Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-295/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Alanu Milinkoviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika APS RE service d.d. za usluge iz Zagreba, Hektorovićeva ulica 2, OIB:63760715910 zastupanog po punomoćniku Nevenu Kozoliću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 12284/2019-38 od 13. siječnja 2023., na sjednici vijeća 12. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12284/2019-38 od 13. siječnja 2023. u cijelosti.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
''I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"1. Utvrđuje se da Ugovor o kreditu uz fiducijarno osiguranje broj 717/2002 od 15.10.2002. godine koje je solemnizirano kod javnog bilježnika Renate Kutije Kušpilić, Zagreb, Maksimirska 3/1, poslovni broj OU-955/2002 sklopljen između tuženika APS RE service d.d. za usluge, Zagreb, Hektorovićeva ulica 2, OIB:63760715910 (pravni slijednik Zagrebačka banka d.d.) kao zajmodavca i tužitelja OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca ništetan i ne proizvodi pravne učinke.
2. Tuženik je obvezan vratiti tužitelju sve ono što je primio po osnovi Ugovor o kreditu uz fiducijarno osiguranje broj 717/2002 od 15.10.2002. godine koje je solemnizirano kod javnog bilježnika Renate Kutije Kušpilić, Zagreb, Maksimirska 3/1, poslovni broj Nalaže se brisanje zabilježbe prava zaloga radi osiguranja tražbine na nekretnini upisanoj na:
- kuća [adresa] i dvorište površine 168 čhv, a koja se nalazi na zk.č.br.7400/7, zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, Općinski građanski sud u Zagrebu pod brojem Z-2234/2002 učinjenog na temelju Ugovora o kreditu uz fiducijarno osiguranje broj 717/2002 od 15.10.2002. godine koje je solemnizirano kod javnog bilježnika Renate Kutije Kušpilić, Zagreb, Maksimirska 3/1, poslovni broj OU- 955/2002 za korist tuženika.
3. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi na osnovi čl.29 st.2 Zakona o obveznim odnosima određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana."
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 248,86 EUR/1.875,00 kn, u roku od 15 dana.''
2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu uz fiducijarno osiguranje broj 717/2002 od 15. listopada 2002. solemniziranog po javnoj bilježnici Renati Kutija Kušpilić u Zagrebu pod brojem OU-955/2002 (dalje: ugovor o kreditu), sklopljenog između Zagrebačke banke d.d. (dalje: ZABA) kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita i fiducijarnog dužnika, zahtjev za povrat svega što je dao na ime otplate po citiranom ugovoru o kreditu i zahtjev za brisanje prava zaloga radi osiguranja tražbine na nekretnini, a koji zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da je ugovor o kreditu zelenaški ugovor i da je ZABA iskoristila stanje nužde i lakomislenost tužitelja i za sebe, znajući za teške materijalne prilike tužitelja, ugovorila korist koja je u očitom nesrazmjeru s onime što je dala tužitelju.
6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:
- da su nesporno ZABA kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita dana 15. listopada 2002. sklopili ugovor o kreditu uz fiducijarno osiguranje u formi javnobilježničkog akta solemniziranog po javnoj bilježnici Renati Kutija Kušpilić iz Zagreba pod brojem OU- 955/2002 dana 16. listopada 2002.,
- da je temeljem citiranog ugovora o kreditu pred javnom bilježnicom Renatom Kutija Kušpilić iz Zagreba pokrenut postupak za unovčenje i prodaju nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća [adresa] i dvorište sa 168 čhv,
- da je ZABA kao ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu svoje dospjelo potraživanje prema tužitelju kao dužniku sa sporednim pravima temeljem Trostranog ugovora o ustupu od 30. svibnja 2015. cedirala na APS Delta S.A., a nakon toga je temeljem Dvostranog ugovora o ustupu od 19. listopada 2018. isto ustupljeno tuženiku,
- da je ugovor o kreditu sklopljen u skladu s odredbom čl. 1065. i čl. 1066. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje u tekstu: ZOO),
-da iz dokumentacije priložene u spisu proizlazi da tužitelj nije uredno vraćao rate kredita kako je ugovoreno predmetnim ugovorom o kreditu, zbog čega je isti otkazan u skladu s odredbom čl. 1067. ZOO-a,
- da se radi o dvostranom ugovoru, propisanom odredbama ZOO-a, čiji sadržaj je dopušten, ugovorne stranke suglasile su s njim i svojim potpisima ga prihvatile, pa isti nije protivan moralu društva (čl. 103. st. 1. ZOO-a)
zaključuje da tužitelj nije dokazao da između vrijednosti predmeta ugovorom preuzetih obveza postoje očiti nerazmjer u vrijeme sklapanja ugovora (u ovom konkretnom slučaju bi to značilo prekomjerno ugovorena visina kamate, visina glavnice i ugovaranje fiducija), da je tužitelj na taj očiti nerazmjer pristao zbog nepovoljnih okolnosti na njegovoj strani (stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost i zavisnost) te da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora kod pravnog prednika tuženika (ZABA-e) postojalo znanje o postojanju nepovoljnih okolnosti na strani tužitelja kao iskorištenog suugovaratelja i njegova namjera da te okolnosti iskoristi u svoju korist na očiglednu štetu drugog suugovaratelja. Kako tužitelj, a na kojem leži teret dokazivanja pretpostavki propisanih odredbom čl. 141. st. 1. ZOO- a, iste nije dokazao (na ročištu 9. lipnja 2022. odustao je od dokaznog prijedloga za svoje saslušanje i predloženog financijskog vještačenja, a na ročištu glavne rasprave 20. prosinca 2022. izjavio je da nema daljnjih dokaznih prijedloga), a iz iskaza saslušane svjedokinje ČR (kćerke tužitelja) proizlazi da nema nikakvih neposrednih saznanja o sklapanju predmetnog ugovora o kreditu jer nije bila prisutna niti prilikom sklapanja ugovora niti prilikom ovjere i ne zna da li je tužitelj upoznao banku sa svojim teškim materijalnim stanjem i stanjem nužde, prvostupanjski sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Tužitelj u žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tvrdnjom da prvostupanjski sud niti jednim dokazom i činjenicom nije obrazložio razloge o odbijanju tužbenog zahtjeva, niti je opravdao ocjenu činjenica i okolnosti, te je zanemario činjenicu kako ''ugovor o zajmu, a koji je predmet i osnov tužbenog zahtjeva'' ima sve odlike zelenaškog ugovora, jer je tuženikovo postupanje lihvarenje, obzirom mu je ZABA-a, iako nije imao uvjete za podizanje kredita zbog godina života i nedovoljnih primanja, odobrila kredit, što je u konačnici dovelo do ovakve loše pozicije samog tužitelja.
8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tužitelja, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima tužitelja, izreka i obrazloženje pobijane presude, kao i razlozi o odlučnim činjenicama, nisu proturječni provedenim dokazima i činjeničnim utvrđenjima, te se prvostupanjska presuda može ispitati. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP- a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
9. Protivno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je, utvrdivši da tužitelj tijekom postupka nije dokazao ni očiti nerazmjer uzajamnih davanja, ni nepovoljne okolnosti na svojoj strani u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, a niti znanje prednice tuženika Zagrebačke banke d.d. o tim nepovoljnim okolnostima, pravilno primijenio odredbu čl. 141. st. 1. ZOO-a kada je odbio zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavim ugovora o kreditu kao neosnovan, zaključivši da tužitelj kao iskorišteni, a na kome je teret dokazivanja, nije dokazao postojanje pretpostavki za postojanje zelenaškog ugovora propisane gore citiranom zakonskom odredbom. Stoga, tužitelj neosnovano prigovara utvrđenom činjeničnom stanju, tim više što je upravo sam tužitelj odustao od dokaznog prijedloga za svojim saslušanjem, a nije predložio nikakve druge dokaze radi utvrđivanja pretpostavki propisanih odredbom čl. 141. st. 1. ZOO-a.
10. Međutim, ovdje valja navesti da je tužbeni zahtjev tužitelja, na način kako ga je postavio tužitelj zahtijevajući utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu uz fiducijarno osiguranje broj 717/2002 od 15. listopada 2002., solemniziranog po javnoj bilježnici Renati Kutiji Kušpilić pod poslovnim brojem OU-955/2002, sklopljenim između tuženika APS RE service d.d. (pravni slijednik Zagrebačka banka d.d.) kao zajmodavca i tužitelja OR kao zajmoprimca, valjalo prvenstveno odbiti zbog promašene pasivne legitimacije. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da on nije stranka citiranog ugovora o kreditu i da nikada nije preuzeo ugovornu poziciju Zagrebačke banke d.d., već mu je, a nakon što je Zagrebačka banka d.d. otkazala kredit, čime je cjelokupna obveza tužitelja kao korisnika kredita vraćanja kredita dospjela na naplatu prema čl. 17. ugovora o kreditu, temeljem ugovora o cesiji samo ustupljeno dospjelo potraživanje sa sporednim pravima. Imajući u vidu da je i tužitelj u činjeničnom supstratu tužbe naveo da je Zagrebačka banka d.d. svoje potraživanje prema njemu pravnim poslovima prenijela na tuženika, kraj nesporne činjenice da je predmetni ugovor o kreditu tužitelj sklopio sa Zagrebačkom bankom d.d., čiji tuženik nije pravni sljednik, to je pravilno tužbeni zahtjev trebalo odbiti zbog promašene pasivne legitimacije.
11. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka II. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP- a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tužitelj u žalbi sadržajno uopće nije pobijao odluku o troškovima.
U Varaždinu, 12. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun
