Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-94/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Nade Sambol kao predsjednice vijeća, sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Jarmilke Kučera-Slivar kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavku Milardoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, OIB:52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci (P-DO-56/22), radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr- 177/2022-9 od 24. srpnja 2024., na temelju odredbe članka 44. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-177/2022-9 od 24. srpnja 2024.

II. Trošak žalbenog postupka se tuženiku ne dosuđuje.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom je odlučeno kako slijedi:

“I. Tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo financija (OIB:52634238587), dužan je tužitelju PD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime razlike plaće za razdoblje od 1.rujna 2019. do 30.travnja 2020. isplatiti bruto iznos od 1.894,23 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 5.listopada 2019. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, koja teče:

-na iznos od 270,60 EUR-a počev od 5.10.2019. do isplate,

-na iznos od 270,60 EUR-a počev od 5.11.2019. do isplate,

-na iznos od 270,60 EUR-a počev od 5.12.2019. do isplate,

-na iznos od 270,60 EUR-a počev od 5.01.2020. do isplate,

-na iznos od 270,60 EUR-a počev od 5.02.2020. do isplate,

-na iznos od 270,60 EUR-a počev od 5.03.2020. do isplate,

-na iznos od 270,60 EUR-a počev od 5.04.2020. do isplate,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II. Tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo financija (OIB:52634238587), dužan je tužitelju PD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 700,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 24.srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.“

2. Protiv citirane presude se pravovremeno i dopuštenom žalbom žali tuženik. Navodi da se žali iz svih zakonskih razloga, dakle zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti presudu te odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženiku dosuditi parnične troškove ili ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 225,00 €.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka članka 365. stavak 1. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženik u žalbi ne ističe niti jednu od povreda odredaba parničnog postupka.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da tužitelj u tužbi podnesenoj 29.travnja 2022. navodi da je do 9.prosinca 2011. obavljao poslove Višeg gospodarskog inspektora u Odjelu za nadzor u području robe i usluga, da je rješenjem o udaljenju iz službe od 5.prosinca 2011. udaljen iz državne službe sa danom 9.prosinca 2011. do okončanja kaznenog postupka te da je tužitelju za to vrijeme pripadalo pravo na 80% isplaćene plaće u studenom 2011. počevši od 9.prosinca 2011., mjesečno s naslova naknade plaće za vrijeme udaljenja, da je vođen kazneni postupak koji je pravomoćno dovršen presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž Us-65/2019-4 od 22.kolovoza 2019.kojom je odbijena optužba protiv tužitelja, a kojoj je prethodila oslobađajuća presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-Us-4/2019 od 27.travnja 2019.,

-da tužitelj tvrdi da je odmah po okončanju postupka sa danom 22.kolovoza 2019. trebao biti raspoređen u službi i vraćen na rad, ali da je sve do 1.travnja 2020. ostao neraspoređen i nije bio vraćen na rad te je kroz to vrijeme bila isplaćivana plaća u visini 80% plaće iz rujna 2019. pa kako mu je u razdoblju od rujna 2019. do travnja 2020. isplaćivana manja plaća za 20% punih sedam mjeseci da nije isplaćen pripadajući iznos plaće od najmanje 2.038,87 kuna mjesečno bruto pa potražuje po tom osnovu iznos od 14.272,09 kuna bruto,

-da se tuženik prije podnošenja tužbe obratio tuženiku radi mirnog rješenja predmeta spora 16.rujna 2021. na koji se tuženik očitovao 26.prosinca 2021. odbijanjem prijedloga tužitelja za mirno rješenje predmeta spora,

-da tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, navođenjem da tužitelj zahtijeva povrat obustavljenog dijela plaće za vremenski period od 1.rujna 2019. do 1.travnja 2020., do okončanja kaznenog postupka koji je vođen do povrata na rad,

-da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž Us-65/2019 od 22.kolovoza 2019. odbijena optužba protiv tužitelja zbog zastare kaznenog progona koju presudu da je Ministarstvo financija zaprimilo 27.rujna 2019.

-da je tužitelj zahtjevom od 4.listopada 2019. zatražio premještaj u Državni inspektorat, Područni ured Rijeka, navođenjem okolnosti da je ponovnim ustrojavanjem Državnog inspektorata (Zakon o Državnom inspektoratu NN broj 115/18) te da nema rješenje o rasporedu u Ministarstvu financija,

-da je prema Sporazumu Ministarstvo financija uputilo Državnom inspektoratu Sporazum o premještaju službenika PD s danom 1.studenoga 2019., na koji je Državni inspektorat odgovorio da navedeno tijelo nema interesa za zapošljavanjem imenovanog, a što je Ministarstvo financija primilo 5.studenog 2019.,

-da je tužitelj Rješenjem Ministarstva financija Klasa: UP/I-112-02/20-01/4, Urbroj:513- 03-01-20-1 od 12-ožujka 2020. sa 1.travnja 2020. raspoređen na radno mjesto višeg upravnog savjetnika za utvrđivanje poreza i doprinosa na dobit i dohodak u Poreznoj upravi, Područni ured Rijeka, Ispostava Opatija,

-da nije sporno da prema odredbi članka 114. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine broj 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19., 98/19., dalje: ZDS) državnom službeniku za vrijeme udaljenja iz službe pripada naknada plaće u visini 60%, a ako uzdržava obitelj 80% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe, a puna plaća pripada od vraćanja u službu dok se obustavljeni dio plaće do pune plaće vraća ako službenički sud uvaži žalbu službenika protiv rješenja o udaljenju iz službe ili ako je pravomoćnim rješenjem obustavljen kazneni postupak, odnosno postupak zbog teške povrede službene dužnosti, osim zbog zastare vođenja postupka,

-da je predmet spora zahtjev za povrat obustavljenog dijela plaće za vrijeme udaljenja za vremenski period od 1.rujna 2019. do 1.travnja 2020. nakon okončanja kaznenog postupka jer nije raspoređen u službu do 1.travnja 2020.,

-da je visina tužbenog zahtjeva postavljena sukladno izračunu stručne službe tuženika,

-da je prema odredbi članka 10. i članka 11. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave (Narodne novine broj 148/13) od 1.siječnja 2014. propisano da danom njegovog stupanja na snagu prestaje s radom Državni inspektorat te da poslove Državnog inspektorata u okviru djelokruga utvrđenog Zakonom o preuzimanju Ministarstvo financija, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo turizma, Ministarstvo financija preuzelo s danom 1.siječnja 2014. tužitelja kao službenika Državnog inspektorata u svojstvu službenika udaljenog iz službe,

-da prema odredbi članka 95. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 121/17., 98/19, 15/22. i 64/23., u daljnjem tekstu: ZR) radnik za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom ili drugim propisom kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu ima pravo na naknadu plaće.

7. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud prihvaća tužbu i tužbeni zahtjev te nalaže isplatu utuženog iznosa primjenom odredbe članka 95. ZR-a i članka 114. ZDS-a jer tužitelju kao službeniku Ministarstva financija nakon pravomoćno dovršenog kaznenog postupka pripada pravo na punu plaću, dakle i manje isplaćeni iznosi od pravomoćno dovršenog kaznenog postupka do povratka u službu.

8. Pravilno i potpuno je utvrđeno činjenično stanje na koje je materijalno pravo iz odredbe članka 95. ZR-a i članka 114. ZDS-a pravilno primijenjeno jer je tužitelj bio službenik Ministarstva financija i po okončanju kaznenog postupka je trebao biti vraćen u službu i primati punu plaću. Činjenica da su vođeni pregovori oko premještaja tužitelje ne utječe na pravo na isplatu pune plaće od stjecanja uvjeta za vraćanje u službu, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Budući je tužitelj vraćen u službu prema rješenju na radno mjesto za koje mu pripada plaća na temelju koeficijenta 1,697, a ne prema koeficijentu 1.571 na temelju kojeg je tuženik dostavio sudu izračun manje isplaćenog u utuženom razdoblju (list 43 spisa), pravilno je prvostupanjski sud bez provođenja vještačenja prihvatio visinu tužbenog zahtjeva prema postavljenom od strane tužitelja na glavnoj raspravi u iznosu od 1.894,23 € i mjesečnim iznosima od po 270,60 € (list 53 spisa). Ovo stoga što je tuženik na ročištu za glavnu raspravu održanom 12.ožujka 2024. pojasnio da je prema radnom mjestu na koje je raspoređen tužitelj koeficijent 1.697 i da je prema tome izračun i visina zahtjeva točna kao je tužitelj postavio zahtjev na tom ročištu, a podneskom od 11. travnja 2024. se i očitovao da nema potrebe za provođenjem knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik dakle sada u žalbi bez osnova prigovara visini tužbenog zahtjeva jer je postavljeni zahtjev prema koeficijentu koji pripada tužitelju prihvatio kao točan. 9. Odluka o parničnim troškovima je donesena pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a kada je tužitelju dosuđen parnični trošak koji je bio potreban i nužan.

10. Tuženiku koji sa žalbom nije uspio se trošak žalbenog postupka ne dosuđuje primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP-a.

11. Iz naprijed iznesenih razloga je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrđena pobijana presuda, kao u izreci.

Bjelovar, 12. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Nada Sambol