Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-389/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Karajiću, odvjetniku iz ZOU Hasan Karajić i Damir Karajić iz Karlovca, protiv tuženika Republike Hrvatske OIB:52634238587, Ministarstva obrane, OIB: 66486182714, zastupanog po ODO-u u Karlovcu – Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 19 Pr- 138/2019-25 od 9. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 12. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 19 Pr-138/2019-25 od 9. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska -Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 da tužitelju SŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.059,75 EUR1 / 45.657,18 kn bruto, s pripadajućom zateznom kamatom na iznos od:

-561,43 EUR / 4.230,09 kn tekuća od 15.06.2014. godine,

-405,11 EUR / 3.052,32 kn tekuća od 15.07.2014. godine,

-421,11 EUR / 3.172,91 kn tekuća od 15.08.2014. godine,

-298,44 EUR / 2.248,59 kn tekuća od 15.09.2014. godine,

-258,98 EUR / 1.951,26 kn tekuća od 15.10.2014. godine,

-470,66 EUR / 3.546,20 kn tekuća od 15.11.2014. godine,

-284,87 EUR / 2.146,38 kn tekuća od 15.12.2014. godine,

-51,80 EUR / 390,25 kn tekuća od 15.04.2015. godine,

-155,39 EUR / 1.170,75 kn tekuća od 15.05.2015. godine,

-271,31 EUR / 2.044,17 kn tekuća od 15.06.2015. godine,

-336,67 EUR / 2.536,63 kn tekuća od 15.07.2015. godine,

-54,51 EUR / 410,69 kn tekuća od 15.09.2015. godine,

Posl. broj: Gž R-389/2024-3

-442,26 EUR / 3.332,22 kn tekuća od 15.10.2015. godine,

-286,17 EUR / 2.156,14 kn tekuća od 15.11.2015. godine,

-272,54 EUR / 2.053,47 kn tekuća od 15.12.2015. godine,

-298,61 EUR / 2.249,88 kn tekuća od 15.01.2016. godine,

-272,54 EUR / 2.053,47 kn tekuća od 15.05.2016. godine,

-390,23 EUR / 2.940,19 kn tekuća od 15.06.2016. godine,

-390,23 EUR / 2.940,19 kn tekuća od 15.07.2016. godine,

-136,89 EUR / 1.031,38 kn tekuća od 15.08.2016. godine,

tekuća po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015.god., a od 01. kolovoza 2015.god. pa sve do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.612,03 eur1 / 12.145,84 kn , sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj za dio potraživanja neisplaćene razlike plaće za godišnji odmor u razdoblju od 08. svibnja 2014. do 7. rujna 2017., a u iznosu od 2.476,71 eur1 / 18.660,80 kn s p.p.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima iz točke I. ove presude.

2. Protiv navedene presude u usvajajućem dijelu pod točkom I. izreke kao i o odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisane odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se u bitnom protivi navodima predlažući da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba tužene je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja u pobijanom dosuđujućem dijelu i odlukama o troškovima postupka po točkom I. i III. izreke, postupak koji je prethodio kao i u žalbene navode tužene ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja u odluci o glavnoj stvari nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje je ovaj sud pazio po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365 stavak 2 ZPP.-a.

Posl. broj: Gž R-389/2024-3

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tužene za isplatu razlike manje isplaćene plaće po osnovi prekovremenog rada, kao i isplata razlike manje isplaćene plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

7. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu u kojoj je naveo da je u razdoblju od 1. svibnja 2014. do 31. srpnja 2016. kao djelatna vojna osoba optuženika obavljao poslove razminiravanja. Tako tvrdi da se ti poslovi sukladno Zakonu o humanitarnom razminiranju mogu obavljati najviše pet sati na dan i da se to vrijeme računa kao puno osmosatno radno vrijeme. Međutim, nakon određenih pet sati rada na razminiravanju tužitelj je radio još tri sata na drugim poslovima tako da je radio ukupno jedanaest sati dnevno, a plaću je primao samo za redovito radno vrijeme od osam sati dnevno pa je stoga oštećen prilikom isplate plaće jer mu nije plaćen prekovremeni rad. Zbog toga je tužbenim zahtjevom zatražio razliku neisplaćenoj bruto plaće u iznosu od 6.059,75 eura / 45.657,18 kuna s pripadajućom kamatom, te još 2.476,71 eur / 18.660,80 kuna na ime razlike manje isplaćene plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

