Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-1142/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Košir Skračić, predsjednice vijeća, Marijanke Salopek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ivana Stipčića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, F. Račkog 6, OIB: 02535697732, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj: P-972/2019-29 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice Privredne banke Zagreb d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji.

2. Odbija se zahtjev tuženice Privredne banke Zagreb d.d. za nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu broj: 9010574187 od 30. lipnja 2005., u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom banke o kreditiranju građana, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, a koji Ugovor je zaključen između tužitelja VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, u visini novčanog iznosa od 40.800,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju banke kreditora na dan korištenja kredita, i tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 9010574187 od 30. lipnja 2005., u dijelu kojima se određuje otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF, a podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke kreditora tijekom otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu broj: 9010574187, koji je zaključen između tužitelja VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem jednostranog i ništetnog povećanja kamatne stope tijekom razdoblja otplate kredita, isplati novčani iznos 495,78 eura (slovima: četiri stotine devedeset pet eura i sedamdeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počevši od uplate do dana povrata i to do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine, kako slijedi:

- na iznos od 2,65 eura počevši od 31. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos od 2,65 eura počevši od 30. rujna 2007. do isplate,

- na iznos od 2,65 eura počevši od 31. listopada 2007. do isplate,

- na iznos od 2,65 eura počevši od 30. studenoga 2007. do isplate,

- na iznos od 2,65 eura počevši od 31. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 2,65 eura počevši od 31. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 29. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 30. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 30. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 30. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 30. studeni 2008. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. prosinac 2008. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. siječanj 2009. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 28. veljača 2009. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. ožujak 2009. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 30. travanj 2009. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. svibanj 2009. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 30. lipanj 2009. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. srpanj 2009. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. kolovoz 2009. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 30. rujan 2009. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. listopad 2009. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 30. studenoga 2009. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura počevši od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 7,75 eura počevši od 30. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 7,75 eura počevši od 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 7,75 eura počevši od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 7,75 eura počevši od 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 7,75 eura počevši od 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 7,75 eura počevši od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 6,30 eura počevši d 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 6,30 eura počevši od 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 6,30 eura počevši od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 4,95 eura počevši od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 4,95 eura počevši od 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 4,95 eura počevši od 31. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 4,95 eura počevši od 30. studenoga 2011. do isplate,

- na iznos od 4,95 eura počevši od 31. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 4,95 eura počevši od 31. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 4,95 eura počevši od 29. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 4,95 eura počevši od 31. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 4,95 eura počevši od 30. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 4,95 eura počevši od 31. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 4,95 eura počevši od 30. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 4,95 eura počevši od 31. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 4,95 eura počevši od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 4,95 eura počevši od 30. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 4,95 eura počevši od 31. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 4,95 eura počevši od 30. studenoga 2012. do isplate,

- na iznos od 4,95 eura počevši od 31. prosinca 2012. do isplate,

a sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d. d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati ukupni novčani iznos od 4.982,75 eura (slovima: četiri tisuće devet stotina osamdeset dva eura i sedamdeset pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počevši od uplate do dana povrata i to do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine, kako slijedi:

- na iznos od 1,26 eura počevši od 31. kolovoza 2005. do isplate,

- na iznos od 0,51 eura počevši od 30. rujna 2005. do isplate,

- na iznos od 0,42 eura počevši od 31. listopada 2005. do isplate,

- na iznos od 0,87 eura počevši od 30. studenog 2005. do isplate,

- na iznos od 8,51 eura počevši od 31. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 9,65 eura počevši od 31. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 12,41 eura počevši od 31. siječanj 2009. do isplate,

- na iznos od 13,62 eura počevši od 28. veljača 2009. do isplate,

- na iznos od 9,81 eura počevši od 31. ožujak 2009. do isplate,

- na iznos od 10,42 eura počevši od 30. travanj 2009. do isplate,

- na iznos od 5,46 eura počevši od 31. svibanj 2009. do isplate,

- na iznos od 1,23 eura počevši od 30. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 2,18 eura počevši od 31. srpanj 2009. do isplate,

- na iznos od 4,61 eura počevši od 31. kolovoz 2009. do isplate,

- na iznos od 4,34 eura počevši od 30. rujan 2009. do isplate,

- na iznos od 2,01 eura počevši od 31. listopad 2009. do isplate,

- na iznos od 6,37 eura počevši od 30. studenoga 2009. do isplate,

- na iznos od 9,54 eura počevši od 31. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 14,65 eura počevši od 31. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 13,32 eura počevši od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 19,92 eura počevši od 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 18,48 eura počevši od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 21,49 eura počevši od 31. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 41,45 eura počevši od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 37,19 eura počevši od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 48,70 eura počevši od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 45,00 eura počevši od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 37,16 eura počevši od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 51,90 eura počevši od 30. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 70,63 eura počevši od 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 57,72 eura počevši od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 62,41 eura počevši od 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 56,11 eura počevši od 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 57,06 eura počevši od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 81,67 eura počevši od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 83,34 eura počevši od 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 104,82 eura počevši od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 93,96 eura počevši od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 82,53 eura počevši od 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 81,10 eura počevši od 31. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 80,08 eura počevši od 30. studenoga 2011. do isplate,

- na iznos od 85,11 eura počevši od 31. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 90,39 eura počevši od 31. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 90,79 eura počevši od 29. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 87,25 eura počevši od 31. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 89,00 eura počevši od 30. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 90,66 eura počevši od 31. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 88,03 eura počevši od 30. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 88,91 eura počevši od 31. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 87,43 eura počevši od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 83,67 eura počevši od 30. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 87,64 eura počevši od 31. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 89,83 eura počevši od 30. studenoga 2012. do isplate,

- na iznos od 89,07 eura počevši od 31. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 2.471,06 eura počevši od 3. siječnja 2013. do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d. d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.791,99 eura (slovima: tisuću sedam stotina devedeset jedan euro i devedeset devet centi), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. listopada 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa u ovoj točki, a do zatraženog ukupnog iznosa od 2.044,78 eura."

