REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2141/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Luka Antunović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., radi isplate iznosa od 13.406,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1522/2023 od 11. ožujka 2024., 12. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1522/2023 od 11. ožujka 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u svojoj konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je naložio tuženiku da, u roku od 15 dana, dostavi prvi/početni otplatni plan, sve odluke ili obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, knjigovodstvenu karticu kredita, pregled prometa po kreditu, sve otplatne planove koji su izrađeni kod promjene kamatne stope, specifikaciju uplata te sve vezano za Ugovor o kreditu broj 3207269162 od 28. kolovoza 2006.

2. Navedeno rješenje prvostupanjski je sud donio primjenom čl. 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Protiv predmetnog rješenja žalbu je izjavio tuženik. U žalbi u bitnome navodi da je tužitelj 12. lipnja 2023. od njega zatražio izdavanje dokumentacije, ali i da je isti dan podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari te iz toga proizlazi da tuženik nikako nije mogao udovoljiti njegovom zahtjevu prije podnošenja tužbe jer su podneseni na isti dan. Dakle, ne može se nikako zaključiti da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe odbio dostaviti dokumentaciju, što je temeljni uvjet dopuštenosti stupnjevite tužbe. Tuženik dodatno ističe da tužitelj nije imao ovlaštenje dano od korisnika kredita zatražiti predmetnu dokumentaciju od tuženika jer korisnik kredita nije dao suglasnost da se određeni povjerljivi podaci mogu priopćiti drugoj osobi, jer ako povjerljivi podaci obuhvaćaju osobne podatke, tada suglasnost mora biti dana u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka. Tuženik navodi da je za dopuštenost tužbe iz čl. 186.b st. 3. ZPP-a potrebno dokazati da je tuženik odbio dostaviti zatraženu dokumentaciju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-677/2021-2 od 2. veljače 2022.). Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 125,00 EUR.

4. Tuženikova žalba je osnovana.

5. Pobijano rješenje je ispitano na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2., te odredbe čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

6. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari postavio tzv. stupnjevitu tužbu iz odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP-a. Tom odredbom propisano je da u sporovima u kojima se ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik da potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

7. U slučaju postavljanja takvog zahtjeva, tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba (čl. 186.b st. 4. ZPP-a). Cilj tzv. stupnjevite tužbe je omogućiti utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu u cijelosti poznati zbog toga što mu te podatke tuženik (kojemu su ti podaci poznati/dostupni) odbija priopćiti. Zato je tužbeni zahtjev tzv. stupnjevite tužbe slojevit i ostvaruje se u dva stupnja, prvo kao tzv. manifestacijski zahtjev za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a zatim u vidu određenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva za ispunjenje. O zahtjevu za davanje podataka sud odlučuje rješenjem protiv kojeg stranka može izjaviti žalbu koja ne odgađa provedbu rješenja (čl. 325.a st. 1. ZPP-a). Ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, sud će donijeti rješenje iz čl. 186.b st. 4. ZPP-a.

8. Pretpostavka urednosti tzv. stupnjevite tužbe iz odredbe čl. 186.b ZPP-a je u dužnosti tužitelja dokazati da je postavljeni manifestacijski zahtjev osnovan. To znači da tužitelj prije svega mora dokazati da mu tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi (ili mu tuženik neopravdano uskraćuje uvid u te podatke) i bez kojih se objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev. Takav stav iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-677/2021 od 2. veljače 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske u toj odluci je dao odgovor na dopušteno pitanje i to upravo u vezi s okolnošću kada tužitelj u manifestacijskoj tužbi nije naznačio, odnosno nije dostavio dokaz da je tuženik prethodno odbio ispuniti svoju obvezu prema sadržaju njihovog pravnog odnosa.

9. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju ocijenio osnovanim manifestacijski zahtjev uz obrazloženje kako je on dopušten, jer tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja za dostavu tražene dokumentacije do održavanja ročišta, a uvidom u dopis od 3. lipnja 2023. (list 12. spisa), koji je tuženik zaprimio 12. lipnja 2023., prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj navedenu dokumentaciju zatražio od tuženika. Druge razloge kojim bi opravdao donošenje rješenja nije naveo.

10. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2023. putem e-Komunikacije, s time da je kao datum tužbe sadržajno naveden 1. lipnja 2023. U činjeničnom opisu tužbe tuženik tvrdi da je aktivno legitimiran na podnošenje tužbe jer su on i ŽH iz [adresa] sklopili 28. kolovoza 2006. ugovor o kreditu na iznos od 59.346,03 CHF, a 3. lipnja 2023. iste osobe sklopile su Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine po navedenom Ugovoru o kreditu. Tvrdi da ne može odrediti tužbeni zahtjev za isplatu u ovome predmetu jer tuženik nije do podnošenja tužbe postupio po zahtjevu tužitelja da mu tuženik dostavi ugovornu dokumentaciju, odnosno prvi otplatni plan, knjigovodstvenu karticu kredita, sve odluke tuženika o promjeni kamatne stope kao i otplatne planove koje je tuženik bio dužan izraditi kod svake izmjene kamate stope, te „specifikaciju uplata“. Uz tužbu ne dostavlja dokaz iz kojega bi proizlazilo da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavu dokumentacije, nego istovremeno s tužbom 13. lipnja 2023. U odgovoru na tužbu tuženik osporava da je tužitelj od njega tražio dostavu dokumentacije i da ju je on odbio dati te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika za traženje navedene dokumentacije. Tuženik navodi da je 12. lipnja 2023. primio tužiteljev zahtjev za dostavu dokumentacije, a da je predmetna tužba podnesena istoga dana, pa tuženi nije ni teoretski mogao udovoljiti tužiteljevu zahtjevu za dostavu dokumentacije.

11. Osnovani su žalbeni navodi tuženika koji se odnose na to da pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe trebaju biti ispunjene u trenutku njezina podnošenja, a ne u trenutku održavanja pripremnog ročišta. Naime kada sud zaprimi stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b ZPP-a, dužan je rješenjem pozvati tužitelja, ako on to nije učinio, da dostavi dokaz da mu tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva ili da u istom roku postavi određeni tužbeni zahtjev. U konkretnoj situaciji sud nije tako postupio iako tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da mu tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Iz obrazloženja rješenja proizlaze razlozi na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da je postavljeni manifestacijski zahtjev osnovan, da je tužitelj aktivno legitimiran tražiti dokumentaciju od tuženika, odnosno da je tuženik prije podnošenja tužbe odbio dati traženu dokumentaciju tužitelju. Naime, prvostupanjski sud se u točkama 4. i 8. obrazloženja pobijanog rješenja poziva na sadržaj tužiteljeva dopisa od 21. srpnja 2023. (list 102. spisa) i obrazlaže da je nebitno je li tužitelj od tuženika dostavu dokumentacije zatražio prije podnošenja tužbe. Međutim, dopis od 21. srpnja 2023. kronološki očito ne prethodi tužbi, koja je podnesena u lipnju 2023. godine, pa sadržaj tog dopisa, iako ukazuje na naknadno tužiteljevo odbijanje postupanja po nekom od više zahtjeva dostavljenih tuženiku u periodu od 12. lipnja do 15. lipnja 2023. (dakle, nije sasvim jasno ni je li taj zahtjev sadržan u tužbi, ili prije dostave tužbe tuženiku), po naravi stvari ne može biti adekvatan dokaz ispunjenja pretpostavke odbijanja predaje dokumentacije koje je prethodilo podnošenju tužbe sudu (neovisno o tome što bi se, s obzirom na sadržaj odgovora na tužbu, logički moglo zaključiti da tuženik ustraje na tom odbijanju).

12. Slijedom navedenog, pobijano rješenje je ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (čl. 380. t. 3. ZPP-a). U nastavku postupka, prvostupanjski sud će, uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja, o tužiteljevom zahtjevu donijeti pravilnu i zakonitu odluku. Konkretnije, prvostupanjski sud će, imajući u vidu kada je kronološki, u odnosu na podnošenje tužbe, tuženik najranije odbio dostaviti tu dokumentaciju, iznova ocijeniti jesu li se ispunile pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe trebaju biti ispunjene već u trenutku njezina podnošenja.

13. O troškovima u povodu pravnog lijeka, na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, sud će odlučiti u konačnoj odluci, primjenom odredbe čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

Zagreb, 12. prosinca 2024.

Sudac

Ivana Mlinarić