Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ovr-236/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Ivani Mašić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B.K. d.o.o., za poslovne usluge, [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa], zastupan po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv 1. ovršenika UŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. ovršenice JŽ, oboje iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tihomir Volić & Nataša Ružička & Tea Cabadaj Cafuta iz Virovitice, radi ovrhe, odlučujući o žalbi 1. i 2. ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu poslovni broj Ovr-252/2022-19 od 19. svibnja 2023., dana 12. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba 1. ovršenika UŽ kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu poslovni broj Ovr- 252/2022-19 od 19. svibnja 2023.

II Odbija se žalba 2. ovršenika JŽ kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu poslovni broj Ovr- 252/2022-19 od 19. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Odbija se prijedlog prvoovršenika UŽ od 19. travnja 2023., za odgodom predmetne ovrhe.

II. Odbacuje se prigovor drugoovršenice JŽ od 20. travnja 2023., nazvan "Prigovor treće osobe za proglašenje ovrhe, prodaje i ispražnjenja nedopuštenom", kao nedopušten“.

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju ovršenici izričito se ne pozivajući na određene žalbene razloge, međutim iz sadržaja žalbi razvidno je da isto pobijaju iz razloga navedenih u članku 353. stavak 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.

– Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispr., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. – dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak, podredno da se preinači na način da se odgodi predmetna ovrha.

3. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja povodom žalbe 1. i 2. ovršenika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. u vezi s odredbom iz članka 381. ZPP, koji se u ovršnom postupku primjenjuju temeljem odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje: OZ), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijano rješenje nije doneseno uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da je zaključkom istog suda, poslovni broj: Ovr-252/2022-11. od 3. ožujka 2023., radi provedbe pravomoćnih rješenja o ovrsi ovog suda, poslovni broj: Ovr-899/2019.-2 od 2. kolovoza 2019. i poslovni broj: Ovr-295/2020-5. od 30. studenog 2020., određeno ispražnjenje i predaja nekretnine k. č. [katastarska čestica] kuća br. 289 površine 238 m2, dvorište površine 362 m2, ukupne površine 600 m2, iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u posjed ovrhovoditelju za dana 28. travnja 2023. u 11,00 sati,

- da je u istom postupku pravomoćno proveden postupak sudske prodaje predmetne nekretnine 1. i 2. ovršenika na temelju ovršne isprave, solemniziranog Ugovora o namjenskom kreditu od 16. studenog 2006. i od 26. travnja 2010., osnovom koje su založni dužnici MŽ i OŽ dopustili zasnivanje založnog prava na predmetnoj nekretnini,

- da je predmetna nekretnina prodana ovrhovoditelju kao kupcu te je doneseno pravomoćno rješenje o dosudi nekretnine kupcu,

- da 1. ovršenik nije ispunio niti objektivnu, niti subjektivnu pretpostavku za odgodu ovrhe predviđene člankom 65. OZ, budući se u prijedlogu za odgodu ovrhe nije pozvao niti na jednu od zakonskih pretpostavki navedenih u točki 1. do 10. članka 65. OZ,

- da u odnosu na drugu subjektivnu pretpostavku, 1. ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe ne iznosi da bi provođenjem ovrhe pretrpio nenadoknadivu odnosno tešku naknadivu štetu, već uopćeno navodi da je predmetna nekretnina nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika, budući se smatra da je jedina nekretnina u kojoj ovršenik živi nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, čime iznosi svoje subjektivno shvaćanje prava na dom, odnosno da 1. ovršenik izričito ne navodi da stanuje u predmetnoj nekretnini i da ju smatra svojim domom,

- da je tijekom cijelog prvostupanjskog postupka 1. ovršenik kao svoju adresu odnosno mjesto svog prebivališta/boravišta navodio "[adresa]", na kojoj je i primio predmetna rješenja o ovrsi,

- da je prilikom uviđaja na licu mjesta dana 11. veljače 2020., utvrđeno je da je zgrada na adresi predmetne nekretnine zaključena i da u njoj nitko ne stanuje, što je i zapisnički konstatirano,

- da je 1. ovršenik tek uz predmetni prijedlog za odgodu ovrhe od 19. travnja 2023., dostavio presliku osobne iskaznice izdane 10. kolovoza 2020., iz koje je razvidno da je kao mjesto njegovog prebivališta navedena adresa predmetne nekretnine odnosno "Supetarska Draga 289, Rab", međutim da istovremeno prilaže i potvrdu MIO Garešnica o isplaćenoj mirovini i mirovinskim primanjima od 13. travnja 2023. u kojoj je navedeno "UŽ, s OIB- om [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]", te zdravstveni karton, odnosno Izvješće nadležnog liječnika primarne zdravstvene zaštite - spec. ord. obiteljske med. CŽ, [adresa] od 12. travnja 2023.

7. Slijedom navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da kako 1. ovršenik prima mirovinu od MIO Garešnica, te u [adresa] ima svog liječnika obiteljske medicine pa je nedvojbeno da je isti stvarno stanuje u [adresa] neovisno što je kao mjesto njegovog prebivališta na njegovoj osobnoj iskaznici navedena adresa predmetne nekretnine na Rabu, odnosno da isti nije dokazao postojanje konkretne veze s predmetnom nekretninom koja bi bila podloga za zaključak da se ista smatra njegovim domom. Stoga nije ostvarena osnovna pretpostavka povezanosti 1. ovršenika s predmetnom nekretninom na način da on u istoj stanuje i razvija privatni i obiteljski život, zbog čega isti ne predstavlja dom zaštićen člankom 8. stavak 1. Konvencije, tim više što isti nije relevantnom dokumentacijom dokazao da nema u vlasništvu drugih nekretnina pa posljedično tome nije bilo potrebno provoditi test razmjernosti. Nadalje, zaključak je prvostupanjskog suda da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 65. OZ, radi čega je odbijen prijedlog 1. ovršenika za odgodu ovrhe.

8. S naprijed navedenim utvrđenjima prvostupanjskog suda i primjenom materijalnog prava slaže se i ovaj sud.

9. Naime, po ocijeni ovog suda, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je neosnovano pozivanje 1. ovršenika na pravo na dom, zajamčeno člankom 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 85/10. – pročišćen tekst, dalje: Ustav RH) prema kojem je dom nepovrediv, a koje pravo na dom je zajamčeno i člankom 8. Konvencije prema kojem svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života i doma. Kao razlog svoje argumentacije pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se 1. ovršenik na adresu predmetne nekretnine na otoku Rabu prijavljuje tek 10. kolovoza 2020., dok je do tada bio prijavljen na području [adresa] ([adresa]), na kojoj adresi je primao mirovinu i imao izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite. Stoga, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da 1. ovršenik nije dokazao neraskidivu vezu s predmetnom nekretninom u smislu doma, niti je dostavio relevantnu dokumentaciju kojom bio dokazao da nema u vlasništvu drugih nekretnina pa posljedično tome nije bilo potrebno provoditi test razmjernosti.

10. Nadalje, sukladno članku 65. OZ propisano je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako je ispunjena jedna od zakonskih pretpostavki navedenim u točkama 1. do 10. naprijed navedenog članka OZ.

11. Cijeneći naprijed navedena utvrđenja prvostupanjskog suda i citiranu odredbu članka 65. OZ, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da bi prijedlog za odgodu ovrhe bio osnovan, potrebno je da kumulativno budu ispunjene obje zakonske pretpostavke (i objektivna i subjektivna) koje 1. ovršenik nije ispunio, jer se u predmetnom prijedlogu za odgodu ovrhe nije pozvao niti na jednu od zakonskih pretpostavki navedenih u točki 1. do 10. članka 65. OZ. Naprotiv, 1. ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe ne iznosi da bi provođenjem ovrhe pretrpio nenadoknadivu odnosno tešku naknadivu štetu, već uopćeno navodi da je predmetna nekretnina nužna za zadovoljenje njegovih osnovnih životnih potreba , čime iznosi svoje subjektivno shvaćanje prava na dom,a da pri tome izričito ne navodi da stanuje u predmetnoj nekretnini i da ju smatra svojim domom.

12. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da bi 1. ovršenik provedbom ovrhe u ovom postupku trpio štetu, jer je ovršni postupak sam po sebi tegoban, tijekom kojeg valja paziti na njihovo dostojanstvo i prava (članak 6. OZ). Međutim, isti postupak je nužan kako bi se mogla ostvariti tražbina ovrhovoditelja. Nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnim kada predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu, kao i o vjerojatnosti da je takva šteta nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud. Dalje, 1. ovršenik ne navodi da bi provođenjem ovrhe pretrpio nenadoknadivu odnosno teško nenadoknadivu štetu, te istu ničime ne obrazlaže niti dokazuje, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

13. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da nisu ispunjeni kumulativni uvjeti iz članka 65. stavak 1. OZ za odgodu predmetne ovrhe, radi čega valjalo je žalbu 1. ovršenika s tog osnova odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

14. U odnosu na žalbu 2. ovršenika valja reći da je po stavu ovog suda pravilno prvostupanjski utvrdio da je ista tijekom cijelog ovog ovršnog postupka sudjelovala kao stranka u postupku i da se kao takva ne može smatrati trećom osobom, radi čega je valjalo žalbu iste odbaciti temeljem članka 59. stavak 1. OZ, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

15. Slijedom navedenog, sukladno članku 380. stavak 2. ZPP valjalo je odlučiti kao pod točkom I i II ovog rješenja.

U Karlovcu, 12. prosinca 2024.

Sutkinja

Ivana Mašić