Poslovni broj: Gž-900/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ABC, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetničkom društvu ABC, ... iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2812/2019 od 2. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2812/2019 od 2. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 7.996,61 kn na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od;

- 75,98 kn od 31.08.2007.g.

- 73,91 kn od 30.09.2007.g.

- 73,12 kn od 31.10.2007.g.

- 73,38 kn od 30.11.2007.g.

- 72,10 kn od 31.12.2007.g.

- 72,59 kn od 31.01.2008.g.

- 177,81 kn od 29.02.2008.g.

- 178,98 kn od 31.03.2008.g.

- 172,09 kn od 30.04.2008.g.

- 169,12 kn od 31.05.2008.g.

- 168,82 kn od 30.06.2008.g.

- 163,77 kn od 31.07.2008.g.

- 162,04 kn od 31.08.2008.g.

- 161,83 kn od 30.09.2008.g.

- 174,66 kn od 31.10.2008.g.

- 162,60 kn od 30.11.2008.g.

- 170,90 kn od 31.12.2008.g.

- 170,20 kn od 31.01.2009.g.

- 168,55 kn od 28.02.2009.g.

- 164,10 kn od 31.03.2009.g.

- 162,12 kn od 30.04.2009.g.

- 157,10 kn od 31.05.2009.g.

- 152,53 kn od 30.06.2009.g.

- 150,69 kn od 31.07.2009.g.

- 149,53 kn od 31.08.2009.g.

- 146,98 kn od 30.09.2009.g.

- 143,36 kn od 31.10.2009.g.

- 143,04 kn od 30.11.2009.g.

- 142,07 kn od 31.12.2009.g.

- 141,86 kn od 31.01.2010.g.

- 138,65 kn od 28.02.2010.g.

- 138,94 kn od 31.03.2010.g.

- 135,60 kn od 30.04.2010.g.

- 134,12 kn od 31.05.2010.g.

- 139,78 kn od 30.06.2010.g.

- 134,96 kn od 31.07.2010.g.

- 136,63 kn od 31.08.2010.g.

- 132,04 kn od 30.09.2010.g.

- 125,81 kn od 31.10.2010.g.

- 128,42 kn od 30.11.2010.g.

- 132,10 kn od 31.12.2010.g.

- 123,88 kn od 31.01.2011.g.

- 122,09 kn od 28.02.2011.g.

- 116,47 kn od 31.03.2011.g.

- 113,31 kn od 30.04.2011.g.

- 117,78 kn od 31.05.2011.g.

- 114,50 kn od 30.06.2011.g.

- 117,03 kn od 31.07.2011.g.

- 109,96 kn od 31.08.2011.g.

- 102,63 kn od 30.09.2011.g.

- 98,25 kn od 31.10.2011.g.

- 93,94 kn od 30.11.2011.g.

- 91,15 kn od 31.12.2011.g.

- 88,26 kn od 31.01.2012.g.

- 84,14 kn od 29.02.2012.g.

- 79,10 kn od 31.03.2012.g.

- 75,10 kn od 30.04.2012.g.

- 71,09 kn od 31.05.2012.g.

- 66,16 kn od 30.06.2012.g.

- 61,88 kn od 31.07.2012.g.

- 57,21 kn od 31.08.2012.g.

- 52,18 kn od 30.09.2012.g.

- 48,14 kn od 31.10.2012.g.

- 43,78 kn od 30.11.2012.g.

- 39,06 kn od 31.12.2012.g.

- 33,58 kn od 31.01.2013.g.

- 29,44 kn od 28.02.2013.g.

- 24,73 kn od 31.03.2013.g.

- 19,69 kn od 30.04.2013.g.

- 14,53 kn od 31.05.2013.g.

- 9,74 kn od 30.06.2013.g.

- 4,93 kn od 31.07.2013.g.

pa do isplate i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak 5.212,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja teče počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači ,tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i tuženiku dosude troškovi postupka, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je pobijana odluka ispitana u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11) ZPP, na koju izrijekom upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

6. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa kredita do kojeg je došlo zbog promjene kamatne stope, uslijed ništetnih odredbi ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF koji su stranke sklopile 24. srpnja 2006., a koje odredbe se odnose na promjenu kamatne stope jednostranim odlukama tuženika.

8. Nije sporno da je predmetnim ugovorom tuženik kao kreditor, korisniku kredita, ovdje tužitelju, stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 23.246,57 švicarskih franaka (CHF), na rok otplate kredita od 84 mjeseca, s promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja ugovora iznosila od 4,99% godišnje, kao i da je tužitelj taj u cijelosti otplatio 31. srpnja 2013.

9. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i je li tuženik primjenom tih odredbi neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koje je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu.

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

11. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici glede ocjene valjanosti spornih ugovornih odredbi ugovora o kreditu mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine broj 96/03 - u nastavku ZZP/03).

12. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, da u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, već je ugovorena promjenjivost kamatne stope, a ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da visina potraživanja koja proizlazi iz razlike u iznosima anuiteta uslijed promjenjive kamatne stope i iznosa koje bi plaćao da je kamatna stopa do kraja utuženog razdoblja bila 4,99% iznosi 7.996,61 kuna, odnosno kako pojedini mjesečni iznosi preplate odgovaraju iznosima na koje je tužitelj zatražio zakonske zatezne kamate prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

13. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, koje je pitanje sud riješio uvažavajući direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19 - u nastavku ZZP/14), odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22 - u nastavku ZZP/22), te članka 502.c ZPP.

14. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

15. Odredbom članka 118. ZZP/14, koji je bio važeći u vrijeme pokretanja ovog postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, odnosno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

16. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača vezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranim odlukama tuženika, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19 - u nastavku ZPP/19), na temelju članka 502.c ZPP vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da je tijekom postupka tuženik iznosio činjenice da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu ali do okončanja prethodnog postupka nije dostavio ime svjedoka (službenika banke) kojeg je na te okolnosti predložio saslušati, a u žalbi ne osporava zaključak prvostupanjskog suda po kojem se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

17. Kako su sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., 84., 85., 86. i 87. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem mu je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.

18. Na utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO, pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO. 19. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici od 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO. 20. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe (6. lipnja 2019.), tražbina tužitelja nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 13. lipnja 2014. (za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), pa do podnošenja tužbe 6. lipnja 2019., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovani.

21. Tužitelju stoga pripada pravo na povrat pretplate po osnovi rasta kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO, u pogledu čega je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem, s time da je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio u skladu s danim zadatkom.

22. Odluka o troškovima postupka, obzirom da je deklaratorni dio zahtjeva tužitelja postavljen u tužbi prethodno pitanje za odluku o konačno postavljenom kondemnatornom tužbenom zahtjevu, pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP, a obračun tog troška tuženik nije žalbom osporio.

23. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP, pa je odlučeno kao u izreci.

Split, 12. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić