Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1415/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, protiv tuženice PK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Makarović, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 32 Povrv- 3366/2019-17 od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 12. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 32 Povrv- 3366/2019-17 od 21. travnja 2023.

II Odbija se zahtjev tuženog za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Štefčić, iz Zagreba, Zajčeva 1, poslovni broj Ovrv- 137/2019, od 20. svibnja 2019., u djelu u kojem se nalaže ovršeniku PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, namiri novčanu tražbinu u iznosu od 2.903,05 eura / 21.873,00 kn1 zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to po referentnoj stopi HNB-a koja obuhvaća šest mjeseci do predzadnjeg mjeseca polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uključujući i taj mjesec, uvećanoj za tri postotna poena, a tekućim kako slijedi:

na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16. veljače 2017. do isplate

na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16. ožujka 2017. do isplate na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16. travnja 2017. do isplate

na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16. svibnja 2014. do isplate

na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16. lipnja 2017. sve do isplate na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16. srpnja 2017. sve do isplate na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16. kolovoza 2017. sve do isplate na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16. rujna 2017. sve do isplate na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16. listopada 2017. sve do isplate na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16.studenoga 2017. sve do isplate na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16. prosinca 2017. sve do isplate na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 18. siječnja 2018. sve do isplate na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 1. ožujka 2018. sve do isplate na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16. ožujka 2018. sve do isplate na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 kn od 16. travnja 2018. sve do isplate na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16. svibnja 2018. sve do isplate na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16. lipnja 2018. sve do isplate na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16. srpnja 2018. sve do isplate na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16. kolovoza 2018. sve do isplate na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16. listopada 2018. sve do isplate na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16. studenoga 2018. sve do isplate na iznos od 186,74 eura / 1.407,00 kn1 od 16.prosinca 2018. sve do isplate, te da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja ovog rješenja o ovrsi pa do namirenja ovrhovoditelja, sve u roku osam dana od dostave ovog rješenja te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 497,50 eura / 3.748,41 kuna1 sa zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1.. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja pa predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. 5. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka presude ne proturječi sama sebi, obrazloženje sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, a ne postoji niti proturječnost između priloženih isprava i razloga presude.

6. Također, ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, sud drugog stupnja nije utvrdio da bi bile počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 21.873,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženice na ime najamnine temeljem Ugovora o najmu stana sklopljenog dana 11. listopada 2001. između Hrvatske elektroprivrede d.d. kao najmodavca i tuženice kao najmoprimca te temeljem Odluke o povećanju iznosa najamnina za stanove u vlasništvu HEP-a d.d. od 18. srpnja 2013. i Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o povećanju iznosa najamnina za stanove u vlasništvu HEP-a d.d. od 25. srpnja 2013.

8. Naime, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev i ukinuo platni nalog, temeljeći svoju odluku na zaključku da je tužena sklopila Ugovor o najmu stana od 11. listopada 2001., (list 31 do 34 spisa), na kojem žalitelj temelji svoje potraživanje s Hrvatskom elektroprivredom d.d., a ne sa žaliteljem, slijedom čega žalitelj nema aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari.

9. Pritom na postojanje tužiteljeve aktivne legitimacije nije od utjecaja niti Ugovor o međusobnim odnosima od 19. srpnja 2014., (list 68-80 spisa), koji su sklopili žalitelj i Hrvatska elektroprivreda d.d.

10. Naime, u čl. 1. st. 3 navedenog ugovora je propisano da tužitelj obavlja djelatnost distribucije električne energije i opskrbe električnom energijom koje se obavlja kao javna usluga, dok je člankom 1 st. 4 navedenog ugovora utvrđeno da su stranke 10. prosinca 2002. sklopile Ugovor o zakupu materijalne i nematerijalne imovine kojim je ta imovina dana na upravljanje i gospodarsko korištenje žalitelju te se iskazuje u njegovim poslovnim knjigama. Međutim, okolnost što je Hrvatska elektroprivreda d.d. prepustila žalitelju upravljanje njezinom imovinom, pa čak i ako tom imovinom tužitelj upravlja za svoj račun nije od utjecaja na aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari obzirom tužitelj nije postao vlasnik predmetnog stana, odnosno isti nije u ugovornom odnosu s tuženom, već je s tužena u ugovornom odnosu Hrvatska elektroprivreda d.d.

11. Stoga, Ugovor o zakupu kao i Ugovor o međusobnim odnosima nije od utjecaja na odnos tužene i Hrvatske elektroprivrede d.d., što znači da unatoč postojanju navedenih ugovora tužitelj nije ovlašten donositi odluke kojima se mijenjaju prava i obveze iz Ugovora o najmu, već to mogu samo Hrvatska elektroprivreda d.d. i tužena, zbog čega je u konačnici Hrvatska elektroprivreda d.d. i donijela Odluku o povećanju iznosa najamnina za stanove u vlasništvu HEP d.d. od 18. srpnja 2013, odnosno Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o povećanju iznosa najamnina za stanove u vlasništvu HEP d.d. od 25. srpnja 2013, (list 83 i 84 spisa), koju je tužitelj dostavio kao dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva.

12. Slijedom navedenoga, a obzirom da tužitelj nije s tuženom sklopio Ugovor o najmu, isti nije aktivno legitimiran potraživati utuženu tražbinu od tužene, te stoga nisu niti ispunjene pretpostavke iz čl. 9 ZN, da se naloži tuženoj isplata utužene tražbine tužitelju.

13. Uostalom, suprotno žalbenim navodima tužitelja za istaći je da povećanje najamnine protivno članku 10. stavak 2. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, dalje u tekstu: ZN), bez propisanog postupka i jednostrano, ne obvezuje tuženika.

14. Naime, prema Ugovoru o najmu koji su sklopili Hrvatska elektroprivreda d.d. DP Elektra-Zagreb i tužena od 11. listopada 2001., tužena se obvezala plaćati najamninu od 380,00 kn mjesečno. Navedeni Ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme, a sukladno čl. 1., 3. i 14. Ugovora, a nakon što je tuženik otišao u mirovinu, ugovor je produžen u doživotno najmoprimstvo. Navedenim ugovorom nije predviđena promjena visine najamnine.

15. Odredbom čl. 10. st. 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, dalje: ZNS) je određeno da promjenu visine ugovorene najamnine iz ugovora o najmu stana sklopljenog na neodređeno vrijeme svaka ugovorna strana može predložiti u pisanom obliku. Navedeno znači, da se najamnina mijenja tek nakon što se u pisanom obliku predloži izmjena visine najamnine, pri čemu i sama izmjena ugovora u pogledu visine najamnine mora biti u pisanom obliku kao i sklopljeni ugovor (čl. 4. st. 2. ZNS-a).

16. Iz navedenog razloga su za pravilnost i zakonitost presude neodlučni žalbeni navodi da je povišenje najamnine bilo u skladu s tržišnom vrijednosti nekretnine u tom području kao i da nije povrijeđeno načelo jednake vrijednosti činidbe (čl. 262. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, ZOO), s obzirom da tužitelj nije pravilno i zakonito, a sukladno čl. 10. st. 1. ZNS-a, u pisanom obliku predložio izmjenu visine najamnine već je donio jednostranu odluku o povećanju.

17. Odluka o troškovima postupka je pravilno utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. ZPP u vezi članka 155. ZPP.

18. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja niti razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Tuženoj nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, obzirom da isti, u skladu s odredbom čl. 155 st. 1 ZPP, nije bio potreban (stavak II izreke).

U Splitu, 12. prosinca 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević