1

Poslovni broj 12 Gž-2730/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 12 Gž-2730/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. S., L., Nj., s boravištem na V., OIB: …, zastupana po punomoćnici A. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika O. V., V., OIB: …, zastupana po načelniku K. K., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-79/2017-41 od 9. veljače 2023. godine, dana 20. prosinca 2023. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-79/2017-41 od 9. veljače 2023. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Odbija se kao neosnovan prijedlog za ponavljanje postupka 15Psp-79/17 Općinskog suda u Zadru tužiteljice Lj. S. od 03. prosinca 2022. godine."

2. Protiv tog rješenja žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 142/22.- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači prema žalbenim navodima.

3. Žalba je neosnovana.

4. U ovome je predmetu Općinski sud u Zadru pod poslovnim brijem Psp-79/17 dana 18. prosinca 2017. godine donio rješenje kojim je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, a Županijski sud u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Gž-358/218-3 dana 27. prosinca 2019. godine donio je rješenje kojim je odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio je rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-79/17 od 18. prosinca 2017. godine u odnosu na točku I. izreke, stavak 1. točka II. izreke.

5. Tužiteljica je 3. prosinca 2022. godine podnijela prijedlog za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka pod brojem Psp-79/17 navodeći da ponavljanje postupka traži temeljem odredbe čl. 421. toč. 10. ZPP obzirom ima novi dokaz za koji tvrdi da prije nije bila u prilici dostaviti a to je pismeno iz spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-244/13 u postupku koji se vodi između tužitelja J. K. i tuženice Republike Hrvatske jer da iz podneska tuženici u tom spisu od 16. veljače 2017. godine Općinsko državno odvjetništvo u Z. navodi: "naime, kako k.o. V. nije utvrđena granica pomorskog dobra, a predmetna nekretnina kat. čest. 13214 k.o. V., a posebice dio koji traži tužitelj u ovom postupku se nalazi odmah uz samu obalu pa bi predmetna nekretnina predstavljala pomorsko dobro". Tužiteljica smatra da taj navod predstavlja obrazac kojim se Općinski sud u Zadru vodio i u ovom predmetu jer je u oba slučaja zajedničko to da iako je nesporno da nije utvrđena granica pomorskog dobra k.o. V., sud drži da je sama činjenica da se nekretnina nalazi odmah uz obalu dovoljan dokaz da se radi o pomorskom dobru.

6. Prvostupanjski sud pobijanim je rješenjem odbio kao neosnovan prijedlog za ponavljanje postupka tužiteljice od 3. prosinca 2022. godine smatrajući da se ne radi o novom dokazu jer status pomorskog dobra u ovom predmetu a u odnosu na spornu nekretninu nije bio bitan za presuđenje već je posjedovna zaštita odbijena zbog proteka prekluzivnog roka iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17.- dalje: ZVDSP), da je u drugostupanjskoj odluci Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-358/2018-3 od 27. prosinca 2019. godine navedeno da je O. V. postupala zakonito kada je uklonila navedene predmete jer je njihovo postupanje bilo utemeljeno na upravnom aktu koji je bio izvršen i u vrijeme postupanja nije bio poništen odnosno primjenom odredbi čl. 20. st. 4. ZVDSP je utvrđeno da tuženik nije postupao samovlasno te je navedeno da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužiteljica u podnesku od 14. travnja 2017. godine učinila preinaku tužbe i tom preinakom odredila tužbeni zahtjev koji je odbijen pobijanim prvostupanjskim rješenjem pa da je novi zahtjev za pružanje posjedovne zaštite podnesen 15. travnja 2017. godine nakon proteka prekluzivnog roka obzirom na to da se sporni događaj za koji se traži posjedovna zaštita dogodio 19. kolovoza 2016. godine te da kat. čest. 13214 k.o. V. koja se spominje u podnesku koji je dostavljen uz prijedlog za ponavljanje postupka tužiteljice nije bila predmet ovog konkretnog postupka.

7. Prema odredbi čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

8. U postupku prvog stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a žaliteljica ne navodi koja bi to bitna povreda odredaba postupka bila počinjena u ovom postupku.

9. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanom prvostupanjskom rješenju i odbio kao neosnovan prijedlog tužiteljice za ponavljanje postupka od 3. prosinca 2022. godine.

10. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da pismeno koje je Republika Hrvatska kao tuženica podnijela u postupku poslovni broj P-244/13 koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru (tužitelj J. K. a tuženica Republika Hrvatska) ne predstavlja dokaz u ovom predmetu koji bi bio razlog za ponavljanje postupka. Naime isti ne predstavlja novi dokaz na temelju kojeg bi za tužiteljicu kao stranku u ovom predmetu mogla biti donesena povoljnija odluka da je taj dokaz bio upotrjebljen u prijašnjeg postupku.

11. U ovome predmetu tužbeni zahtjev tužiteljice (radilo se o tužbi zbog smetanja posjeda) pravomoćno je odbijen prvenstveno iz razloga proteka prekluzivnog roka propisanog odredbom čl. 21. st. 3. ZVDSP te stoga ocjena radi li se o nekretnini koja predstavlja ili ne predstavlja pomorsko dobro nije bila uopće relevantna za donošenje odluke u konkretnom predmetu. Također valjano ukazuje prvostupanjski sud da se u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru poslovni broj P-244/13 radilo o nekretnini-kat. čest. 13214 k.o. V., dok se u ovom predmetu radi o drugoj nekretnini.

12. Iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano prvostupanjsko rješenje.

13. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsko rješenje (čl. 380. toč. 3. ZPP).

U Zagrebu 20. prosinca 2023.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević, v.r.