8. U utuženom razdoblju je do 21. listopada 2015. bio na snazi Zakon o humanitarnom razminiranju (Narodne novine broj: 153/05, 63/07, 152/08, 110/15: dalje ZHR) koji je u članku 27. stavak 5. propisivao da pirotehničari tijekom radnog vremena, na poslovima neposrednog razminiranja u minskom polju, poslovima pretraživanja ili poslovima tehničkog izvida, mogu provesti najviše pet sati u tijeku jednog radnog dana, a u stavku 6. je propisivao da pri ostvarenju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom radno vrijeme iz stavka 5. ovog članka smatra se punim radnim vremenom. Dana 21. listopada 2015. stupio je na snagu Zakon o protuminskim djelovanjem, (Narodne novine broj 110/15 dalje: ZPD) koji je u članku 52. stavak 1. propisivao da tehničari tijekom radnog vremena, na poslovima dopunskog općeg izvida, tehničkog izvida i razminiranja, mogu provesti najviše pet sati tijekom jednog dana, a u stavku 2. je propisivao da radno vrijeme iz stavka 1. ovog članka počinje teći dolaskom pirotehničara na početnu točku unutar radilišta, prema rasporedu radnog vremena poslodavca te nije dozvoljen prekovremeni rad. Dakle, taj zakon nije sadržavao odredbu poput ZHR-a da pri ostvarenju prava na plaću i drugih prava i iz radnog odnosa ili u svezi s radom odnosno radno vrijeme do pet sati smatra punim radnim vremenom.

9. Međutim, Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj: 23/15), izmjenjena je Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj: 66/14, dalje: Odluka) na način da joj je dodana točka

XXIII.a i naslov iznad nje koji glasi:

"V.a RADNO VRIJEME PIROTEHNIČARA

XXIII.a

1. svakih pet sati koji djelatna vojna osoba provede obavljajući poslove neposrednog razminiranja u minskom polju poslove pretraživanja ili poslove tehničkog izvida u skladu s propisima kojima je uređeno humanitarno razminiranje, u smislu redovitog mjesečnog fonda radnih sati smatra se kao da je radila osam sati odnosno kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

2. ako djelatna vojna osoba obavlja druge poslove nakon pet sati obavljanja poslova iz stavka 1. ove točke, takav se rad smatra radom dulji od redovnog radnog vremena, odnosno radom izvan radnog vremena i sati takvog rada preraspodjeljuju se način

Posl. broj: Gž R-389/2024-3

utvrđen u točkama 6. i 7. ove odluke.". Takva Odluka je ostala na snazi do kraja utuženog razdoblja.

10. Ovaj sud smatra da kao materijalno pravo u ovom postupku treba primijeniti odredbe ZHR i Odluku te stoga proizlazi da je tužiteljev rad na razminiranju pet sati dnevno trebalo smatrati kao da je tog dana radio osam sati, odnosno kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

11. Zbog toga, ukoliko je tužitelj u danima kada je pet sati radio na razminiranju, obavljao je još neke druge radne zadatke, vrijeme provedeno na izvršavanje tih radnih zadataka treba smatrati radom duljim od redovnog radnog vremena i takav rad se trebao rasporediti na način utvrđen u točkama 6. i 7. odluke.

12. Međutim osnovano tužena navodi u žalbi da se za sada ne može prihvatiti stav prvostupanjskog suda obzirom da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri utvrdio niti je tome dao jasne razloge obrazloženja presude je li tužitelj nakon pet sati rada u minskom polju uistinu nakon toga obavljao druge poslove ili je bio slobodan, a što je ključno za donošenje zakonite odluke o meritum stvari. Naime, prvostupanjski sud je prihvatio izračun vještaka koji je smatrao da vrijeme provedeno u razminiranju računa u trajanju od osam sati od čega tri sata u prekovremenom radu, a ukoliko je tužitelj u razminiranju bio vikendom vještak je prekovremeni rad obračunavao svih osam sati. O ovome prvostupanjska presuda nema jasne razloge pa se u tom dijelu ne može ni ispitati.

13. Obzirom da se činjenično stanje u tom dijelu za sada ne može smatrati pravilno utvrđeno to je pobijanu presudu u tom dijelu valjalo ukinuti na temelju odredbe članka 370. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje gdje će ponovno utvrditi što je sve tužitelj radio tijekom dana kada je vršeno razminiranje, ocijenit će je li te radnje spadaju u obavljanje radnih zadataka koji se obavljaju u radnom vremenu i je li tužitelj u danima kada je radio poslove razminiranja ostvario rad dulji od redovnog radnog vremena te će potom donijeti novu odluku tužbenog zahtjeva.

14. Kako je predmetna odluka ukinuta valjalo je i ukinuti odluku o troškovima postupka.

15. U nepobijanom dijelu pod točkom 2. i 3. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Splitu, 12. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras Ivanišević