Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-123/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od Drage Grubeše, predsjednika vijeća, Snježane Androš kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sanje Sušilović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, [osobni identifikacijski broj] za Ministarstvo obrane RH, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-424/2017 od 16. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba se uvažava kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-424/2017 od 16. prosinca 2022., u pobijanom dijelu pod toč. I i II. izreke i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane RH, [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 30.592,48 kn/ 4.060,32 eur, do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine, pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, tekućom:

- na iznos od 339,11 kn počam od 16. lipnja 2012.,

- na iznos od 137,90 kn počam od 16. kolovoza 2012.,

- na iznos od 353,94 kn počam od 16. listopada 2012.,

- na iznos od 307,78 kn počam od 16. studenog 2012.,

- na iznos od 321,76 kn počam od 16. prosinca 2012.,

- na iznos od 4.352,84 kn počam od 16. veljače 2013.,

- na iznos od 3.893,35 kn počam od 16. ožujka 2013.,

- na iznos od 3.915,51 kn pčam od 16. prosinca 2013.,

- na iznos od 453,54 kn počam od 16. siječnja 2014.,

- na iznos od 321,35 kn počam od 16. veljače 2014.,

- na iznos od 6.849,02 kn počam od 16. ožujka 2014.,

- na iznos od 5.021,22 kn počam od 16. travnja 2014.,

- na iznos od 4.325,16 kn počam od 16. lipnja 2014.,

pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 26.093,75 kn/ 3.463,24 eur, uz zateznu kamatu tekuću od 16. prosinca 2022. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da se isplata uz pripadajuću zateznu kamatu izvrši na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u dosuđujućem dijelu pod toč. I i II. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu ZPP), s prijedlogom da se preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim da potražuje i troškove žalbenog postupka.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žabu kojim osporava žalbene navode.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I i II. izreke, postupak koji je prethodio kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a, kao i da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u žalbi tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka na plaću za razdoblje od 1. svibnja 2012. do 31. svibnja 2014., a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 – dalje: ZOSO/02), Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine" broj 73/13 – dalje ZOSO/13), Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09 i 118/12 – dalje: Odluka/09), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 118/09 – dalje: Pravilnik/09 i Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14 – dalje: Odluka/14).

7. Među strankama je u ovoj fazi postupka sporno je li tuženik tužitelju pravilno obračunao dodatke na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te je sporan način utvrđivanja sati prekovremenog rada.

8. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev koji je tužitelj konačno postavio podneskom od 20. veljače 2020. na temelju 2. varijante nalaza i mišljenje vještaka financijsko-knjigovodstvene struke kojim se prekovremeni rad utvrđuje na temelju iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka u postupku i umanjuje za iskorištene slobodne dane, sa zaključkom da je na tuženiku teret dokaza da tužitelj u utuženom razdoblju nije radio prekovremeno.

9. Zaključak prvostupanjskog suda zasad se ne može prihvatiti.

10. Odredbom čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 140/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR), poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu. Prema odredbi čl. 131. st. 4. ZR, u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 4. st. 1. ZR na propisan način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

11. Nadalje, prema odredbi čl. 169. st. 1. ZOSO/02 plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće, dodatka na plaću, a prema odredbi čl. 97. st. 5. ZOSO/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i iznosu koji su uređeni općim propisima, dok je stavkom 6. čl. 97. ZOSO/02 propisano da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena.

12. Odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Prema stajalištu ovoga suda (tako i u presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-277/2024-2 od 8. listopada 2024.), svaka stranka može predložiti da se na okolnost njezinih tvrdnji provede odgovarajući dokaz, pa je tako tužitelj osporavajući tuženikovu tvrdnju da je vodio urednu evidenciju radnog vremena, predložio saslušanje svjedoka. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da je u dostavljenoj evidenciji radnog vremena evidentiran prekovremeni rad, kao i slobodni dani koje je tužitelj koristio, te ukoliko je to točno, teret dokaza bio bi na tužitelju.

14. U takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud je dužan, a polazeći od sadržaja citiranih zakonskih odredbi, uzimajući u obzir poslovnu praksu u utuženom razdoblju, razmotriti sadržaj i narav evidencije radnog vremena tužitelja te prosuditi kvalitetu iskaza saslušanih svjedoka na iste okolnosti te nakon toga ocijeniti je li tuženik evidenciju vodio na propisani način.

15. Nastavno valja ukazati da u slučaju nemogućnosti utvrđenja je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, prvostupanjski sud će o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. Stoga je valjalo uvažiti i žalbu tuženika i prvostupanjsku presudu ukinuti u pobijanom dijelu pod toč. I i II. izreke i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će polazeći od navoda iz ove odluke upotpuniti činjenično stanje i izvesti dokaze sukladno dispoziciji stranaka te donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

18. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka pod toč. III. izreke pa će novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka tužitelja utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

20. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

21. Temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 12. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša