Poslovni broj: Gž-2162/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariu Patači, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OTP banke d.d., Ul. Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P-346/2022-13 od 17. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i u točkama I. i II. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P- 346/2022-13 od 17. studenoga 2022.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice i preinačuje rješenje o parničnom trošku sadržano u točki III. izreke pobijane presude, tako da se nalaže tuženiku u roku petnaest dana plati tužiteljici, pored već dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 5.100,00 kuna / 676,89 eura, daljnji trošak u iznosu od 199,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama kako su određene pobijanom odlukom.

III. U preostalom dijelu, u kojem tužiteljica pobija odluku o parničnom trošku u dijelu u kojem joj nije priznat parnični trošak u iznosu od 750,00 kuna / 99,54 eura, žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u točki III. izreke pobijane presude.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku petnaest dana naknadi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 25,64 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba točke 6. podtočka F Ugovora o kreditu broj: 6336019531 od 03.07.2007. godine, koji su zaključili tužiteljica CŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik OTP banka d.d. (OIB: 52508873833) ranije Banco Popolare Croatia d.d., kao kreditor, u dijelu u kojem Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz naplatu naknade prema Odluci o tarifi naknada za usluge koje obavlja Kreditor.

II. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d., 21000 Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, isplatiti tužiteljici CŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.503,07 kn / 199,49 eur, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 11.01.2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d., 21000 Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, naknaditi tužiteljici CŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 5.100,00 kn / 676,89 eur, zajedno sa zateznim kamatama od 18. studenog 2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude stranke su podnijele žalbe.

3. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u dijelu u kojem tužiteljici nije priznat zatraženi parnični trošak (za iznos od 2.250,00 kuna, odnosno 298,63 eura prema fiksnom tečaju konverzije u euro) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1) i 3) Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu rješenje o parničnom trošku preinači u skladu sa žalbenim navodima, te je zatražila i trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP, s prijedlogom da se presuda preinači i odbije zahtjev tužiteljice kao neosnovan, uz dosudu parničnog troška tuženiku, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

6. Nakon što je pobijana odluka ispitana u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a na neke druge konkretne povrede postupka stranke u žalbama ne upućuju, pa je odlučeno kao u izreci zbog slijedećih razloga.

7. Tužiteljica, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude i spisa, u bitnome tvrdi kako je sa pravnim prednikom tuženika 3. srpnja 2007. sklopila namjenski ugovor o kreditu za kupnju stana, a u navedenom ugovoru sadržana je odredba po kojoj je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, koju odredbu drži ništetnom i traži da je sud takvom utvrdi, a kako je kredit prijevremeno otplatila traži i povrat iznosa naknade koju je platila tuženiku zbog prijevremene otplate kredita.

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi.

9. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz predmetnog ugovora o kreditu, da je tuženik, odnosno njegov pravni prednik Banco Popolare Croatia d.d., 3. srpnja 2007. kao kreditor, korisniku kredita, ovdje tužiteljici, stavio na raspolaganje iznos od 47.527,31 eura u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate kredita od 20 godina, kao i da je tužiteljica taj kredit zatvorila prijevremenom uplatom 10. siječnja 2022.

10. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba ugovora o kreditu kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, te je li tuženik primjenom te odredbe neosnovano ostvario korist povrat koje tužiteljica traži u ovom postupku.

11. Utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti sporne odredbe, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnosti te odredbe kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

12. S obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora glede ocjene valjanosti spornih ugovornih odredbi ugovora o kreditu mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine broj 96/03 - u nastavku ZZP/03) koji je prvostupanjski sud pravilno primijenio.

13. Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke, u provedenom postupku utvrdio:

- da je tužiteljica nastupala kao potrošač kod sklapanja predmetnog ugovora o kreditu,

- da je tužiteljica 10. studenoga 2022. platila naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu 1.503,07 kuna,

- kako odredba ugovora o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije transparentna u smislu članka 85. ZZP/03, odnosno nije jasna, lako razumljiva i uočljiva, jer visina obveze tužiteljice na plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja (pri čemu tuženik nije dostavio tu odluku važeću u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora), a pri tome nije jasno označeno, niti su tužiteljici predočene informacije o načinu određivanja te naknade,

- da se o odredbi o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica mogla utjecati na njezin sadržaj i visinu,

- da stranke nisu ugovorile parametre po kojima bi se utvrdila visina sporne naknade,

a tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi pretrpio bilo kakvu štetu uslijed prijevremene otplate kredita, pa je slijedom tih utvrđenja zaključio kako sporna ugovorna odredba koja se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, što za posljedicu ima njenu ništetnost po odredbi članka 87. u vezi s člankom 81. ZZP/03.

14. Navedena činjenična utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda utemeljeni su na sadržaju u postupku izvedenih dokaza, osobito sadržaju predmetnog ugovora i iskazu tužiteljice, koje dokaze je sud prvog stupnja pravilno cijenio, a tuženik ih svojim žalbenim navodima nije s uspjehom doveo u sumnju, pa ih kao pravilna prihvaća i ovaj sud, a slijedom tih utvrđenja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je sporna ugovorna odredba ništetna.

15. Kako je sporna odredba konkretnog ugovora o kreditu utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom sukladno odredbama članka 81. i 87. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada pravo na restitucijski zahtjev prema kojem joj je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetne odredbe ugovora.

16. Tužiteljici stoga pripada pravo na povrat naknade zbog prijevremene otplate kredita, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u nastavku ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO, pri čemu iznos naknade koji je uplatila tužiteljica nije sporan.

17. Zbog toga je, po odredbi članka 368. stavka 1. ZPP, presuđeno kao u izreci pod I.

18. Obveza tuženika da naknadi tužiteljici parnični trošak proizlazi iz članka 154. stavka 1. ZPP. Međutim, obzirom na po prigovoru tuženika od suda utvrđenu vrijednost predmeta spora (11.503,07 kuna) koju u ovoj fazi postupka tuženik ne osporava, kod obračuna tog troška, koji obračun tuženik žalbom također žalbom nije osporio, odlučujući unutar granica postavljenog zahtjeva za naknadu troška kako ga je zatražila tužiteljica na ročištu od 7. studenoga 2022. (6.600,00 kuna/875,97 eura), pravilnom primjenom materijalnog prava, konkretno Tbr. 7. točke 1., Tbr. 8. točke 1., Tbr. 9. točaka 1. i 3., Tbr. 48. stavka 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke, valjalo je prihvatiti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u cijelosti u zatraženom iznosu od 6.600,00 kuna / 875,97 eura, jer taj iznos ne prelazi visinu troška koji tužiteljici pripada prema citiranim tarifnim stavkama uvećano za trošak zatraženih sudskih pristojbi.

19. Slijedom navedenog, trebalo je djelomično prihvatiti žalbu tužiteljice i preinačiti rješenje o parničnom trošku nalaganjem tuženiku da platiti tužiteljici i daljnji trošak u iznosu od u iznosu od 1.500,00 kuna / 199,08 eura prema fiksnom tečaju konverzije u euro, pa je po odredbi članka 380. točke 3) ZPP riješeno kao u izreci pod II. 20. S druge strane, kako tužiteljica do okončanja postupka pred prvostupanjskim sudom (članak 164. stavak 3. ZPP) nije zatražila trošak u preostalom dijelu u kojem pobija prvostupanjsku odluku o parničnom trošku (za iznos od 750,00 kuna / 99,54 eura prema fiksnom tečaju konverzije u euro), neosnovano u žalbi smatra kako joj je prvostupanjski sud trebao dosuditi parnični trošak i za taj iznos, pa je po odredbi članka 380. točka 2) ZPP riješeno kao u izreci pod III.

21. Kako je tužiteljica djelomično uspjela sa žalbom, to joj je valjalo priznati trošak žalbenog postupka razmjerno njenom uspjehu, po odredbama članka 166. stavka 2., članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP.

22. Tužiteljici je prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela odluke o parničnom trošku (298,63 eura) priznat trošak nastao angažiranjem odvjetnika za sastav žalbe u iznosu od 25,00 eura prema Tbr. 10. točki 4. u vezi Tbr. 7. točki 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) i 13,27 eura sudskih pristojbi na žalbu protiv rješenja o trošku prema članku 7. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23) i Tar. br. 3. točkama 1. i 3. u vezi Tar. br. 1. točkom 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19 i 92/21) koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja žalbe, odnosno ukupno 38,27 eura.

23. Razmjerno uspjehu tužiteljice sa žalbom (67%) tužiteljici pripada trošak žalbenog postupka u iznosu od 25,64 eura, pa je slijedom svega navedenog riješeno kao u izreci pod IV.

Split, 12. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić