Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž R-569/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jurici Borojeviću, odvjetniku u Novoj Gradišci, protiv tuženice Republike Hrvatske, [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pr- 164/2024-14 od 14. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-164/2024-14 od 14. listopada 2024.

Obrazloženje

1.Prvom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu broj Pr-374/11 od 23. svibnja 2013. u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženici je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 45.103,55 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

2. Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžri-188/2013 od 3. srpnja 2014. odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-374/11 od 23. svibnja 2013.

3. Povodom revizije tuženice rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1671/14-2 od 11. svibnja 2016. ukinute su presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžri-188/2013 od 3. srpnja 2014. i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-374/11 od 23. svibnja 2013. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.Presudom Općinskog suda u Splitu broj Pr-164/2024-14 od 14. listopada 2024. suđeno je:

"Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

Tuženica Republika Hrvatska, za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, dužna je tužitelju LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 5.697,66 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi zateznih kamata određenoj u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec veljaču 2008. godine na iznos od 350,24 eura, od 15.03.2008.;

- za mjesec ožujak 2008. godine na iznos od 439,88 eura, od 15.04.2008.;

- za mjesec travanj 2008. godine na iznos od 183,60 eura, od 15.05.2008.;

- za mjesec svibanj 2008. godine na iznos od 423,10 eura, od 15.06.2008.;

- za mjesec lipanj 2008. godine na iznos od 1,15 eura, od 15.07.2008.;

- za mjesec srpanj 2008. godine na iznos od 1.022,26 eura, od 15.08.2008.;

- za mjesec kolovoz 2008. godine na iznos od 1.320,06 eura, od 15.09.2008.,

- za mjesec rujan 2008. godine na iznos od 2,19 eura, od 15.10.2008.,

- za mjesec listopad 2008. godine na iznos od 943,11 eura, od 15.11.2008.,

- za mjesec studeni 2008. godine na iznos od 747,56 eura, od 15.12.2008.,

- za mjesec prosinac 2008. godine na iznos od 264,51 eura, od 15.01.2009. god., kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 5.618,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj u skladu s odredbama čl. 29. st.

2., 8. i 9. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe“

5.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev.

6.Na žalbu je odgovoreno.

7. Žalba tuženice nije osnovana.

8. Među parničnim strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika, odnosno policijski službenik MUP-a RH Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split,

- da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženoj u svezi mirnog rješenja spora, na što tužena nije pristala,

- da je tuženik izdavao tužitelju za utuženo razdoblje tj. kroz 2008. višednevne radne naloge,

- da je tuženik na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodio evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelju za to utuženo razdoblje isplatio plaću te

- da tuženik nije donio, a niti uručio tužitelju rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana te o radu u turnusu.

9. Međutim, sporno je:

- pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima kroz utuženo razdoblje,

- je li tužitelj radio u turnusu te je li tužitelj obavljao pasivno dežurstvo,

- je li tuženik tužitelju omogućio korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom višednevnih radnih naloga te

- je li tužitelj sa iskorištenim slobodnim danima u cijelosti nadomjestio ostvareni prekovremeni rad.

10. Prema odredbi članka 91. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 129/00 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZP), policijski službenik dužan je po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla, te da policijskom službeniku za prednje navedeni rad pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

11. Nadalje, prema odredbi članka 92. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 137/04., pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: ZR/04), za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

12. Prema odredbi članka 39. stavka 1., 11. i 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 92/04, 141/04, 77/07 i 98/07, u daljnjem tekstu: KU/04) i članka 44. stavka 1., 11. i 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08, u daljnjem tekstu: KU/08), službenik ima pravo na uvećanje plaće za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5% (st. 1.). Pored toga, ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno (st. 11.), te da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren (st. 13.).

13. U situaciji kada je tužitelj boravio više dana na brodu po 24 sata, obračun se vrši na način da se obračunava osam sati redovnog rada, osam sati prekovremenog rada i osam sati dnevnog odmora. Radno vrijeme i vrijeme odmora ili slobodno vrijeme međusobno se isključuju, a posao djelatnika pomorske policije specifičan je i složen je, jer obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije, te održavaju plovilo na kojem rade pa njihova služba obuhvaća cijelo vrijeme boravka na brodu. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Revr 1082/13-2 od 5. listopada 2016., naveo da „Polazeći od toga, da se nameće kao razumljiva i prihvatljiva ocjena da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru, ima i slobodno vrijeme, a koje se vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije životno i logično da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno već da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi ima slobodno vrijeme i tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom. Radi toga pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz Kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke i dok se odmarao, što je osam sati dnevno jer je životno i logično da je tužitelj zasigurno u višednevnoj službi na moru, odmarao se i spavao. 14. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Ante Mrčele, u kojem je sate rada tužitelja vještak utvrdio na temelju podataka koje je tuženica dostavila u spis i to na temelju evidencije koju je tuženica vodila o mjesečnim satima rada tužitelja i na temelju radnih naloga s priloženim Izvješćima koja se odnose na obavljanje dužnosti tužitelja u utuženom razdoblju, sudski vještak je primjenom odredbi čl. 44. KU-a izradio izračun neplaćenog rada iz osnove prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanima na način da je od ukupno provedenog vremena na brodu izuzeo osam sati odmora (8 sati redovan rad, 8 sati prekovremeni rad, 8 sati odmor) te je za razdoblje od veljače 2008. do zaključno s prosincem 2008. dobio razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 5.697,66 eura.

15. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev te tuženici naložio da tužitelju isplati ukupan bruto iznos od 5.697,66 eura sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 5.618,35 eura sa zateznom kamatom.

16. Žalbeni razlozi i navodi tuženice su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženice u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

17. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 12. prosinca 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić