade Sambol kao predsjednice vijeća, sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Jarmilke Kučera-Slivar kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srečku Posavecu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Klinika za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević iz Zagreba, Mirogojska cesta br. 8, OIB:47767714195, zastupane po ravnateljici prof. dr. sc. VV dr. med. koju zastupa punomoćnica OV i CV, dipl. iur. kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7845/2021-27 od 18. srpnja 2024., na temelju odredbe članka 44. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7845/2021-27 od 18. srpnja 2024. pod točkom I/ i III/ izreke.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom je odlučeno kako slijedi:

“I/ Nalaže se tuženiku Klinika za infektivne bolesti „dr. Fran Mihaljević“, Zagreb, Mirogojska cesta 8, OIB:47767714195, isplatiti tužiteljici LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], razliku plaće u ukupnoj bruto svoti od 1.923,03 € (=14.489,07 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na svotu od:

-156,12 € (=1.176,31 kn) od 11.ožujka 2016.godine,

-159,28 € (=1.200,06 kn) od 12.travnja 2016.godine,

-161,66 € (=1.218,02 kn) od 11.svibnja 2016.godine,

-156,01 € (=1.175,46 kn) od 11.lipnja 2016.godine,

-162,44 € (=1.223,93 kn) od 09.srpnja 2016.godine,

-159,40 € (=1.201,00 kn) od 10.kolovoza 2016.godine,

-151,35 € (=1.140,33 kn) od 10.rujna 2016.godine,

-171,34 € (=1.290,99 kn) od 08.listopada 2016.godine,

-177,40 € (=1.336,60 kn) od 10.studenog 2016.godine,

-165,65 € (=1.248,06 kn) od 10.prosinca 2016.godine,

-176,02 € (=1.326,22 kn) od 11.siječnja 2017.godine,

-126,36 € (=952,09 kn) od 10.veljače 2017.godine,

pa do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1.siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 100,49 € (=757,11 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11.veljače 2016.godine pa do isplate, te u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.765,45 € uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 18.srpnja 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 18.srpnja 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine.“

2. Protiv citirane presude se pravovremeno i dopuštenom žalbom žali tuženik. Navodi da se žali iz svih zakonskih razloga odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti presudu te odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženiku dosuditi parnične troškove ili ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavak 1. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Posebno nije počinjena povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik kao žalitelj jer je presuda o odlučnim činjenicama jasna i razumljiva, ima valjane razloge, utemeljene je na ponuđenim i izvedenim dokazima i može se ispitati.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da tužiteljica u tužbi podnesenoj 18.veljače 2021. navodi da je zaposlena kod tuženika kao poslodavca koji predstavlja javnu službu te da je tuženik od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. plaću obračunao po osnovici od 5.108,84 kuna umjesto po osnovici od 5.415,37 kuna sukladno članku III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26.listopada 2011. prema kojem je određeno da će osnovica iznositi 5.415,37 kuna pa od tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.023,52 € sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačno naznačene mjesečne iznose,

-da tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev, stavlja prigovor zastare, ne spori sklapanje Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama 23.studenog 2006. i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama 13.svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama 26.listopada 2011., no osporava pravnu valjanost pravnih izvora, a prije svega Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26.listopada 2011. u smislu da bi osnovica za obračun plaća bio iznos od 5.415,37 kuna, da isti nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pa predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev,

-da nije sporno da je tužiteljica zaposlenik tuženika i da je istoj od siječnja 2016. do siječnja 2017. tuženik obračunao i isplatio plaću po osnovici od 5.108,84 kuna,

-da je djelomično osnovan prigovor zastare za najstarije potraživanje koje dospijeva 11.veljače 2016. jer je tužba podnesena 18.veljače 2021., izvan zastarnog roka od pet godina iz članka 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17., 98/19, dalje: ZR) pa je u zastari potraživanje u iznosu od 100,49 € koje se odnosi na siječanj 2016.,

-da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 23.studenog 2006. sklopili Sporazum o osnovici plaća i ugovorili povećanje osnovice za 6% u 2007., 2008. i 2009., a da je Dodatkom Sporazumu od 13.svibnja 2009. zamrznuta osnovica za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kuna bruto te člankom III utvrdili način povrata osnovice na iznos od 5.415,37 kuna, da je Arbitraža 7.prosinca 2011. donijela odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća, da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat javnih službi potpisali Izmjene od 26.listopada 2011. i donijeli 28.prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaća za javne službe te su to važeći dokumenti temeljem kojih se ima isplatiti plaća temeljem donesenih akata i primjenom članka 192. i 199. ZR-a i da tužiteljici pripada pravo na isplatu plaće primjenom osnovice od 5.415,37 kuna bruto u utuženom razdoblju, u visini koja među strankama nije sporna.

7. Neosnovano tuženik pobija utvrđenja prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.listopada 2011. te one prihvaćene u formi Arbitražne odluke imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj 39/09. i 124/09.) na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi te odredbom članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora kojim je ugovorena primjena Dodatka Sporazumu sa svim njegovim izmjenama i dopunama. U prilog tom zaključku prvostupanjskog suda govori i činjenica da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28.prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu kojim su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članka III. istih Izmjena ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016. Posebno i bez uspjeha tuženik prigovara da se radi o ništetnom ugovor jer niti jedan od potpisnika koji je sudjelovao u sklapanju TKU i parafirao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, nije u zakonom predviđenom postupku osporio valjanost TKU, a niti Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu.

8. Na utvrđeno činjenično stanje je materijalno pravo iz članka 9. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR) prema kojem je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika povoljnije pravo pa kako je Izmjena Dodatka Sporazumu trajala do 26.siječnja 2017. koja predstavlja za radnika povoljnije pravo, tužiteljici pripada pravo na traženu isplatu razlike plaće pa žalba nije osnovana niti iz ovog žalbenog razloga te se pobijana presuda potvrđuje pod točkom I/ izreke.

9. Odluka o parničnim troškovima je donesena pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a kada je tužiteljici dosuđen parnični trošak koji je bio potreban i nužan, jer radi odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi. Iz navedenih razloga se potvrđuje rješenje pod točkom III/ izreke presude u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen trošak parničnog postupka.

10. Iz naprijed iznesenih razloga je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrđena pobijana presuda, kao u izreci.

Bjelovar, 12. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Nada Sambol