2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

" Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti istaknuti od strane tuženika."

3. Protiv navedene presude pravovremeno je podnijela žalbu tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku odluku u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 153/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.

7. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koji se sadržajno iznosi u žalbi jer prvostupanjska odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženica u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude.

7.1. Protivno žalbenim navodima tuženici je naloženo plaćanje u eurima, a ne iznosa od 40.083,85 kuna i obveza tuženice za isplatu je moguća i izvršiva.

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. ZPP na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženica.

9. Predmet zahtjeva je isplata preplaćenih kamata na temelju u cijelosti otplaćenog ugovora o namjenskom kreditu od 3. lipnja 2005. sklopljenog između stranaka, kojim je tuženica kao Banka tužiteljici kao korisnici kredita stavila na raspolaganje iznos od 40.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne listi Banke važeće na dan korištenja kredita (dalje:Ugovor), budući da je u članku 4. Ugovora ugovorena kamatna stopa u visini od 5,35% godišnje, promjenjiva, u skladu s odlukom Banke o kreditiranju građana zbog čega je ugovorena kamata višekratno mijenjana, kao i isplata razlike u tečaju valute CHF, jer se radilo o ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu.

10. Ocjenjujući osnovanom osnovu tužbenog zahtjeva (ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope), prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu.

11. Nisu sporne činjenice sklapanja navedenog ugovora o kreditu, da je kredit isplaćen i da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženica mijenjala kamatne stope.

12. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03., dalje: ZZP/03.) koji je u članku 81. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Navedena materija jednako je regulirana u člancima 96. i 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP/07).

13. Na žalbene navode tuženice valja navesti da je prema članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP/14.), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i ZZP/07 u članku 138.a. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

14. Navedeno stoga što sukladno odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP, propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

15. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.), presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., a istovjetno stajalište iskazao je i Sud EU u presudi poslovni broj C 26/2013 od 30. travnja 2014., vezano za tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. U konkretnom slučaju posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO), a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je neodređena i neodrediva te nije razumljiva.

16. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da je tuženica u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

17. Tuženica u ovom postupku nije dokazala da bi se o ugovornim odredbama ugovora o kreditu na ništetnosti kojih tužiteljica temelji svoj zahtjev za isplatom pojedinačno pregovaralo, odnosno da su tužiteljici protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi to jest da joj je te odredbe tuženica učinila razumljivima, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku.

18. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženice iz kojih bi proizlazilo da nije postupala na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, upućujući na teret dokazivanja koji da je na tužiteljici i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi, o čemu je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju odlučio kao o prethodnom pitanju.

19. Zbog naprijed navedenih razloga nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 502.c ZPP.

20. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema članku 323. stavku 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je u članku 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

21. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženice na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženica primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužna vratiti tužiteljici jer je u smislu članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine. Pri tome valja navesti da tuženica nije dokazala da anuitete prema predmetnom ugovoru o kreditu nije platila tužiteljica.

22. Budući da je tuženica sastavila predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga ona predložila prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženica je nepošten stjecatelj, kakvim ju je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekla na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

23. Tuženica neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

24. Visina zahtjeva tužiteljice je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za područje ekonomije, grane financija i računovodstvu SR iz [adresa]. Tuženica je prigovarala nalazu vještaka jer je nalog za vještačenje postavljen pod pretpostavkom da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu i fiksni tečaj kune u odnosu na CHF i da to nije bila volja stranaka. Predloženo je dopunsko vještačenje na okolnost kolika bi bila realna kamatna stopa s obzirom na kriterije koji su utjecali ili mogli utjecati na kretanje parametara zbog kojih je došlo do povećanja kamatne stope. U odnosu na valutnu klauzulu tuženica je predložila da vještak izračuna razliku tečaja CHF kojeg je tuženica primjenjivala prilikom izračuna anuiteta u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita. Vještak se očitovao na prigovore tuženice navodeći da su navedene primjedbe pravne prirode, da je nalaz izradio u skladu s nalogom suda i smatra da ga ne treba dopuniti, uzimajući i to da tuženica nije prigovorila samom izračunu.

24.1. Osnovano je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka objektivnim i stručnim jer je odgovorio na pitanja i primjedbe tuženice.

25. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ Tužiteljica predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa s osnova ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da su banke (među kojima je i tuženica), mijenjale kamatne stope bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Za razliku od prve presude Visokog trgovačkog suda RH, drugom presudom donesenom u tom postupku poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 13. lipnja 2018. taj sud je potvrdio prvostupanjsku odluku kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuju ništetnim ugovorne odredbe u dijelu kojim se glavnica kredita valutnom klauzulom veže uz valutu švicarski franak. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja

1 0

2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. Budući da je tužba u ovom postupku podnesena 12. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz članka 371. ZOO s osnova promjenjive kamatne stope. Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli, pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući da je tužba i za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule u ovom postupku također podnesena 12. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz članka 371. ZOO.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tužiteljici donesena je pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presudi te je pravilna po visini i osnovi tužiteljici dosuđenih troškova, pri čemu su joj priznati troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice između stranaka. Tužiteljici je priznat trošak za sastav jednog podneska, a ne za 6 podnesaka, kako se to neosnovano navodi u žalbi.

27. Slijedom navedenoga valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučiti kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.

28. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa joj niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njen zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).

29. Prvostupanjsko rješenje nije ispitivano jer nije pobijano žalbom.

U Sisku 12. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Renata Košir Skračić