- 1 -              Revd 4160/2023-2

Broj: Revd 4160/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja,  Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M., OIB … iz R., kojeg zastupa punomoćnica I. G., odvjetnica u R., protiv tuženika A. b. d.d., OIB … , Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. & P., u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1202/2022-2 od 13. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2561/2019-37 od 7. listopada 2022., u sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,

r i j e š i o j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1202/2022-2 od 13. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2561/2019-37 od 7. listopada 2022.

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

„1.Uživa li status potrošača tužitelj koji je kao fizička osoba sklopio stambeni kredit dijelom za kupnju dvoetažnog stana, a dijelom za refinanciranje ranije podignutog kredita, a kad se uzme u obzir da je namjera i svrha kupovine jedne etaže bila za poslovne potrebe odvjetničkog društva, a druge etaže dijelom za stanovanje, a dijelom za iznajmljivanje, a tužitelj nikada nije iznajmljivao, već je jednom dvije do tri godine tu etažu  isti koristio za stanovanje, a ostalo vrijeme za poslovne potrebe?

2. Ako je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđivanja ništetnosti, mora li sud nakon što je utvrdio da tužitelj nije potrošač i da isti ne uživa zaštitu po Zakonu o zaštiti potrošača i Zakonu o potrošačkom kreditiranju , ispitati postojanje razloga ništetnosti spornih ugovornih odredbi primjenom odredbi Zakona o obveznim odnosima ?“

Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanje predlagatelj se poziva na rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-225/2023 od 27. travnja 2023. (ukidna odluka), te na predmet broj C-110/14 Horatiu Ovidiu Costea/ SC Volksbank Romania SA (povodom zahtjeva za prethodno pitanje).

2.1.Tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije i zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava počinjenih u drugostupanjskom postupku zbog čega smatra da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda –pravo na pravično suđenje.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Polazeći od odredbe članka 385. a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Naime, predlagatelj u prvom pitanju polazi od činjeničnih okolnosti u konkretnom predmetu koje okolnosti veže uz utvrđivanje statusa potrošača u konkretnom predmetu, pa tako postavljeno pitanje nema element univerzalnosti, da bi se moglo smatrati važnim pitanjem u smislu odredbe članka 385. a stavak 1. ZPP-a. Dok u drugom pitanju predlagatelj polazi od pretpostavki na kojima nije temeljio činjenični supstrat tužbe. Stoga je odluka u konkretnoj pravnoj stvari donesena u okviru činjeničnih navoda stranaka, pa od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari.

6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavak 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389. b stavka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

7. Zbog gore navedenog tuženik nije učinio niti vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojih bi mu bilo povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo na pravično suđenje.

8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu članka 385. a stavka 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe članka 389. a stavka 3. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. rješenja.

Zagreb, 20. prosinca 2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.