Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1588/2022-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, kao predsjednika vijeća, Sanje Sušilović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj] vl. ugostiteljskog obrta [obrt], MBO: [matični broj osiguranika], iz [adresa] (RŠC Jarun Lokal C) kojeg zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Julius Meinl Bonfanti d.o.o. iz Brezja (Grad Sveta Nedjelja), Ljubljanska ulica 4, ranije na adresi sjedišta, Sveta Nedjelja, Svetonedjeljska 66, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Šilić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 8. srpnja 2022., poslovni broj P-5618/2020-28, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I.Žalba se uvažava kao osnovana i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj poslovni broj P-5618/2020-28 od 8. srpnja 2022., te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku JULIUS MEINL BONFANTI d.o.o. OIB: 39546130894, iz Brezja (Grad Sveta Nedelja), Ljubljanska ulica 4, ranije na adresi sjedišta, Sveta Nedjelja, Svetonedjeljska 66 isplatiti tužitelju HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. ugostiteljskog obrta [obrt], MBO: [matični broj osiguranika], iz [adresa] (RŠC [adresa] Lokal C) iznos od kn 41.561,04 zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i to:

- na iznos od kn 16.300,17 počev od 18.09.2013. do isplate; - na iznos od kn 588,61 počev od 02.01.2014. do isplate;

- na iznos od kn 24.499,26 počev od 02.04.2014. do isplate;

- na iznos od kn 175,00 od 18.09.2013. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena u roku od 15 dana.

2.Tuženik JULIUS MEINL BONFANTI d.o.o. [osobni identifikacijski broj], iz Brezja (Grad Sveta Nedelja), Ljubljanska ulica 4, ranije na adresi sjedišta, Sveta Nedjelja, Svetonedjeljska 66, dužan je tužitelju HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. ugostiteljskog obrta [obrt], MBO: [matični broj osiguranika], iz [adresa] (RŠC Jarun Lokal C) naknaditi trošak parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna u toku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP), ističući i bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 315. st. 3. ZPP-a, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode u cijelosti, te predlaže odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. U odnosu na žalbene navode tužitelja koji se odnose na okolnost da je došlo do promjene suca te da je glavna rasprava trebala početi iznova ili, nakon izjašnjavanja stranaka, čitanjem zapisnika o izvođenju dokaza, žalitelju valja odgovoriti da je do promjene uređujućeg suca došlo prije održavanja pripremnog ročišta, kada niti jedan dokaz nije izveden, glavna rasprava je započela pred novim sucem, slijedom čega ovaj sud smatra da nije počinjena bitna povreda na koju tužitelj ukazuje u žalbi, posebno što okolnost promjene uređujućeg suca niti je utjecala, niti mogla utjecati na donošenje zakonite i pravilne presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na povrat stečenog bez osnove u iznosu od 41.561,04 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos je tuženik naplatio putem FINE na temelju zadužnice, a koja je pljenidba i prijenos proglašena nedopuštenom presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-802/2018-3 od 10. prosinca 2019.

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je, temeljem zahtjeva za naplatu na temelju bjanko zadužnice od 17.09.2013., tuženik u postupku izvansudske ovrhe putem Financijske agencije dana 17.09.2013. naplatio od tužitelja ukupan iznos od kn 41.561,04 kn (i to iznos od 16.300,17 kn dana 18. rujna 2013., 586,61 kn dana 2. siječnja 2014. i 24.499,26 kn dana 7. travnja 2014. na ime glavnice, te trošak ovrhe u iznosu od 175,00 kn, i to iznos od 80,00 kn dana 18. rujna 2013. i 95,00 kn dana 2. siječnja 2014.), sukladno specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje OV-2409/12,

- da je tužitelj, kao ovršenik, pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvpl-175/14-10 od 24. travnja 2014. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine 112/12 i 25,/13- u daljnjem tekstu: OZ),

-da je, sukladno navedenom rješenju, tužitelj podnio tužbu dana 19. svibnja 2014., te se parnični postupak vodio pod poslovnim brojem 3681/14 (novi broj P- 3252/15) i u kojem je Županijski sud u Zadru pod poslovnim brojem Gž-802/2018-3 od 10. prosinca 2019. preinačio prvostupanjsku presudu, na način da je proglasio nedopuštenom pljenidbu i prijenos u postupku izravne naplate kod Financijske agencije,

8. Temeljem navedenih utvrđenih odlučnih činjenica stav je prvostupanjskog suda da je nastupila zastara prava tužitelja potraživati povrat naplaćenih iznosa jer da čl. 56. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, dalje OZ) u vezi čl. 210. st. 2. OZ-a, omogućuje ovršeniku da i u slučaju provedbe ovrhe prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, da do zaključenja glavne rasprave, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, može preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom, pa kako je navedeno mogao potraživati od trenutka izvršene naplate svakog pojedinog iznosa, a postupak je pokrenuo 16. studenog 2020., da je osnovan je istaknuti prigovor zastare tuženika jer je i u odnosu na posljednji ustegnuti iznos protekao opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).

9. Razmatrajući žalbene navode tužitelja, zaključke prvostupanjskog suda i ocjenu provedenih dokaza, ovaj sud smatra da se, za sada, utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda ne mogu prihvatiti pravilnim.

10. Po ocjeni ovog suda, pogrešan je stav suda prvog stupnja da je za pitanje zastare potraživanja tužitelja odlučna primjena čl. 56. OZ-a. Naime, čl. 210. st. 2. i st. 4. OZ-a propisano da ukoliko prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojem prihvaća prijedlog kojim se proglašava pljenidba i prijenos nedopuštenim ovršenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava kao i pravo na naknadu štete, slijedom čega se čl. 56. st. 1. OZ-a ne primjenjuje na postupke izravne naplate tražbine.

10.1. Naime, pogrešno sud prvog stupnja smatra da se, u konkretnom slučaju, kada je, ovdje tužitelj, kao ovršenik, u postupku izravne naplate upućen na parnicu, odnosno kada nije sukladno prijedlogu kojim traži donošenje rješenja o proglašenju nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava donijeto rješenje, već je temeljem takvog prijedloga upućen na parnicu u kojoj je i donijeta presuda i proglašena nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava, treba primijeniti odredba čl. 56. st. 1. OZ- a kojom je tužitelju dana mogućnost bez obzira na deklaratornu tužbu, da i bez pristanka ovrhovoditelja, ovdje tuženika, preinači tužbu i zatraži da mu ovrhovoditelj vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom. Ovo stoga što odredba čl. 210. st. 2 OZ-a upućuje jedino na primjenu na odgovarajući način kod podnošenje prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odredbe čl. 50 i 53. OZ-a, ali ne i odredbe čl. 56. OZ-a. Prema odredbi čl. 210 st.4. OZ-a tužitelj ima osnov da u posebnoj parnici ostvaruje svoje pravo na povrat zaplijenjenih i prenesenih sredstava tuženiku i naknadu štete.

11. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, te obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

12. Po ocjeni ovog suda, osnova temeljem koje je provedena naplata otpala je idućeg dana nakon donošenja odluke Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-802/2018-3 od 10. prosinca 2019., a koji stav je izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-320/23 od 5. ožujka 2024.

13. Odredbom čl. 215. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a što bi predstavljao prvi dan nakon dana kada je tužitelju dostavljena odluka Županijskog suda u Zadru, a koji stav je izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev- 2623/13 od 8. ožujka 2017.

14. Nadalje, odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15. Ovaj sud je stava da je pitanje poštenja tuženika kao stjecatelja, odlučno za donošenje zakonite i pravilne odluke.

16. Slijedom navedenog, osnovana je žalba tužitelja zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

18. U nastavku postupka sud prvog stupnja će, a radi donošenja zakonite odluke, upotpuniti činjenično stanje, te će, uvažavajući i žalbene navode tužitelja, kao i razloge navedene u ovoj odluci, ponovno ocijeniti je li nastupila zastara potraživanja tužitelja, kao i trenutak od kojeg je tuženik postao nepošten stjecatelj, pri čemu se sudu prvog stupnja ukazuje i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-688/21 od 26. ožujka 2024. u pogledu dana koji je odlučan za procjenu poštenja stjecatelja, te potom postupiti po čl. 8. ZPP-a i donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa na ime stečenog bez osnove.

19. Također, ovaj sud je stava da ne postoje razlozi zbog kojih bi se rasprava trebala održati pred drugim sucem pojedincem

20. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a, odlučeno je kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

21. Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Osijek, 12. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša