Poslovni broj: Gž-2804/2024-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupanog po Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P- 711/2021-20 od 14. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-711/2021-20 od 14. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici AN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos 3.046,83 EUR (slovima: tritisuće četrdeset šest eura i osamdeset tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine pa do 30.12.2023.g. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 31.12.2023. pa do isplate uvećanje referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to: na iznos od
8,74 € sa kamatom od
1.4.2009. do plaćanja;
na iznos od
9,93 € sa kamatom od
1.5.2009. do plaćanja;
na iznos od
6,88 € sa kamatom od
1.6.2009. do plaćanja;
na iznos od
5,95 € sa kamatom od
1.7.2009. do plaćanja;
na iznos od
6,61 € sa kamatom od
1.8.2009. do plaćanja;
na iznos od
7,41 € sa kamatom od
1.9.2009. do plaćanja;
na iznos od
8,33 € sa kamatom od
1.10.2009. do plaćanja;
na iznos od
6,08 € sa kamatom od
1.11.2009. do plaćanja;
na iznos od
7,67 € sa kamatom od
1.12.2009. do plaćanja;
na iznos od
9,26 € sa kamatom od
1.1.2010. do plaćanja;
na iznos od
10,86 € sa kamatom od
1.2.2010. do plaćanja;
na iznos od
11,25 € sa kamatom od
1.3.2010. do plaćanja;
na iznos od
10,46 € sa kamatom od
3.4.2010. do plaćanja;
na iznos od
13,51 € sa kamatom od
27.4.2010. do plaćanja;
na iznos od
14,57 € sa kamatom od
2.6.2010. do plaćanja;
na iznos od
20,01 € sa kamatom od
29.6.2010. do plaćanja;
na iznos od
21,74 € sa kamatom od
27.7.2010. do plaćanja;
na iznos od
25,99 € sa kamatom od
26.8.2010. do plaćanja;
na iznos od
24,93 € sa kamatom od
12.10.2010. do plaćanja;
na iznos od
21,87 € sa kamatom od
29.10.2010. do plaćanja;
na iznos od
27,18 € sa kamatom od
27.11.2010. do plaćanja;
na iznos od
36,74 € sa kamatom od
1.1.2011. do plaćanja;
na iznos od
31,03 € sa kamatom od
15.2.2011. do plaćanja;
na iznos od
32,36 € sa kamatom od
25.2.2011. do plaćanja;
na iznos od
32,89 € sa kamatom od
26.3.2011. do plaćanja;
na iznos od
32,23 € sa kamatom od
6.5.2011. do plaćanja;
na iznos od
42,18 € sa kamatom od
1.6.2011. do plaćanja;
na iznos od
41,25 € sa kamatom od
7.7.2011. do plaćanja;
na iznos od
46,59 € sa kamatom od
26.7.2011. do plaćanja;
na iznos od
47,65 € sa kamatom od
31.8.2011. do plaćanja;
na iznos od
42,08 € sa kamatom od
29.9.2011. do plaćanja;
na iznos od
40,61 € sa kamatom od
1.11.2011. do plaćanja;
na iznos od
40,21 € sa kamatom od
1.12.2011. do plaćanja; na iznos od
42,20 € sa kamatom od
31.12.2011. do plaćanja; na iznos od
44,86 € sa kamatom od
2.2.2012. do plaćanja; na iznos od
44,86 € sa kamatom od
1.3.2012. do plaćanja; na iznos od
43,66 € sa kamatom od
3.4.2012. do plaćanja; na iznos od
44,59 € sa kamatom od
1.5.2012. do plaćanja; na iznos od
45,26 € sa kamatom od
2.6.2012. do plaćanja; na iznos od
44,20 € sa kamatom od
3.7.2012. do plaćanja; na iznos od
44,59 € sa kamatom od
3.8.2012. do plaćanja; na iznos od
43,53 € sa kamatom od
31.8.2012. do plaćanja; na iznos od
41,81 € sa kamatom od
5.10.2012. do plaćanja; na iznos od 43,80 € sa kamatom od
31.10.2012. do plaćanja; na iznos od
44,73 € sa kamatom od
4.12.2012. do plaćanja; na iznos od
44,20 € sa kamatom od
4.1.2013. do plaćanja; na iznos od 39,65 € sa kamatom od
30.1.2013. do plaćanja; na iznos od
43,53 € sa kamatom od
6.3.2013. do plaćanja; na iznos od 43,93 € sa kamatom od
3.4.2013. do plaćanja; na iznos od 42,47 € sa kamatom od
8.5.2013. do plaćanja; na iznos od 39,55 € sa kamatom od
29.5.2013. do plaćanja; na iznos od 39,15 € sa kamatom od
17.7.2013. do plaćanja; na iznos od 40,08 € sa kamatom od
27.8.2013. do plaćanja;
na iznos od
42,07 € sa kamatom od
11.9.2013. do plaćanja;
na iznos od
43,53 € sa kamatom od
15.10.2013. do plaćanja;
na iznos od
42,34 € sa kamatom od
29.10.2013. do plaćanja;
na iznos od
43,27 € sa kamatom od
4.12.2013. do plaćanja;
na iznos od
43,80 € sa kamatom od
3.1.2014. do plaćanja;
na iznos od
43,53 € sa kamatom od
31.1.2014. do plaćanja;
na iznos od
162,98 € sa kamatom od
20.2.2014. do plaćanja;
na iznos od
1.019,62 € sa kamatom od
4.3.2014. do plaćanja;
sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici AN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.296,19 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i tuženiku dosude troškovi postupka, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon što je pobijana odluka ispitana u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11) ZPP, na koju izrijekom upućuje tuženik, jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike između anuiteta po početnom tečaju CHF i anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta uslijed ništetnosti odredbe ugovoru o kreditu koji su stranke sklopile 29. siječnja 2007. u kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF.
8. Nije sporno da je ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor, korisniku kredita, ovdje tužiteljici, stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 16.090,82 švicarskih franaka (CHF), radi kupnje motornog vozila, na rok otplate kredita od sedam godina.
9. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i je li tuženik primjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa anuiteta koje je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF.
10. Utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.
11. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici glede ocjene valjanosti spornih ugovornih odredbi ugovora o kreditu mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine broj 96/03 - u nastavku ZZP/03).
12 Nije sporno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, dok iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da stranke nisu pojedinačno pregovarale o valutnoj klauzuli, da tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj ugovorne odredbe koja se odnosila na valutnu klauzulu, jer je navedena odredba bila sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužiteljicu o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, niti je utvrdila na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule. Tuženik je do okončanja postupka izrijekom naveo kako ne osporava visinu potraživanja tužiteljice pa prema tome nije sporno kako razlika između tečaja za valutu CHF prema tečaju na dan isplate kredita u utuženom razdoblju iznosi ukupno 3.046,83 eura.
13. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19 - u nastavku ZZP/14) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22 - u nastavku ZZP/22), te članka 502.c ZPP.
14. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF), u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive, jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose, te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.
15. Odredbom članka 126. ZZP/22, koji je bio važeći u vrijeme pokretanja ovog postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 114. stavka 1. ZZP/22 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 114. stavka 1. ZZP/22 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač ili osoba koja ima pravni interes pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, odnosno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/22 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.
16. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača vezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19 - u nastavku ZPP/19), na temelju članka 502.c ZPP vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da je tijekom postupka tuženik iznosio činjenice da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu te je prvostupanjski sud pobijanu odluku donio nakon što je saslušao tužiteljicu (obzirom da je tuženik odustao od predloženog dokaza za saslušanje svjedokinje DN), čiji iskaz je pravilno ocijenio, dok tuženikovi žalbeni navodi predstavljaju njegovo viđenje koje nije u skladu s utvrđenim činjenicama u ovom postupku.
17. Kako je sporna odredba konkretnog ugovora o kreditu utvrđene nepoštenom odnosno ništetnom sukladno odredbama članka 81., 84., 85., 86. i 87. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem mu je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetne odredbe ugovora.
18. Na utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u nastavku ZOO), pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.
19. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici od 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO. 20. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe (15. listopada 2021.), tražbina tužiteljice u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 14. lipnja 2018. (za odredbe o valutnoj klauzuli) pa do podnošenja tužbe 15. listopada 2021. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO za zastaru novčane tražbine tužiteljice, pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovani.
21. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine razlike anuiteta pa do isplate. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju, primjenom članka 1115. ZOO, pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da je odredba nepoštena podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.
22. Tužiteljici stoga pripada pravo na povrat pretplate po osnovi povećanje tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO, u pogledu čega utuženi iznos nije sporan u ovoj fazi postupka.
23. Radi navedenog bez utjecaja su na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.
24. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP. Suprotno tvrdni tuženika pravilno je prvostupanjski sud priznao tužiteljici trošak nastao angažiranjem odvjetnika za zastupanje na ročištu od 21. svibnja 2024. (na kojem je zaključeno raspravljanje). U ostalom dijelu tuženik nije osporio obračun parničnog troška.
25. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP, pa je odlučeno kao u izreci.
Split, 12. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Marko Pribisalić
